Unatoč razočaranju u Kijevu, ishod je ustvari bio očekivan: na samitu NATO-a u Vilniusu, Ukrajina nije dobila pozivnicu za članstvo, niti konkretno obećanje kada će biti pozvana da se priključi zapadnom obrambenom savezu. Zemlje članice NATO izrijekom su potvrdile da je „budućnost Ukrajine u NATO-u“, ali svjesno i namjerno nisu ulazile u detalje: kada će se ta budućnost dogoditi i pod kojim uvjetima.
Pozivnica za članstvo u ovom trenutku, dakako, nije bila u planu niti moguća. Ukrajina se brani od ruske invazije, uz svesrdu vojnu i financijsku pomoć zapadnih saveznika. No, budući da je NATO savez koji se temelji na kolektivnoj obrani i famoznom članku 5., bilo je sasvim jasno da, usred rata s Rusijom, zapadne države neće pozvati Ukrajinu u članstvo.
’50 tisuća uvjeta’
Umjesto toga, Kijev je dobio obećanje koje ih je, međutim, razočaralo: u jedanaestoj od 90 točaka službene izjave sa samita piše da će Ukrajina biti pozvana da se pridruži Savezu kada se saveznici oko toga usuglase i kada za to budu ispunjeni uvjeti. Ukrajini je članstvo obećano „uz 50 tisuća uvjeta“, sažeo je u svom stilu hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji, uime Hrvatske, sudjeluje na samitu.
Diplomatski oprezno sročena rečenica rezultat je kompromisa među saveznicama koje imaju oprečna stajališta o željama Ukrajine da se što prije priključi NATO-u. Mada nitko ne spori da te aspiracije nije moguće ostvariti dok na tlu Ukrajine traje rat, jedna skupina država bila je sklona da se Ukrajini ponude čvršća obećanja, čemu su se nadali i u Kijevu.
Međutim, očito je da je prevladao suzdržaniji stav koji su, prema informacijama dobro upućenih zapadnih medija, zastupale, među ostalima, i SAD i Njemačka. Ukrajina je tako još jednom dobila neodređeno obećanje, bez vremenskog okvira ili bilo kakvih drugih detalja. Zato Milanović o govori o „50 tisuća uvjeta“: sva su konkretna pitanja i dalje otvorena i o njima će se raspravljati jednom kad rat bude gotov.
Ne idu praznih ruku
To, međutim, ne znači da ukrajinsko vodstvo iz Vilniusa odlazi praznih ruku. Dobili su više nego na samitu u Bukureštu 2008. godine kada je Washington bio taj koji je za Ukrajinu tražio više, ali su se europske saveznice, prije svega Njemačka i Francuska usprotivile smatrajući da je preuranjeno za konkretna obećanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za razliku od bukureštanskog sastanka prije 15 godina, ovaj u Vilniusu rezultirao je obećanjem da će primanje Ukrajine – jednom kad se za to steknu uvjeti – biti moguće ubrzanom procedurom. Ukrajini neće biti potreban Akcijski plan za članstvo (MAP) što se, u uobičajenoj proceduri, smatra prvim, pripremnim korakom za pristupanje.
Tretirani kao Finska
Ukrajina će, dakle, biti tretirana kao što su tretirane Finska i Švedska, od kojih se također – s obzirom na razinu usklađenosti s NATO-ovim standardima – nije tražilo da prolaze taj vremenski često zahtjevan plan priprema i reformi za ulazak u Savez. Hrvatska je, na primjer, u MAP ušla 2002., a članica je postala sedam godina kasnije.
Nadalje, dogovoren je i novi format suradnje između zapadnih saveznica i Ukrajine, novo zajedničko tijelo kroz koje će se dvije strane konzultirati, kao i nastavak pružanja pomoći Ukrajini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rasprava za budućnost
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je u utorak djelovalo frustriran NATO-ovim suzdržanim rječnikom i izostankom vremenskog okvira za pristupanje, danas je bio zadovoljniji: rezultati samita su „dobri“, a da je Ukrajina dobila pozivnicu „bili bi idealni“, kazao je Zelenski koji u Kijev nosi i vijesti o novim paketima vojne pomoći.
Sastanak NATO-a u Vilniusu potvrdio je još jednom da je ukrajinsko članstvo u NATO-u i dalje predmet prijepora među saveznicama. Najdalje što su u ovom trenutku spremne ići jest potvrditi da je „budućnost Ukrajine u NATO“. Kada i pod kojim konkretnim uvjetima, to je rasprava koju su čelnici zemalja članica Saveza odlučili gurnuti negdje dalje u budućnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Analiza: Što je NATO obećao Ukrajini i trebaju li u Kijevu biti razočarani?
Ishod samita u Vilniusu je očekivan: Ukrajina je u ratu i ništa više od još jedne runde obećanja nije niti mogla dobiti
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je u utorak djelovalo frustriran NATO-ovim suzdržanim rječnikom i izostankom vremenskog okvira za pristupanje, danas je bio zadovoljniji: 'Rezultati samita su dobri...'
Unatoč razočaranju u Kijevu, ishod je ustvari bio očekivan: na samitu NATO-a u Vilniusu, Ukrajina nije dobila pozivnicu za članstvo, niti konkretno obećanje kada će biti pozvana da se priključi zapadnom obrambenom savezu. Zemlje članice NATO izrijekom su potvrdile da je „budućnost Ukrajine u NATO-u“, ali svjesno i namjerno nisu ulazile u detalje: kada će se ta budućnost dogoditi i pod kojim uvjetima.
Pozivnica za članstvo u ovom trenutku, dakako, nije bila u planu niti moguća. Ukrajina se brani od ruske invazije, uz svesrdu vojnu i financijsku pomoć zapadnih saveznika. No, budući da je NATO savez koji se temelji na kolektivnoj obrani i famoznom članku 5., bilo je sasvim jasno da, usred rata s Rusijom, zapadne države neće pozvati Ukrajinu u članstvo.
’50 tisuća uvjeta’
Umjesto toga, Kijev je dobio obećanje koje ih je, međutim, razočaralo: u jedanaestoj od 90 točaka službene izjave sa samita piše da će Ukrajina biti pozvana da se pridruži Savezu kada se saveznici oko toga usuglase i kada za to budu ispunjeni uvjeti. Ukrajini je članstvo obećano „uz 50 tisuća uvjeta“, sažeo je u svom stilu hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji, uime Hrvatske, sudjeluje na samitu.
Diplomatski oprezno sročena rečenica rezultat je kompromisa među saveznicama koje imaju oprečna stajališta o željama Ukrajine da se što prije priključi NATO-u. Mada nitko ne spori da te aspiracije nije moguće ostvariti dok na tlu Ukrajine traje rat, jedna skupina država bila je sklona da se Ukrajini ponude čvršća obećanja, čemu su se nadali i u Kijevu.
Međutim, očito je da je prevladao suzdržaniji stav koji su, prema informacijama dobro upućenih zapadnih medija, zastupale, među ostalima, i SAD i Njemačka. Ukrajina je tako još jednom dobila neodređeno obećanje, bez vremenskog okvira ili bilo kakvih drugih detalja. Zato Milanović o govori o „50 tisuća uvjeta“: sva su konkretna pitanja i dalje otvorena i o njima će se raspravljati jednom kad rat bude gotov.
Ne idu praznih ruku
To, međutim, ne znači da ukrajinsko vodstvo iz Vilniusa odlazi praznih ruku. Dobili su više nego na samitu u Bukureštu 2008. godine kada je Washington bio taj koji je za Ukrajinu tražio više, ali su se europske saveznice, prije svega Njemačka i Francuska usprotivile smatrajući da je preuranjeno za konkretna obećanja.
Za razliku od bukureštanskog sastanka prije 15 godina, ovaj u Vilniusu rezultirao je obećanjem da će primanje Ukrajine – jednom kad se za to steknu uvjeti – biti moguće ubrzanom procedurom. Ukrajini neće biti potreban Akcijski plan za članstvo (MAP) što se, u uobičajenoj proceduri, smatra prvim, pripremnim korakom za pristupanje.
Tretirani kao Finska
Ukrajina će, dakle, biti tretirana kao što su tretirane Finska i Švedska, od kojih se također – s obzirom na razinu usklađenosti s NATO-ovim standardima – nije tražilo da prolaze taj vremenski često zahtjevan plan priprema i reformi za ulazak u Savez. Hrvatska je, na primjer, u MAP ušla 2002., a članica je postala sedam godina kasnije.
Nadalje, dogovoren je i novi format suradnje između zapadnih saveznica i Ukrajine, novo zajedničko tijelo kroz koje će se dvije strane konzultirati, kao i nastavak pružanja pomoći Ukrajini.
Rasprava za budućnost
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je u utorak djelovalo frustriran NATO-ovim suzdržanim rječnikom i izostankom vremenskog okvira za pristupanje, danas je bio zadovoljniji: rezultati samita su „dobri“, a da je Ukrajina dobila pozivnicu „bili bi idealni“, kazao je Zelenski koji u Kijev nosi i vijesti o novim paketima vojne pomoći.
Sastanak NATO-a u Vilniusu potvrdio je još jednom da je ukrajinsko članstvo u NATO-u i dalje predmet prijepora među saveznicama. Najdalje što su u ovom trenutku spremne ići jest potvrditi da je „budućnost Ukrajine u NATO“. Kada i pod kojim konkretnim uvjetima, to je rasprava koju su čelnici zemalja članica Saveza odlučili gurnuti negdje dalje u budućnost.