Čak i kandidati koji su se jedva ugurali u drugi krug nadaju se preokretima. Oni dosad nisu bili česti
Nade u preokret bujaju po cijeloj Hrvatskoj. Nada se, kvragu, čak i Škoro
Živimo u vremenu nade. To je uvijek ono prevrtljivo razdoblje između dva kruga lokalnih izbora, kad na stotinjak mjesta u Hrvatskoj oni koji su na prvom krugu završili na drugom mjestu snivaju preokret i pobjednički govor u nedjelju navečer.
Tako je i ovaj put. Nadaju se oni koji su zaostali za par desetina postotnog boda, nadaju se oni kojima je nedostajalo dobrih deset-dvadeset posto, ali napinju jedra loveći vjetrove promjene (ili vjetrove stabilnosti, whatever). Nada se, kvragu, i Miroslav Škoro.
Tri grada i jedna županija
O najvažnijim i tijesnim utrkama ključnim za drugi krug već smo pisali, ali, koliko je realno da dođe do ozbiljnijih preokreta? Da, recimo, Ranko Ostojić u Splitsko-dalmatinskoj županiji nadoknadi 22 postotnih bodova zaostatka za vatrenim Blaženkom Bobanom? Da Gari Capelli anulira 16 postotnih bodova iza vječnog Zlatka Komadine? Da Božo Petrov uzme HDZ-u najjužniju županiju iako mu je protukandidat već u prvom krugu dobio 40 posto glasova, skoro dvostruko više od njega?
Ako je suditi po dosadašnjim iskustvima s lokalnim izbora, otkad je Hrvatska 2009. godine uvela direktne izbore za gradonačelnike i župane, svima su šanse za preokret prilično tanke. Na dosadašnja tri izborna ciklusa smo tako imali u većim i važnijim gradovima tek tri bitnija iznenađenja u drugom krugu, a u županijama – samo jednom.
Čačića nije zaustavilo ni 15 postotnih bodova zaostatka
Najveću razliku nadoknadio je prije četiri godine Radimir Čačić i to u slatkoj osveti protukandidatu iz svoje nekadašnje stranke, HNS-a, Predragu Štromaru. U prvom krugu je Štromar imao ugodnih 40,3 posto glasova, pogotovo ugodnih u odnosu na Čačićevih 25,5. Ne da mu nije bilo dovoljno, nego je Čačić u drugom krugu pobijedio s devet postotnih bodova prednosti.
U važnijim gradovima najšokantniji preokret zbio se u Vukovaru 2009. godine, kad je HDZ-ov Damir Barna bio bliži pobjedi u prvom krugu nego Tomislav Tomašević u Zagrebu prije desetak dana. Barna je imao 46,1 posto, a tada SDP-ov Željko Sabo 34,6 posto. Ipak, u drugom krugu je Sabo bio je taj koji je za 400-injak glasova (3,4 postotna boda) pobijedio.
Drama u Požegi
Četiri godine kasnije, dramatičan preokret dogodio se u Požegi. Ondašnji gradonačelnik Zdravko Ronko (SDP) ušao je u drugi krug s velikih 43,3 posto i solidnih osam postotnih bodova prednosti ispred HDZ-ovog Vedrana Neferovića, samo da bi u drugom krugu ostao kratak za – 46 glasova (0,35 posto).
Na posljednjim lokalnim izborima u Gospiću HDZ-ov Petar Krmpotić je ispustio 44,6 posto iz prvog kruga, ali iako se radilo o preokretu, teško da je to moglo biti neko veliko iznenađenje. HSP-ovac Karlo Starčević mu je ionako puhao za vrat sa 42,3 posto glasova.
I to je, manje-više sve, barem što se tiče većih sredina. Preokreti dosad nisu bili masovna pojava na drugom krugu lokalnih izbora, što može biti ohrabrenje za sve koji imaju malo veću prednost prije 30. svibnja.
Fronta otpora
S druge strane, ovaj put bi moglo biti drugačije, barem za one kandidate HDZ-a koji brane svoje dosadašnje pozicije. Politika koju, naime, vodi njihov predsjednik i prvi čovjek Vlade Andrej Plenković spalila je mnoge mostove prema drugim strankama – i zato je sad teška muka njihovim kandidatima osigurati širu podršku u drugom krugu.
Što znači da se s druge strane pomalo kristalizira jasna fronta otpora HDZ-u koja već ima formalizirane većine u skupštinama i koja ima mogućnost stvaranja širokih ad-hoc koalicija podrške za drugi krug, sa svih strana političkog spektra. Ukratko, koja čini svaki lokalni drugi krug pomalo i referendumom o Plenkoviću, što bi za HDZ-ove rezultate u nedjelju moglo biti prilično nezgodno, a za političku scenu u zemlji bitno definirajuće – na duži rok.
Pitanje Eurosonga
A Škoro? On u drugi krug ulazi s 12 posto. Tomašević ima 45 posto. Kandidata Domovinskog pokreta, pritom, nije podržala ni Jelena Pavičić Vukičević, ni Davor Filipović, Joško Klisović je podržao Tomaševića. A Vesna Škare-Ožbolt? E, ona je kazala kako Škoru ne bi podržala ni na – Eurosongu.
Ali, eto, živimo u vremenu nade i sva su čuda moguća dok se glasovi ne prebroje. Nadaju se oni koji su zaostali za nekoliko glasova, oni kojima nedostaju tisuće i tisuće, pa zašto se onda ne bi mogao nadati i Škoro. Ne uspije li u nedjelju, uostalom, možda se do sljedećeg izbora za pjesmu Eurovizije Škare-Ožbolt ipak udobrovolji.