Beroš obećao ostavku ako ne smanji liste čekanja na pukih 270 dana. Ima li bolje ilustracije kaosa u njegovom resoru?

Što ministar uopće čini da bi to postigao?

FOTO: Pixsell

Na listama čekanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje trenutačno je 865.080 narudžbi za neku zdravstvenu uslugu, piše u četvrtak Jutarnji list, postavljajući pitanje može li ministar zdravstva Vili Beroš srezati liste čekanja. Točnije, za dijagnostiku od rendgena do MR-a ili CT-a čeka 255.943 građana, na prvi pregled 186.287, za kontrolni 386.947 te neku operaciju ili drugu vrstu terapije još 35.903 pacijenta, navodi dnevnik.

Gotovo polovina svih onih koji čekaju na listama prijavljena je u samo sedam bolnica i to u KBC-u Zagreb, KBC-u Sestre milosrdnice, KB-u Merkur i Dubrava te KBC-u Split, Osijek i Rijeka. Vrijeme čekanja od nekoliko dana do gotovo dvije godine za primjerice ugradnju umjetnog koljena.

Velike su gužve i za razne radiološke pretrage, poglavito za magnetsku rezonancu (MR) i kompjutoriziranu tomografiju (CT) poglavito mozga, vrata i kralježnice. Naime, vječna tema hrvatskog zdravstva liste su čekanja za preglede, terapiju ili dijagnostiku za koje svaki ministar obeća da će ih smanjiti, ali ne uspije to ostvariti.

Obećao ostavku

Vili Beroš nedavno je “obećao” da će dati ostavku ako liste ne dođu na 270 dana. Radi se o “obećanju” Ministarstva Europskoj komisiji po kojem iduće tri godine pacijenti ne bi smjeli čekati dulje na uslugu od tih 270 dana ako se želi dobiti 700 milijuna eura iz EU. Što se čini da bi se to postiglo?

Uglavnom se sve svodi na pokušaj da se administrativno smanji vrijeme čekanja, ali bez promjena u sustavu to stvarno može teško uspjeti. Naime, dok u nekim bolnicama uređaji rade maksimalno, u drugima je to ispod minimuma. Isto se odnosi na prve i kontrolne preglede te terapijske postupke.

Također, ne primjenjuju se europske i svjetske smjernice u određivanju tko treba ili ne treba neku dijagnostiku, nego se i dalje sve radi po željama pacijenta ili liječnika, bez obzira na to je li to stvarno potrebno. Najjednostavnije je rješenje, ne bi li se na kratke staze smanjile liste čekanja, “kupiti” od privatnih ustanova dodatne usluge dijagnostike i privatnicima prepustiti očitavanje radioloških nalaza.