Stjecajem okolnosti, proteklog tjedna dogodile su se tri važne stvari za razumijevanje odnosa hrvatskog društva prema prošlosti. Prvo su izvanredni profesori na Fakultetu političkih znanosti, Nebojša Blanuša i Enes Kulenović u Političkoj misli objavili rezultate velikih istraživanja iz 2016. i 2018. godine, o odnosu građana prema simboličkom i povijesnom nasljeđu ustaškog režima i socijalističkog razdoblja. Rezultati su pak poražavajući i jasno ukazuju na ono što su autori istraživanja i sami zaključili, a to je da se u Hrvatskoj ukorijenio povijesni revizionizam.
Ovaj zaključak je proizišao iz odgovora iz kojih se vidi da značajan dio građana podjednako nedopustivim doživljava ustašku simboliku i onu koja se vezuje za antifašističku borbu, dok za njih čak 47,1 posto ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ nije sporan ukoliko se koristi u kontekstu Domovinskog rata. Kao da je u njega uveden s ikakvom drugom nakanom, doli da se simbolički nadoveže na Pavelićev režim. Drugo istraživanje koje se pojavilo ovog tjedna je pak međunarodno, a između ostalih ga je provodilo i sveučilište Yale. U njemu su pak zahvaljujući uvidu u društvenu atmosferu i odnos prema Jasenovcu, autori svrstali Hrvatsku među perjanice povijesnog revizionizma u Europi, zajedno s Poljskom, Mađarskom i Litvom.
Bozanićev potez je važan, ali…
Teško je reći što je na koncu utjecalo na iznenađujuću odluku Katoličke crkve da se konačno jasno odredi prema Holokaustu i Jasenovcu, putem transparenta na zagrebačkoj katedrali i Bozanićevog govora, no neovisno o tome je li ikakvog utjecaja na to imao državni vrh ili jasan signal iz Vatikana, iznimno je važno da je do toga došlo. Ovo jeste bila velika gesta, ali ukoliko se ona ne pretoči u crkvenu praksu, postat će vrlo brzo zaboravljena. Sve ovo navodim iz razloga što crkva predstavlja realno najmoćniju organizaciju u zemlji, zbog čega ranije spomenuta normalizacija povijesnog revizionizma bez njene aktivne uloge u čitavom procesu, ne bi ni bila moguća.
Slijedom toga, niti eventualna normalizacija društva po ovim pitanjima neće biti moguća bez iste takve aktivne uloge, ali ovaj put u drugom smjeru. Nema smisla da sad nižem brojne primjere koji ukazuju na izrazito antagoniziran odnos crkve prema antifašističkoj borbi i na njezino izbjegavanje da se jasno odredi prema ustaškom režimu i pokretu, jer mi za to ne bi bila dovoljna ni čitava knjiga, a kamo li jedan komentar. Ne treba se čak hvatati ni notornih Košića ili Razuma, s obzirom da je već i kardinal Bozanić dobar primjer za ovo o čemu govorim. On se, naime, za onog jedinog posjeta Jasenovcu, okrenuo na pola puta, ne izrekavši na tom mjestu apsolutno ništa, jednako kao što je o svim pojavama veličanja ustaštva svo vrijeme šutio. A odnos Katoličke crkve i ustaškog režima jeste nešto prema čemu se današnja crkva treba jasno odrediti.
Epohalna gesta koja bi počela mijenjati stvari
To nas dovodi i do još jednog bitnog aspekta svega što je zadnjih dana izrečeno. Svatko s duljim pamćenjem sjetit će se kako je na početku svog mandata Kolinda Grabar Kitarović imenovala tadašnju ravnateljicu spomen područja Jasenovac, Natašu Jovičić savjetnicom za Holokaust, što je zapravo bio izrazito dvosmislen potez u rangu aktualnog Bozanićevog. Nitko zaista relevantan, čak niti među onima koji ne mogu sakriti simpatije za NDH, ne osporava genocid na Židovima u ustaškoj državi, što ne znači da odgovornost za njega ne prebacuju na Njemačku. To je uostalom u današnjem svijetu nemoguće i nepristojno.
No, ono o čemu se aktivno šuti i što se svjesno potiskuje ili falsificira je genocid nad Srbima, koji je izravno proizišao iz ustaške ideologije. I to je ona rečenica koja i dalje nedostaje, posebno u svjetlu današnjih hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj. Stoga bi bilo lijepo kad bi nas kardinal Bozanić iznenadio na način da je izgovori ove godine u Jasenovcu, čime bi doista napravio epohalnu gestu koja bi počela nepovratno mijenjati stvari na bolje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bozanićev potez je važan. Nažalost, nije ni približno dovoljan
U tjednu u kojem smo saznali za rezultate dvaju zabrinjavajućih istraživanja, ostaje pitanje je li Bozanićev istup dovoljan. Markovina objašnjava zašto nije
Ono o čemu se aktivno šuti i što se svjesno potiskuje ili falsificira je genocid nad Srbima, koji je izravno proizišao iz ustaške ideologije. I to je ona rečenica koja i dalje nedostaje, posebno u svjetlu današnjih hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj. Stoga bi bilo lijepo kad bi nas kardinal Bozanić iznenadio na način da je izgovori ove godine u Jasenovcu, čime bi doista napravio epohalnu gestu koja bi počela nepovratno mijenjati stvari na bolje.
Stjecajem okolnosti, proteklog tjedna dogodile su se tri važne stvari za razumijevanje odnosa hrvatskog društva prema prošlosti. Prvo su izvanredni profesori na Fakultetu političkih znanosti, Nebojša Blanuša i Enes Kulenović u Političkoj misli objavili rezultate velikih istraživanja iz 2016. i 2018. godine, o odnosu građana prema simboličkom i povijesnom nasljeđu ustaškog režima i socijalističkog razdoblja. Rezultati su pak poražavajući i jasno ukazuju na ono što su autori istraživanja i sami zaključili, a to je da se u Hrvatskoj ukorijenio povijesni revizionizam.
Ovaj zaključak je proizišao iz odgovora iz kojih se vidi da značajan dio građana podjednako nedopustivim doživljava ustašku simboliku i onu koja se vezuje za antifašističku borbu, dok za njih čak 47,1 posto ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ nije sporan ukoliko se koristi u kontekstu Domovinskog rata. Kao da je u njega uveden s ikakvom drugom nakanom, doli da se simbolički nadoveže na Pavelićev režim. Drugo istraživanje koje se pojavilo ovog tjedna je pak međunarodno, a između ostalih ga je provodilo i sveučilište Yale. U njemu su pak zahvaljujući uvidu u društvenu atmosferu i odnos prema Jasenovcu, autori svrstali Hrvatsku među perjanice povijesnog revizionizma u Europi, zajedno s Poljskom, Mađarskom i Litvom.
Bozanićev potez je važan, ali…
Teško je reći što je na koncu utjecalo na iznenađujuću odluku Katoličke crkve da se konačno jasno odredi prema Holokaustu i Jasenovcu, putem transparenta na zagrebačkoj katedrali i Bozanićevog govora, no neovisno o tome je li ikakvog utjecaja na to imao državni vrh ili jasan signal iz Vatikana, iznimno je važno da je do toga došlo. Ovo jeste bila velika gesta, ali ukoliko se ona ne pretoči u crkvenu praksu, postat će vrlo brzo zaboravljena. Sve ovo navodim iz razloga što crkva predstavlja realno najmoćniju organizaciju u zemlji, zbog čega ranije spomenuta normalizacija povijesnog revizionizma bez njene aktivne uloge u čitavom procesu, ne bi ni bila moguća.
Slijedom toga, niti eventualna normalizacija društva po ovim pitanjima neće biti moguća bez iste takve aktivne uloge, ali ovaj put u drugom smjeru. Nema smisla da sad nižem brojne primjere koji ukazuju na izrazito antagoniziran odnos crkve prema antifašističkoj borbi i na njezino izbjegavanje da se jasno odredi prema ustaškom režimu i pokretu, jer mi za to ne bi bila dovoljna ni čitava knjiga, a kamo li jedan komentar. Ne treba se čak hvatati ni notornih Košića ili Razuma, s obzirom da je već i kardinal Bozanić dobar primjer za ovo o čemu govorim. On se, naime, za onog jedinog posjeta Jasenovcu, okrenuo na pola puta, ne izrekavši na tom mjestu apsolutno ništa, jednako kao što je o svim pojavama veličanja ustaštva svo vrijeme šutio. A odnos Katoličke crkve i ustaškog režima jeste nešto prema čemu se današnja crkva treba jasno odrediti.
Epohalna gesta koja bi počela mijenjati stvari
To nas dovodi i do još jednog bitnog aspekta svega što je zadnjih dana izrečeno. Svatko s duljim pamćenjem sjetit će se kako je na početku svog mandata Kolinda Grabar Kitarović imenovala tadašnju ravnateljicu spomen područja Jasenovac, Natašu Jovičić savjetnicom za Holokaust, što je zapravo bio izrazito dvosmislen potez u rangu aktualnog Bozanićevog. Nitko zaista relevantan, čak niti među onima koji ne mogu sakriti simpatije za NDH, ne osporava genocid na Židovima u ustaškoj državi, što ne znači da odgovornost za njega ne prebacuju na Njemačku. To je uostalom u današnjem svijetu nemoguće i nepristojno.
No, ono o čemu se aktivno šuti i što se svjesno potiskuje ili falsificira je genocid nad Srbima, koji je izravno proizišao iz ustaške ideologije. I to je ona rečenica koja i dalje nedostaje, posebno u svjetlu današnjih hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj. Stoga bi bilo lijepo kad bi nas kardinal Bozanić iznenadio na način da je izgovori ove godine u Jasenovcu, čime bi doista napravio epohalnu gestu koja bi počela nepovratno mijenjati stvari na bolje.