Unatoč sankcijama, Rusija od nafte zarađuje više nego prije rata
No, Rusija je zbog rata u Ukrajini svejedno u ekonomskim problemima. Rubalj je samo ove godine izgubio 25 posto vrijednosti
Europska unija, Sjedinjene Države i njihovi saveznici uveli su više od 13 tisuća različitih oblika sankcija protiv Rusije, izračunala je Alexandra Prokopenko, znanstvenica u berlinskom centru Carnegie Russia Eurasia. „Niti jedna zemlja nikad nije bila pod toliko sankcija. To je više od sankcija koje su uvedene protiv Irana, Sirije, Sjeverne Koreje i Kube zajedno,“ tvrdi Prokopenko. Unatoč tome, objavio je Bloomberg, rusko gospodarstvo se počelo oporavljati. Od napada na Ukrajinu ruski BDP bio je u dramatičnom padu – u drugom kvartalu 2022. pao je za 4,5 posto, u trećem za 3,5 posto, u četvrtom za 2,7 posto, u prvom ove godine za 1,8 posto, ali se u drugom oporavio za 4,9 posto, što je nastavljeno i u trećem s rastom od 5,5 posto.
Dapače, od izvoza nafte Rusija trenutačno zarađuje više nego prije invazije. Obujam izvoza padao je 2022., ali kako su cijene rasle puno brže, tako je na kraju, prema Ruskoj središnjoj banci, Kremlj zaradio više novca u listopadu 2023. nego u bilo kojem mjesecu neposredno uoči početka invazije. To sugerira da sankcije nisu bile dovoljno oštre da bi se zakočile ruski ratni stroj. Rusko gospodarstvo, koje je 2022. palo za 2,1 posto, u prvih devet mjeseci ove godine poraslo je za tri posto.
Finski Centar za istraživanje energije, koji prati ruski izvoz nafte i plina, izvijestio je pak da su embargo i ograničenje cijene za rusku naftu u EU stajali Rusiju 34 milijarde eura izgubljenog prihoda. Koliko god ta brojka izgledala značajno, ona predstavlja samo 14 posto ukupnog ruskog prihoda od prodaje nafte.
U prvom kvartalu sjajno, do četvrtog propalo
Članice Grupe sedam najrazvijenijih zemalja svijeta – SAD, Japan, Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija i Kanada – donijele su odluku da države koje nisu uvele sankcije, uključujući Indiju i Kinu, mogu kupovati rusku naftu, ali po cijeni nižoj od 60 dolara po barelu. Mjere su osmišljene kako bi se zadržala stabilnost međunarodnog tržišta, ali da se istodobno potkopa sposobnost Kremlja da financira svoj rat u Ukrajini. Međutim zapadni dužnosnici priznaju da se više gotovo ništa od ruske sirove nafte ne prodaje ispod 60 dolara po barelu. Stručnjaci procjenjuju da je samo u listopadu 99 posto pomorskog izvoza ruske nafte prodano iznad 60 dolara po barelu.
“U prvom kvartalu to je ograničenje dobro funkcioniralo, u drugom je Rusija počela pronalaziti načine da ga zaobiđe, u trećem je bilo skoro gotovo, a u četvrtom je posve propalo”, zaključuje Maximilian Hess, osnivač tvrtke za procjenu političkog rizika Enmetena Advisory. Plovila koja prevoze rusku naftu spadaju u tri glavne skupine, kažu u analitičkoj tvrtki Kpler. Prva su ruski brodovi, druga je takozvana “crna flota” koja je prethodno prevozila zabranjenu sirovu naftu iz Venezuele i Irana, te “siva flota” sastavljena nakon invazije na Ukrajinu.
Ta armada tankera pomogla je Moskvi ublažiti šok opsežnih zapadnih sankcija. Oni svaki dan prevoze milijune barela nafte iz ruskih zapadnih luka na Baltičkom i Crnom moru uglavnom u Indiju, Kinu i Tursku. Primjerice, nekoć grčki tanker, prodan kineskoj tvrtki sa sjedištem u gradu Dalianu u Kini, sad plovi pod zastavom Liberije i više se ne osigurava kod zapadnih kompanija. Tankeri registrirani u Grčkoj prevezli su 16 milijuna barela ruske nafte, oni registrirani u Ujedinjenim Arapskim Emiratima 28 milijuna barela te 23 milijuna barela brodovi u vlasništvu Kine i Hong Konga, objavio je Financial Times. Matthew Wright, analitičar u Kpleru, kaže da je nepoznato kako bi SAD mogao spriječiti takvu trgovinu.
Dugoročno, zvijer je jako bolesna
„Rusija je prilično uspješna u izgradnji vlastite flote, pronalaženju alternativnog osiguranja, izgradnji ekosustava ljudi koji mogu pomoći u transportu sirove nafte i proizvoda,“ navodi Ben Cahill iz američkog Centra za strateške i međunarodne studije. Još gore, kako piše Politico, neke od najvećih tehnoloških tvrtki krše sankcije protiv Rusije. Tako Intel, preko trećih država Kazahstana, Kine, Turske, Hong Konga, i dalje izvozi mikročipove na rusko tržište, a to rade i Analog Devices, AMD, Texas Instruments i IBM.
SAD i EU, u želji da sankcije budu učinkovitije, proširile su kaznene mjere na tvrtke sa sjedištem u trećim državama za koje se vjeruje da Rusija preko njih zaobilazi sankcije. No politički analitičari kažu da to uvođenje sankcija pokazuje da dosadašnje nisu donijele očekivane rezultate. Istodobno, uočeno je da se sve više zapadnih roba izvozi u zemlje koje graniče s Rusijom. Sasvim je izvjesno, tvrde zapadni analitičari, da će većina tih proizvoda biti proslijeđena Rusiji.
To je gotovo nemoguće izbjeći jer, primjerice, upozorava Norvežanin Berit Lindeman, njemačkoj tvornici stigne narudžba iz Kazahstana za kupnju kugličnih ležajeva. I kupac i prodavatelj sretni su tim poslom, a nitko ne može dokazati da će ti kuglični ležajevi završiti u Rusiju i pomoći ruskoj ratnoj mašineriji. „Kontrole izvoza sadrže sjeme vlastitog uništenja baš kao i karteli proizvođača i pokušaji zabrane narkotika”, napisao je Alan Beattie iz FT-a nakon što je primijetio da „države članice G7 i EU jednostavno nisu dovoljno veliki dijelovi globalnog gospodarstva da uguše rusku prodaju nafte.” Alexandra Poropenko upozorava da su poseban problem Kina i Indija. „Razina trgovine Rusije s Indijom i s Kinom toliko je visoka da je lako sakriti bilo kakva kršenja sankcija.“
No, Rusija je zbog rata u Ukrajini svejedno u ekonomskim problemima. Rubalj je samo ove godine izgubio 25 posto vrijednosti. „Problem je što ruski vojno-industrijski kompleks nikad nije znao svoje iskustvo prenamjeniti za civilnu upotrebu. To znači da će neravnoteža rasti, a balon oko vojno-industrijskog kompleksa će se prije ili kasnije ispuhati,“ predviđa Prokopenko. „Sad je sve podređeno vojnom sektoru, što nema nikakve veze s normalnim rastom. Dakle, kratkoročno, sankcije nisu srušile takvu zvijer kao što je rusko gospodarstvo. Ali dugoročno gledano, ono je duboko bolesno.“