Čak i ako je Ukrajina raznijela Sjeverni tok, nitko to neće objaviti. Istina bi mogla donijeti pobjedu Putinu

Napad izveden iz broda čiji su vlasnici Ukrajinci

Više detalja o navodnim počiniteljima napada donio je jučer Politico. Prema saznanjima njemačkih novinara koje je prenio taj magazin, istražitelji su pronašli tragove koji doista sugeriraju da je za napad na plinovode odgovorna grupa povezana s Ukrajinom. U sabotaži je navodno sudjelovalo šestero ljudi, a do mjesta napada stigli su brodom unajmljenim od kompanije čije je sjedište Poljskoj, i u vlasništvu je dvojice Ukrajinaca. Prema zaključcima njemačkih istražitelja, članovi saboterskog tima bili su kapetan koji je upravljao brodom, dvojica ronilaca, dva čovjeka koja su asistirala roniocima te jedna liječnica.

Nacionalnost članova tima nije poznata, ali vjeruje se da su svi koristili krivotvorene putovnice. Brod je navodno 6. rujna isplovio iz Rostocka, njemačke luke na Baltičkom moru. Iznajmljivaču je vraćen neočišćen, pa su na stolu u kabini istražitelji uspjeli pronaći tragove eksploziva. U izvješću koje citira Politico ističe se kako je nemoguće isključiti mogućnost da su dokazi namješteni kako bi krivnja za napad na Sjeverni tok bila svaljena na Kijev.

Kremlj sumnja u novu priču

U rujnu je niz snažnih eksplozija uništio plinovode Sjeverni tok 1 i 2, koji prolaze kroz Baltičko more od Rusije do Njemačke. Stariji plinovod označen brojem 1 bio je među glavnim glavnih pravcima za transport ruskog plina u Europu, dok drugi, broj 2, nikada nije pušten u uporabu odlukom njemačkog kancelara Olafa Scholza. Moskva je za napad optužila Zapad i pozvala Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda da provede neovisnu istragu. I na jučerašnje otkriće NYT-a Kremlj je reagirao sa skepsom, tvrdeći da se radi o “kampanji širenja lažnih vijesti” s ciljem da se prikriju pravi naručitelji i počinitelji napada.

Nova teorija o sabotaži Sjevernog toka došla je oko mjesec dana nakon što je proslavljeni, Pulitzerom nagrađeni istraživački novinar Seymour Hersh objavio da je napad na podvodne plinovode u Baltičkom moru bio tajna operacija koju je naredila Bijela kuća, a izvela CIA. Hersh je tvrdio da su američki ronioci, koristeći vojnu vježbu NATO-a kao paravan, postavili mine duž cjevovoda koje su kasnije detonirane daljinski.

Njegovu tezu zanijekala je Bijela kuća, nazvavši je potpunom izmišljotinom punom laži. Vjerodostojnost 85-godišnjeg Hersha u pitanje su doveli i neki kolege novinari, ističući kako je niz njegovih uradaka u proteklim godinama opovrgavan jer se uvelike, kao što je to bio slučaj i s tezom o Sjevernom toku, oslanjaju na anonimne izvore bez navođenja konkretnijih dokaza. On sam tvrdi da je i njegovo najpoznatije otkriće, ono o američkom masakru u vijetnamskom My Laiju, isprva bilo osporavano da bi naknadno bilo u potpunosti potvrđeno.

Nijemci su vrlo oprezni

Nakon što su objavljeni najnoviji detalji o napadu, čitav je svijet čekao reakciju službene Njemačke. Ona je stigla danas, preko ministra obrane Borisa Pistoriusa, koji je rekao da je vijesti o Sjevernom toku pročitao “s velikim zanimanjem”, ali i upozorio da se ne donose ishitreni zaključci. “Moramo jasno razlikovati je li to bila ukrajinska skupina koja je djelovala po nalogu Ukrajine ili (…) bez znanja vlade”, rekao je novinarima u Stockholmu.

I Pistorius je istaknuo kako su neki stručnjaci ukazali na mogućnost obavještajne operacije čiji je cilj pripisati krivnju za napad Ukrajini. “To ne bi bilo prvi put kada je riječ o takvim događajima”, rekao je njemački ministar. “Zbog toga se suzdržavam od donošenja preuranjenih zaključaka.” Na pitanje novinara bi li nove informacije o napadu na Sjeverni tok mogle potkopati potporu Zapada Ukrajini, Pistorius je rekao da bi radije odgovorio kada bude imao pouzdane informacije. “Sve drugo je hipotetsko”, dodao je.

Što bi bilo s Leopardima?

Tako pomirljiv istup predstavnika zemlje posebno teško oštećene napadom na dvojni cjevovod, čija je izgradnja koštala više od 20 milijardi dolara, iznenađuje samo na prvi pogled. Kada bi se pojavili neoborivi dokazi da ukrajinska vlast stoji iza napada na Sjeverni tok, Berlin bi se našao suočen s teško rješivom dilemom. Nakon što su gotovo čitavu prvu godinu rata Zelenski otvoreno, a njegovi zapadni saveznici diplomatski suptilno prozivali Njemačku da ne pomaže Ukrajini dovoljno, kancelar Scholz je prelomio i početkom godine pristao poslati tenkove Kijevu.

Scholz si je pristankom da Ukrajinu naoruža Leopardima kupio mir na međunarodnom planu, ali i kod kuće, gdje je to od njega zahtijevao dio koalicijskih partnera. Izvjesno je da bi dokazi o upletenosti Kijeva u napad na Sjeverni tok okrenuli njemačko javno mnijenje protiv pomaganja Ukrajini. Scholz bi se tada našao pod pritiskom da povuče obećanje o slanju tenkova, što bi ozbiljno narušilo moral Ukrajinaca, istovremeno obodrivši Ruse.

Nema dobrog ishoda za Scholza

To bi drastično smanjilo vjerojatnost uspjeha ukrajinske ofenzive planirane za proljeće. Naposljetku, moguće je da bi takav razvoj događaja obeshrabrio i ostale saveznike na zapadu Europe, pa Ukrajini ne bi preostalo drugo nego da se pomiri sa situacijom na terenu i počne pregovore o miru s Rusijom. Mirovni ugovor sklopljen u takvim uvjetima sigurno bi značio gubitak okupiranog ukrajinskog teritorija, što bi bila velika pobjeda Vladimira Putina.

Scholz bi se tako mogao naći u situaciji da ga mnogi dožive kao krivca za poraz Ukrajine u ratu i posljedično jačanje moći Rusije. Uz to, okretanje leđa Kijevu sigurno bi ozbiljno ugrozilo odnose s Washingtonom. S druge strane, kada bi kancelar odlučio ignorirati dokaze da Kijev stoji iza sabotaže plinovoda, otvorio bi se napadima kod kuće. Priliku ne bi iskoristila samo oporba, nego i nezadovoljnici u njegovom SPD-u, u kojem postoji jaka grupacija nezadovoljna zbog slanja Leoparda u rat. Evidentno, za aktualnu njemačku vladu nema dobrog ishoda u slučaju da se pojave dokazi kao je Ukrajina napala Sjeverni tok.

U nešto manjim ali ipak ozbiljnim problemima našli bi se lideri ostalih saveznika koji obilno pomažu Kijev. Ni Joeu Bidenu ili Rishiju Sunaku ne bi bilo ugodno odgovarati na pitanja zbog čega podržavaju vladu koja stoji iza napada koji bi se mogao okarakterizirati kao teroristički čin. Taj bi problem mogli pokušali riješiti tražeći odlazak odgovornih u Kijevu. Zelenski bi tada morao žrtvovati neke od bliskih suradnika, što bi izazvalo nestabilnost u vrhu ukrajinske obavještajne zajednice usred jednog od ključnih trenutaka rata.

Navodno se zna tko je sponzorirao napad

Koliko su svi uključeni u tu priču oprezni s detaljima o sabotaži Sjevernog toka pokazuje i priča koju je objavio The Times. Prema informacijama tog britanskog lista, tjedan dana nakon eksplozije na plinovodima, osoblje jednog skandinavskog izaslanstva u Bruxellesu doznalo je na obavještajnom brifingu vrlo zanimljive detalje o napadu.

Obavještajna služba njihove zemlje kazala im je da napad nisu izveli Amerikanci, Rusi ili Poljaci, nego da je riječ o privatnom pothvatu osoba iz Ukrajine. Istaknuto je da to neće biti objavljeno, a diplomati su upućeni da odvrate sva pitanja o tome zašto se službena istraga o uništenju plinovoda odvija tako sporo. Očito, vodstvu njihove zemlje bilo je jasno da bi detalji o napadačima mogli ugroziti jedinstvo zapadnog bloka koji podržava Ukrajinu.

Times također navodi kako je poznato ime sponzora napada, privatne osobe iz Ukrajine navodno nepovezane s vladom, te da ta informacija već mjesecima kruži u obavještajnim krugovima. Analitičari Timesa zaključuju kako su dužnosnici NATO-a spriječili objavljivanje tog detalja kako bi zaštitili Ukrajinu od javnog prepucavanja s Njemačkom. Ako je ta priča istinita, Times procjenjuje da će identitet organizatora napada biti objavljen u nekom trenutku manje osjetljivom za Ukrajinu.