Analiza Jagode Marić. Plenković poželio svima dati povišicu pred izbore pa izazvao kaos u kojem bismo svi mogli nastradati
Imao je tri godine bez izbora i tri godine solidnog rasta za reformu plaća. Ali nije odolio da pričeka baš sadašnji trenutak
Svaki put kad spomene da je u njegova dva mandata minimalna plaća porasla sto posto, premijer Andrej Plenković propusti napomenuti da se on kao najveći poslodavac u državi baš i ne pridržava pravila koje nameće svim ostalima u toj državi. Tisuće zaposlenih u javnom sektoru ima ugovore o radu po kojima je njihova plaća manja od minimalne. I to ne sadašnje, koja je u sedam i pol godina narasla sto posto, nego su imali manju plaću od minimalne koju je premijer zatekao na početku mandata. Pa im država svaki mjesec isplaćuje dodatak kako bi bila u okvirima Zakona o minimalnoj plaći.
I to najbolje govori koliko je interesa Plenkovićeva Vlada u dva mandata pokazala za sustav plaća u javnom sektoru. Treba reći da puno bolje nije bilo ni prije Plenkovića. Politika plaća, a time i zapošljavanja, u državnoj upravi i javnim službama svodila se na osluškivanje javnog mnijenja. Kad bi netko prijetio štrajkom, najčešće su to bili liječnici i prosvjetari, država bi podigla plaće. Kad bi javnost – budimo iskreni, najčešće su to bili samo mediji – tražila štednju, država je plaće u javnom sektoru jednako rezala svima ili je jednako na nekoliko godina svima zamrzavala primanja.
Vlast popravlja nered koji je sama stvorila
Nije se u tom sustavu velikih brojki puno vodilo računa o tome da će za koju godinu možda nedostajati profesora fizike i matematike, jer koga briga kakvo nam je obrazovanje. Nije se vodilo računa ni o tome da bi nam iz sustava mogli otići liječnici i medicinske sestre jer nije neka velika razlika čeka li se na pretrage devet ili 12 mjeseci. Posebice se nije vodilo računa o državnim službenicima, oni su se uglavnom častili nazivom uhljebi i rijetko se promišljalo o tome da su dobri činovnici preduvjet uređene države.
I posljedica je na kraju mogla biti jedino to da Hrvatska nema dobru državnu upravu i da u javnim službama ne nudi dobru uslugu. I da za isto radno mjesto u državnoj upravi ima deset različitih naziva i deset različitih plaća. I da ispravljajući jednu nepravdu čini drugu pa u sustavu plaća ima više od 500 različitih koeficijenata.
Istim metodama ne postiže se različit rezultat
I na toj je podlozi u promjene u sustavu plaća u javnom sektoru krenuo Andrej Plenković. Do tih promjena odlučio je doći istim putem i istom logikom kakva u Hrvatskoj vlada posljednjih 30 godina. Ona je jednostavna: plaće u javnom sektoru podižeš samo kad moraš; za slučaj da se zaposleni probude iz letargije i traže nešto više, imaš sindikate koji će ti pomoći da to sve završi uz minimalnu neugodu za vlast. I ono najvažnije, ako država nešto značajnije povećava plaće, onda to čini pred izbore, kako bi stranka na vlasti od toga imala koristi.
Kako drugačije objasniti činjenicu da je Vlada Andreja Plenkovića u svojim prvim reformskim programima još u 2016. godini imala donošenje Zakona o plaćama u javnom sektoru, a da je onda kao veliki uspjeh prikazala uključivanje tog zakona u Nacionalni plan oporavka i otpornosti kao veliku reformsku mjeru. Zakon je donesen tek krajem prošle godine i sada u nekoliko tjedana treba dogovoriti koeficijente za svako radno mjesto. I o njima će ovisiti svaka plaća u javnom sektoru. Pripremio se premijer pa je za trošak plaća u ovoj godini osigurao 32 posto više novca nego lani.
No, to mu možda na kraju neće biti dosta. Posljednje dvije i pol godine Vlada je potpuno nerazumljivo kočila povećanje plaća u javnom sektoru, te plaće nisu pratile ni rast plaća u gospodarstvu, ni inflaciju, ni povećanje proračunskih prihoda. Sada bi to sve trebalo nadoknaditi u jednoj godini, onoj izbornoj.
Neodoljivo predizborno davanje povišica biračima
I to znaju svi u javnom sektoru i svi će tražiti više. Štrajkom već prijete liječnici i suci. Sutra će možda prosvjetari i medicinske sestre. Onaj tko prvi tako ostvari svoj naum, pokazat će put ostalima. Tko može reći da dobru plaću ne zaslužuje policajac ili učiteljica ili medicinska sestra ili sudac? Tko može reći da ne treba više platiti i poreznika ili carinika jer se na oglase za ta radna mjesta više ne javlja dovoljan broj kandidata?
Koliko god bi se svakom političaru činila privlačnom ideja da u predizborno vrijeme poveća plaće za 240 tisuća birača, ona bi na kraju za vlast mogla biti nezgodna. Iskustvo je naučilo sve te zaposlene da su baš sada najveće šanse da dobiju najviše i da buduća obećanja ne znače puno.
O svemu tome premijer Plenković i njegovi suradnici morali su voditi računa i, ako su istinski zagovarali reformu u državnoj upravi i javnim službama, imali su nakon prošlih lokalnih izbora gotovo tri godine da u miru slože bolji i pravedniji sustav plaća. Da javnosti objasne zašto je važno da oni koji im obrazuju djecu pristojno zarađuju, da dobrim uvjetima zadrže liječnike, da možda mladim ljudima privlačnim učine i rad u Poreznoj upravi ili policiji. Posebice što su to i tri godine solidnog gospodarskog rasta i rasta proračunskih prihoda.
Za reformu imao tri mirne i ekonomski dobre godine
Nikada se tako velike promjene ne mogu dogoditi a da nekome ne budu bolne i zato je osnovno političko pravilo da se u reforme ide na početku, a ne na kraju mandata. Samo bi naivan čovjek pomislio da to ne zna i Andrej Plenković. Što znači da mu se najvažnija reforma u državnoj upravi, kako sam naziva promjene u sustavu plaća, nije dogodila slučajno u zadnjim mjesecima mandata, nego je tako planirao. I za to je osigurao 32 posto više novca nego lani.
No, morao je voditi računa da umjesto reforme na kraju može dobiti kaos, posebice kad službenici počnu vagati jesu li koeficijenti, a time i visina plaća, pošteno odmjereni. Moguće je da mu u tom slučaju ni sindikati, na koje je uvijek mogao računati, neće moći osigurati bezbolno provođenje najvećeg reformskog poteza. Nastradati bi na kraju, kao i obično, mogao proračun, u kojem su već jednom probijeni limiti za troškove ovogodišnjih plaća.
Neće biti nikakvo čudo da se to ponovi. Samo, netko će korisnicima morati objasniti da će usluge, do kojih sve teže dolaze, morati platiti još više.