Biskupi udarili po Ustavnom sudu; 'Odlukom da gej parovi mogu udomiti vrši se nasilje nad djecom'
Smatraju da su njome prava odraslih stavljena iznad prava djeteta, te da udomljavanje u gej obitelji može biti nasilje nad djecom
Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax oglasila se danas o odluci Ustavnog suda da gej parovi imaju pravo udomiti djecu. Na početku podužeg priopćenja pišu kako se Ustavni sud tom odlukom stavio u poziciju zakonodavca što smatraju “nedopustivim s obzirom na trodiobu vlasti”.
Uvjereni su da je Ustavni sud odluku donio pod, kako navode, snažnim utjecajem europskih strujanja i neoliberalnih svjetonazora koji nisu neutralni. “Europska stvarnost odraz je utjecaja europskih nadinstitucionalnih sudova i tijela te različitih strategija koje mijenjaju nacionalne poglede na društvenu zbilju te vlastitu tradiciju, kulturu i suverenost država u nacionalnim pravnim okvirima”, poručuju iz HBK.
Druga prava nadjačala pravo dobrobiti djeteta
Također smatraju da je Ustavni sud svoje prosudbe o usluzi udomiteljstva donio na “veliku žrtvu dobrobiti djeteta, a uime, nekih tobože zajedničkih, modernih vrednota”. Smatraju, naime, kako je ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije temeljem spolne orijentacije odlukom nadjačala dobrobit djeteta.
“Čini se da je to prvi, a izgledno ne i posljednji korak prema izgradnji nametnutoga, društvenoga prihvaćanja novih obiteljskih paradigma”, poručuju i ističu kako se HBK takvom razvoju prava oštro protivi.
Država kriva za nedovoljan broj udomljavanja
Biskupi pišu da su djetetu potrebni i majka i otac, te da se tradicijsko poimanje obitelji u Hrvatskoj ne treba označavati kao nazadno, necivilizirano i zastarjelo jer je to, kako navode, dio hrvatskog identiteta. “Valja upozoriti da zaštita prava i dobrobiti djece mora uvijek nadilaziti pojedinačne interese odraslih osoba, u ovom slučaju želju istospolnih partnera da udome djecu”, dodaju.
HBK upozorava, pozivajući se na Ustav, da je država dužna osobitu skrb posvetiti djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Pritom napominje kako u takvoj situaciji u središtu trebaju biti djeca koju treba zbrinuti, a “ne odrasli koji bi ih mogli ili htjeli na svoj način zbrinuti”. Pritom državnu vlast prozivaju jer je nedovoljno djece udomljeno.
Pričaju i o navodnim posljedicama
HBK poziva nadležna tijela da provodeći ustavnu odluku procijene svaki slučaj zbrinjavanja djeteta u skladu s djetetovom dobrobiti i da u obzir uzimaju mišljenje djeteta. “Posljedice koje bi mogle proisteći za dijete udomljeno kod istospolnih parova mogu biti dalekosežne i nepopravljive”, dodaju.
Nadalje upozoravaju na odredbu Konvencije o pravima djeteta koja, kako navode, upozorava da odabir smještaja treba osigurati kontinuitet u djetetovu odgoju, kao i njegovu kulturnom podrijetlu’. “Dvojimo odgovara li udomiteljstvo djece kod istospolnih partnera navedenomu zahtjevu”, poručuju iz Komisije HBK ističući kako iskustvo pokazuje da “odsutnost majke i oca stvara zapreke normalnomu razvoju djece koju se eventualno uključi u istospolne zajednice.”
Nasilje nad djecom
Pišu i doslovno kako se odlukom da gej parovi mogu udomiti dijete vrši nasilje nad tim djetetom. “Uključiti djecu u zajednice osoba istoga spola udomljavanjem ili posvojenjem znači zapravo činiti nasilje nad tom djecom u smislu iskorištavanja njihova stanja slabosti da bi ih se uključilo u okružje koje ne pogoduje njihovu punom ljudskomu razvoju. Takva bi praksa zasigurno bila teško nemoralna i u otvorenom proturječju s načelom što ga je priznala i Konvencija o pravima djeteta”, pojašnjavaju.
Pišu i kako ni jedan međunarodni ugovor ne poznaje “pravo na roditeljstvo” te da praksa Europskoga suda za ljudska prava ne poznaje „pravo postati udomiteljem”. “U suprotnom bi se radilo o kršenju najboljega interesa djeteta kao temeljnoga načela Konvencije o pravima djeteta, jer dijete ne smije biti objekt pretenzija odraslih i sredstvo ostvarenja njihovih želja, kako na normativnoj tako ni na provedbenoj razini”, poručuju.
Na kraju upozoravaju da bi eventualno neuzimanje u obzir prava roditelja koji imaju roditeljsku skrb moglo rezultirati tužbama protiv države.