Lažirani dokumenti, fotografije, brodovi koji nestaju s radara: bombastična istraga otkrila kako Rusi kradu žito iz Ukrajine

Financial Times se u svojoj istrazi fokusirao na pošiljku od oko 2600 tona, koja je, kažu, krenula iz jedne manje luke. Upravo ta pošiljka, objašnjavaju, daje precizan uvid u odvijanje svih faza ovakve operacije i razotkriva kako ruske institucije surađuju da bi smislile lažne priče za sve upletene tvrtke i brodove.

Nikita Busel dolazi u Zaporižju

Tekst započinju pričom o Nikiti Buselu, osnivaču dva boutique hotela i lanca hipsterskih kafića u Rusiji, koji je, čini se, postao jedna od glavnih figura u operaciji pljačke žitarica iz okupiranih ukrajinskih regija.

Do ljeta je Busel već bio u Zaporižju, regiji u kojoj su Rusi nakon okupacije postavili svoje dužnosnike. Busel je tamo postao generalni direktor državne tvrtke koja je upravljala prometom žitarica.

Nije slučajnost što se sve ovo odvijalo u Zaporižju. Upravo je ona jedna od ukrajinskih regija u kojoj se proizvodi najviše žitarica. Svoju priču o krađi žitarica je Financial Times dalje razlomio na četiri dijela. Prvi, u kojem pojašnjavaju kako se dolazi do žitarica, drugi, u kojemu detaljiziraju fazu pronalaska odgovarajućeg broda, treći, u kojem se prikriva porijeklo žitarica te četvrti u kojem se pronalazi kupac.

PRVI DIO – NABAVA ŽITARICA

Rusi su, dakle, ovog proljeća u Zaporižju osnovali tvrtku, Državnu agenciju za žitarice. Ruski mediji tada su objavili da je državna tvrtka osnovana kako bi upravljala s milijun i pol tona uskladištenih žitarica u Zaporižju. Tada se predviđalo se da će sljedeća obilna žetva dovesti još milijun tona žitarica u skladišta.

No, tvrtka je ostala prikrivenom. Nije registrirana ni u Ukrajini ni u Rusiji. Dokumenti pokazuju tek da je osnovana 15. svibnja kao dio regionalne “vojno-civilne administracije” s ciljem “kupovine žitarica od lokalnih farmera i daljnje preprodaje”.

Tvrtka bi svaki profit zadržala, stoji u dokumentima, a tim bi se novcem financirala lokalna, okupacijska vlast. No, Financial Times ističe da se, otkako je Rusija anektirala Zaporižju, zapravo ne zna kamo profit odlazi.

Video ispred ruskog vlaka

Državna agencija za žitarice krenula je objavljivati reklame po društvenim mrežama i pozivati farmere na suradnju oko prodaje žitarica. U jednom od tih videa direktor Busel stoji pred ruskim vlakom u koji ukrcavaju lokalne žitarice. Ponosno objavljuje da farmeri sada imaju podršku i da su za njihove žitarice pronašli kupce u Rusiji, Siriji, Turskoj i Iranu.

Ukrajinski poljoprivrednici, koji su pobjegli iz zemlje, Financial Timesu su rekli da Buselova tvrtka preprodaje ukradene žitarice iz njihovih skladišta kao i da su ovršili žitarice s njihovih polja. “Stvorili su vladu, a onda i tu tvrtku za koju tvrde da će prodavati žito”, kazao je jedan farmer.

“Uzeli su naša skladišta i sada tamo navodno posluju”, dodao je. Njegova tvrtka sada je na popisu brojnih koje navodno “surađuju” s Državnom agencijom. “Farmeri nemaju izbora. Ili moramo predati žitarice ili će nam im ih oduzeti”, ispričao je.

Ne odgovara na pozive

Državna agencija posluje i dandanas. Svakog tjedna objavi popis cijene po toni za određene žitarice. U kolovozu je lokalna vlada tako objavila da izvozi oko 5000 tona žitarica na dan – željeznicom, te još oko 1500 do 2000 tona cestama. Vjerojatno je velik dio izašao preko Krima.

Financial Times spominje još jedan Buselov video, u kojem, čini se, priznaje da tvrtka koju vodi preuzima ukrajinsku imovinu. “Pronašli smo napuštena sredstva, ulazimo i stavljamo to pod svoju kontrolu, radimo puni inventar. Stvaramo uvjete za nastavak rada”, objavio je pokušavajući sve prikazati dobrim za Ukrajince.

Reporteri FT-a pokušali su kontaktirati njegovu tvrtku, ali na telefonske kontakte koji su navedeni nitko se nije javljao. Busel nije odgovarao na poruke na društvenim mrežama kao ni na mailove. Menadžer njegovih hotela je kazao tek da ga dugo nisu vidjeli. Ostalo osoblje nije znalo ni reći kako ga kontaktirati.

DRUGI DIO – PRONALAZAK BRODA

Drugi korak u preprodaji ukrajinskih žitarica je pronalazak odgovarajućeg broda za izvoz u inozemstvo. Financial Times je imao uvid u dokumentaciju od 13. kolovoza koju je potpisala okupacijska vlast i time dala dozvolu za izvoz 2675 tona pšenice kroz Berdjansk.

Kako bi uvjerili potencijalne kupce u ispravnost žita, kao i da je sve u redu po pitanju skladištenja i sanitetskih uvjeta, vlasti su krivotvorile hrpu dokumenata o porijeklu žita. U dokumentima stoji da je proizvođač žita Državna agencija, a brod Pawell je prijevoznik žita.

Pawell je, inače, teretni brod koji plovi pod sirijskom zastavom. Krivotvorili su i dokumente u kojima navode da pošiljka dolazi iz Zaporižje. Istog dana je potpisan i još jedan dokument, u kojem je kapetan broda Viktor Smolskij napisao kratku poruku na engleskom: “Ja kapetan Pawella, koji plovi pod sirijskom zastavom, izjavljujem da prestajemo s ukrcajem. Brodski kapaciteti su puni.”

Fantomska tvrtka registrirana u Londonu

Financial Times naglašava da bi malo brodova ukrcavalo žito u okupiranoj luci pod rizikom sankcija i tim se potezom dovelo pod istragu ukrajinskih vlasti. Ukrajinski istražitelji intenzivno traže brodove za koje smatraju da im pljačkaju žito. No, sirijski brodovi poput Pawella nerijetko uplovljavaju u okupirane ukrajinske luke, a pošiljke zatim u većini slučajeva voze direktno u Siriju.

Financial Times napominje da je i sam brod Pawell neobičan. Naime, u vlasništvu je tvrtke registrirane u Velikoj Britaniji, Pawell Shipping Co LLP. Registrirana je pod adresom u Bloomsburyju u centru Londona. No, tvrtka nema nikakve urede na toj adresi. Zaposlenici susjednih tvrtki s iste adrese nikad nisu čuli za Pawell Shipping, tvrtku s kojom navodno dijele poslovnu zgradu.

TREĆI DIO – PRIKRIVANJE PORIJEKLA ŽITA

Brod Pawell je, i prije nego je doplovio u Ukrajinu, prikrio svoje tragove. Podaci s njegova transpondera pokazuju da je 31. srpnja stigao u Kerčki tjesnac. Onda je 10. kolovoza isključio sustav signalizacije i nestao s radara. Pojavio se tek 15. kolovoza, opet u Kerčkom tjesnacu.

Postoje tek fotografije i dokumenti koji sugeriraju da je brod Pawell bio u Berdjansku. Reporteri Financial Timesa imali su uvid u dio dokumenata, dva dana prije nego se transponder broda Pawell opet uključio u Kerčkom tjesnacu.

Napominju i kako je Pawell, kada se zadnji put pojavio 10. kolovoza, imao plitki gaz, što znači da nije bio natovaren žitom. Idući pun je viđen 15. kolovoza, s dubokim gazom. Financial Times navodi da se po kursu čini da je brod isključio transponder i otišao do Berdjanska te ga ponovno uključio pri izlasku. Sljedeća dva tjedna se šuljao Kerčkim tjesnacem.

Unlike much of the reporting around the grain trade, which has pointed out vessels coming from ports in Crimea, annexed by Russia in 2014, our reporting focuses on the Berdyansk port and what may be the third cargo ship to dock there since the port was occupied this March pic.twitter.com/EtqwDs2zHN

— Polina Ivanova (@polinaivanovva) October 30, 2022

Ukrajinsko žito odjednom postaje rusko žito

Financial Times je, osim toga, dobio uvid u još jedan set dokumenata za isto žito, na istom brodu. Certifikati i teretnice na tim dokumentima su potpisane kasnije, krajem kolovoza. Na prvim dokumentima koji tvrdi da je to žito iz Berdjanska, potpisi su stavljeni 13. kolovoza. Stvaranjem drugog seta dokumenata, Rusija pokušava promijeniti priču o porijeklu žita. Tvrdi da je to zapravo rusko žito, koje je na brod utovareno u Rusiji, ne u ukrajinskom Berdjansku. Preko tih dokumenata je išla prodaja žita.

The documents – including invoices, cargo manifests, certificates of origin – provide a complete paper trail for one shipment of milling wheat, from occupied Zaporizhzhia to the global market.

They also show how cover stories are produced… pic.twitter.com/xj04ET6aRU

— Polina Ivanova (@polinaivanovva) October 30, 2022

Primjerice, prodavač je odjednom postala tvrtka Geos LLC, sa sjedištem u Rusiji. Državnog operatera s početka priče više nema na dokumentima. Na dokumentima više nema ni Zaporižje nego se tvrdi da je žito iz Togliattija, grada u jednoj od ruskih regija. Dakle, ukrajinsko žito se pokušava prodati kao rusko.

Promijenjena je i luka iz koje je navodno stiglo, sada to više nije Berdjansk nego Kavkaz, ruska luka koja je sada već zloglasna po transferima žita iz Ukrajine. Samo postojanje dva seta dokumenata za istu pošiljku povećava sumnje o ulozi luke Kavkaz u prikrivanju ogromnih protoka žitarica iz ukrajinskih okupiranih regija u ruske luke.

Prodaju preuzima Rus koji godinama posluje s Krimom

Tvrtka Geos, koja se kasnije pojavila kao navodni prodavač žita, u vlasništvu je ruskog biznismena, Igora Pozidaeva. On je godinama radio na trgovini žitaricama s Krimom. Priznao je da njegova tvrtka prevozi žitarice na Pawellu, ali je odbacio tvrdnje da je žito stiglo iz Ukrajine. Kazao je i da su dokumenti iz Ukrajine lažni.

“Žitarice nemaju veze sa Zaporižjem, ni Ukrajinom. One su iz luke Kavkaz, za to postoje relevantni dokumenti od ruske komore za trgovinu i ugovori s farmerima od kojih sam kupio žito. Tu su i računi, narudžbenice i slično”, kazao je. Odbio je podijeliti sve te dokumente i tvrdio je da je žito do luke Kavkaz došlo vlakom.

Financial Times je na njegov prijedlog razgovarao s dužnosnicima komore za trgovinu u Kavkazu. I oni su tvrdili da je papirologija koja pokazuje da je žito rusko uredna. Certifikate su unijeli i u službenu bazu podataka. Financial Times napominje da bi papiri iz drugog seta dokumenata, koji tvrde da se radi o ukrajinskom žitu, mogli izgledati legitimno bez detaljnije provjere. Dodaju i da, primjerice, carinik koji je u žurbi ne bi ni pomislio da se radi o ukrajinskom žitu i teret bi pustio u svoju zemlju. Očito je drugi set dokumenata napravljen da se žito lakše proda.

ČETVRTI DIO – PRONALAZAK KUPCA

Četvrti i zadnji dio ove priče je pronalazak kupca. U isto vrijeme dok se Pawell šuljao Kerčkim tjesnacem, Akbar Asgaov je primio telefonski poziv od suradnika svog starog prijatelja. Asgarov drži građevinsku tvrtku u Istanbulu i nema, kako kaže, iskustva s prodajom žitarica.

No, nazvao ga je netko iz Geosa i sugerirao da bi mogao uzeti teret s Pawella i pronaći kupce za taj teret u Turskoj. “Nazvali su me i rekli da imaju dobre vijesti iz Rusije, iz velike luke u Crnom moru. Ispričali su svašta, ne znam ni sam što. Ne razumijem se u taj posao”, kazao je Financial Timesu

Iako ništa nije znao o poslu sa žitaricama, ipak je pristao sudjelovati. Pawell je tako 3. rujna stigao u Samson, na turskoj obali Crnog mora. Imao je papirologiju iz luke Kavkaz. Asgarov je mislio da je pronašao kupca za 380 dolara po toni, ali se taj kupac povukao jer je pala cijena žita. Obzirom na to, Asgaov je odustao od posredništva i sve prebacio na brata.

Brod se idući put pojavio na istoku Crnog mora

Reporterima FT-a tvrdi kako nije imao pojma da je žito možda iz Ukrajine. “Klonimo se nepravilnih poslova”, dodao je. No, Pawel nije dugo ostao u Samsunu. Nakon što je prva ponuda propala, kretao se po turskoj obali do malog grada Sinopa. Tako je 10. rujna Yoruk Isik, koji vodi konzultantsku tvrtku Promatrač Bospora, slikao brod dok je bio usidren nedaleko od Sinopa.

Pawell je potom ponovno ugasio transponder i nestao. Idući se put pojavio na istoku Crnog mora. Opet je imao plitak gaz, što značilo da nije težak i da se riješio žita.

Datumi iz ruske priče nikako se ne poklapaju

FT je, nakon što je elaborirao cijeli slijed događaja o izvozu žita, opisao da ih je Pozidaev iz Geosa potom optužio za širenje glasina o porijeklu žita koje on prodaje. Dodao je da zbog toga ima “problema s prodajom žita u Turskoj.” Tvrdio je da je prvi set dokumenata, koji pokazuje da je žito iz Zaporižje, krivotvoren. Naveo je čak i ime Ukrajinca za kojeg tvrdi da ih je krivotvorio.

“Sve je to smeće. Sve je to lažno. Ne znam zašto su izabrali baš moj brod, ali jesu”, kazao je. No, FT pobija njegove tvrdnje istraživanjem dostupnih ruskih podataka o lučkom prijevozu. Oni ne pokazuje istu priču o kretanju Pawella kao što pokazuje drugi set dokumenata.

Primjerice, u drugom setu piše da je kapetan Smolskij kazao kako je na brod ukrcano žito u luci Kavkaz 11. kolovoza. Ali, podaci iz ruskih lučkih uprava pokazuju da je Pawell iz luke u Kavkazu otišao već 10. kolovoza navečer i to bez tereta. Otišao je na sjever, “u Azov”, što je ruska referenca ili na Rusiju ili na azovsku obalu u okupiranoj Ukrajini.

Satelitske snimke brodova otkrivaju istinu

Osim toga, i satelitske snimke pobijaju slijed događaja koji je naveden u drugom setu dokumenata. One pokazuju brod Pawell u luci Kavkaz još 9. kolovoza ujutro, dan prije nego je isključio transponder. U prvom razgovoru s FT-jem Pozidaev je kazao da se brod tih dana nije kretao.

Suočen sa satelitskim dokazima kazao je da je brod ipak plovio, do susjedne luke, po gorivo. No, nijedan brod koji liči na Pawella nije vidljiv na satelitskim snimkama te luke na datume na koje je navodno punio gorivo. No, brod iste boje i veličine kao Pawell zabilježen je na satelitskim snimkama kako dolazi u okupirani Berdjansk.

Prvi set dokumenata koji tvrdi da je žito ukrajinsko navodi da je brod po žito došao u vrijeme u koje je i zabilježen na satelitu. FT napominje da je rezolucija satelitskih snimki slaba, ali da se svejedno čini da snimka pokazuje brod na koji se ukrcava nešto što nalikuje žitu tijekom 12. i 13. kolovoza. Ti podaci se poklapaju s datumima iz prvih dokumenata.

Ukradeno žito iz Ukrajine završilo u Turskoj

FT piše kako su sateliti i mjesec dana prije Pawella detektirali brod koji je došao u Berdjansk. Otišao je otamo sredinom srpnja. Što se tiče Pawella, čini se da je njegova zadnja destinacija sa žitom izvezenim iz Berdjanska bila na istoku Turske, oko luke Hopa, blizu granice s Gruzijom. Tamo je stigao, izgleda, 26. rujna.

Financial Times je identificirao brod dimenzija i boje poput Pawella u luci Hopa tog dana. Par dana kasnije, lokalne vlasti su objavile slike Pawella usidrenog u Hopi. Iznad njega je bila cijev koja transportira žito iz broda u spremnike.

Pozidaev im je odbio potvrditi gdje je na koncu žito prodano, rekavši tek da je završilo u Turskoj. “Na kraju, prodao sam teret. Turci su zadovoljni ruskim dokumentima koje su dobili. To o čemu vi kopate, da je bilo u Berdjansku? To su sve gluposti”, zaključio je.