Tri razloga zbog kojih je Ustavni sud odbio raspisati referendum o autocestama (i što je poručio Vladi)
Pregled najvažnijih elemenata iz današnje odluke Ustavnog suda
Ustavni sud Republike Hrvatske danas je donio odluku da referendumsko pitanje o monetizaciji autocesta nije u skladu s Ustavom te se slijedom toga referendum ne može raspisati.
Predstavnici inicijative Ne damo naše autoceste, podsjetimo, predali su predsjedniku Hrvatskog sabora Josipu Leki 17. studenoga 2014. više od 500 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma, od kojih je oko 460 tisuća bilo valjanih. Donosimo vam nekoliko činjenica koje trebate znati, a vezano uz odluku Ustavnog suda.
1. Zašto je referendumsko pitanje protuustavno?
Referendumsko pitanje glasilo je: “Jeste li za to da se na referendumu donese sljedeći zakon: ‘Zakon o dopuni i izmjenama Zakona o cestama?'”. Budući da je to pitanje postavljeno u obliku prijedloga novog zakona, Ustavni sud vrednovao je zapravo ustavnost predloženog zakonskog rješenja.
Zakonom o dopuni i izmjenama Zakona o cestama uredilo bi se da su sve ceste (osim onih nerazvrstanih) javno dobro te nad njima nije moguće raspisivanje nikakve koncesije. Ustavni sud smatra da bi se time narušilo Ustavom zaštićeno pravo na slobodu poduzetništva i tržišnog natjecanja (Članak 49. stavak 1. Ustava glasi: “Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske”), a koje štite i akti Europske unije, kao i sloboda kretanja usluga i zasnivanja poslovnih odnosa.
2. Za što su se zapravo prikupljali potpisi?
Ustavni sud ističe i da je inicijativa prikupljala potpise pod krilaticom “Ne damo naše autoceste”, a predloženim zakonskim izmjenama u izuzimanje od mogućnosti davanja u koncesiju bile bi uključene gotovo sve ceste u Hrvatskoj. Time su, smatraju, građani dovedeni u zabludu.
3. Javne ceste nisu opće dobro?
Po tumačenju Ustavnog suda, predstavnici inicijative nisu ispravno protumačili zakonske odredbe o javnim cestama u RH, odnosno moguće je da su se referirali na zastarjelu zakonsku odredbu iz razdoblja prije 2009. godine (kada je taj zakon izmijenjen), po kojoj je doista bilo navedeno da su javne ceste opće dobro.
Međutim, naknadnim je izmjenama precizirano da su “javne ceste nekretnine koje su sposobne biti u vlasti fizičkih i pravnih osoba i po naravi stvari ne potpadaju pod opća dobra”. Od 29. prosinca 2009. javne ceste u Republici Hrvatskoj imaju status “javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske”. One se mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske i na njima se mogu stjecati stvarna prava ako je to propisano zakonom o cestama.
4. Što će Vlada ipak morati ubuduće učiniti?
Vlada je 16. travnja ove godine donijela odluku kojom se povlači suglasnost za davanje autocesta u koncesiju te je stoga i potreba za raspisivanjem referenduma prestala. No, Ustavni sud u svojem je današnjem rješenju predvidio i što je Vladi činiti ako pokrene postupak sličan ili isti kao onaj od kojeg je odustala 16. travnja – monetizacije javnog duga HAC-a i Autoceste Rijeka Zagreb. Pri tome je obvezna, naime, uvažiti stajališta Ustavnog suda.
Odlukom o odustanku od dodjele koncesije na autocestama zbog straha od referenduma Vlada se samoobvezala, obrazlaže Ustavni sud, da će u slučaju da se predomisle “uvažiti činjenicu da je riječ o odluci za koju birači smatraju da bi trebala biti donesena na referendumu”. Odnosno, Vlada bi s obzirom na zakonske odredbe trebala prije pokretanja samog postupka pripremiti poseban zakon u kojem bi Saboru predložila da konkretnu koncesiju proglasi strateškim interesom RH.
U tom bi zakonu trebali utvrditi temeljne ciljeve i ključne parametre te bi se time Saboru omogućilo, uz prethodnu javnu raspravu, da pravodobno odluči o prihvatljivosti tog posla s aspekta javnog interesa. Time bi bile ispunjene i zakonske pretpostavke za ugovaranje sigurnosnih mehanizama za očuvanje javnog interesa te eventualnu izmjenu ugovora. O takvom prijedlogu posebnog zakona onda bi se mogao raspisati i referendum, odluči li tako Sabor ili birači.