Cijenjena teologinja za Telegram o dramatičnom padu broja katolika: ‘Samo pogledajte primjer sjajnog biskupa Uzinića’

Nije okrenuta budućnosti

Još veći je problem, nastavlja Gruenfelder, što vjernici osjećaju da ono što uče i čuju u crkvi nimalo ne odgovara njihovim interesima ili bi im na bilo koji način moglo koristiti u životu.

“Katolička crkva u Hrvatskoj nije okrenuta budućnosti, izgubila je istinski utjecaj na svakodnevni život i potrebe vjernika. Naprosto, Kaptol bi trebao izvući pouku i razmisliti je li njihov pristup vjernicima odgovora duhu vremena. Svakako treba osmisliti bolju komunikaciju s ljudima”.

Gospođa Gruenfelder najviše zamjera svećenicima i biskupima premalo kontakata s vjernicima pa je to razlog zašto ne prepoznaju prave potrebe i interese svoje pastve. Da bi ilustrirala kakvo je stanje u vrhu Katoličke crkve Gruenfelder navodi primjer riječkog nadbiskupa Mate Uzinića.

“On jedini prakticira ono što bi trebali raditi svi svećenici i biskupi, a to znači biti s pastvom, komunicirati s njom i biti joj blizak. On je, nažalost, u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji senzacija i iznimka”. Zbog toga se crkva, po mišljenju Gruenfelder, sve više otuđuje od ljudi. “Simbol toga je ograda oko biskupske palače u Zagrebu. Kad prolazim Kaptolom ta je ograda toliko vizualno odbijajuća da me ne čudi sve veća otuđenost Crkve od vjernika i rast nepovjerenje prema toj instituciji”.

Vjernici koji su promišljali rad Kaptola

Anna Maria Gruenfelder diplomirala je 1974. na sveučilištu Lepold-Franzens u Innsbrucku, a nakon toga došla je u Zagreb radi disertacije, sa stipendijom na tri mjeseca. No tu je pronašla ljubav svog života, udala se, dobila djecu te ostala u Hrvatskoj već gotovo pola stoljeća. Prvo se zaposlila kao inokorespondentica u tvrtki Unikomerc, a vrlo brzo postala je savjetnica za tisak i informiranje u austrijskom veleposlanstvu u Zagrebu.

Od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća u brojnim medijima analizira djelovanje Katoličke crkve, a objavila je i knjigu “Dubrovnik 1933. i duhovno ozračje austrijskih književnika”. Napisala je također knjigu o prisilnim radnicima iz NDH: „U radni stroj velikog njemačkog Reicha,“ a posljednju knjigu „Sustigla ih Šoa – Strani židovski izbjeglice u Jugoslaviji (1933.-1945.)“ objavila je u Beču 2013.

Pripadala je krugu intelektualaca – vjernika koji su kritički promišljali rad Kaptola. Bio je to kružok oko Centra i časopisa „Kršćanske sadašnjosti“ u kojem su bili najistaknutiji teolozi Josip Turčinović, Jerko Fuček, Vjekoslav Bajsić, fra Tomislav Šagi Bunić te fra Zvonimir Šagi Bono. Oni su bili pobornici crkvenih reformi koje je proklamirao II Vatikanski koncili. Zbog toga ih je službeni Kaptol proglasio liberalima. Zbog žestokih napada s Kaptola Gruenfelder se na kraju odlučila povući iz javnog života.

Štitili svećenike zlostavljače

Bio je to rezultat kaže, “strahovitih pritisaka iz Crkve koji su ugrozili egzistenciju i normalan život ne samo mene nego i mojih najbližih.” Čak joj je i pokojni don Živko Kustić zamjerio da je orijentirana previše zapadnjački: „Ona zna hrvatski pisati, no ne zna hrvatski misliti“.

Najviše joj je uzeto za zlo što je kritizirala Kaptol koji je izjednačavao pedofiliju i homoseksualizam. “Radili su to kako bi zaštitili svećenike zlostavljače,“ napominje Gruenfelder koja je puno tekstova također posvetila licemjerju nekih svećenika koji se ne pridržavaju celibata. Otkrića koja su posljednjih godina zgromila svijet o svećenicima seksualnim zlostavljačima i pedofilima pokazuju koliko je Gruenfelder bila u pravu kad je upozoravala na tu pošast. Na pitanje zašto ju je Kaptol želio ušutkati odgovarali su joj da se ona kao austrijska državljanka i djelatnica u austrijskoj ambasadi miješala u unutarnje poslove Hrvatske. A to, dakako, nema nikakve veze s deklariranom univerzalnošću katolicizma.

Privilegirana pozicija Katoličke crkve

Anna Maria Gruenfelder posebno zamjera Kaptolu što je ostao privržen starim modelima “Vjerojatno bi ukinuli sve što je II Vatikanski koncil donio te bi se najradije vratili u pretkoncilsko doba. Imam takav dojam, ne mora biti, ali dojam je takav”, zaključuje Gruenfelder. “Katolička crkva u Hrvatskoj previše živi u prošlosti, veliča i slavi kult starih svetaca i onih koji bi trebali postati svecima, a ne sagledava na pravi način svoju ulogu u prošlosti. Naprosto unutar Crkve nedostaje kritičkog pogleda na njeno djelovanje, ne postoji ni minimum samokritike”. Uvjerena je da je privilegirana pozicija Katoličke crkve loše djelovala na kaptolsku nomenklaturu koja se više brine za sebe nego za pastvu.

Anna Maria Gruenfelder kaže kako jako dobro pamti kako su nastali ugovori su Vatikanom koji su osigurali poziciju Katoličke crkve u Hrvatskoj kakva rijetko gdje postoji u svijetu.

Ljudi gube povjerenje u Crkvu

“Neusporedivo lukavija i iskusnija vatikanska diplomacija pregazila je vaše pregovarače koji su iz zahvalnosti prema Vatikanu koji je prvi priznao Hrvatsku, popustili svim njihovim zahtjevima”.
Ako se Kaptol može nečime utješiti, objašnjava Gruenfelder, onda je to svakako činjenica da ljudi sve više gube povjerenje ne samo u Katoličku crkvu nego i u sve ostale političke i državne institucije.

“Zato toliko mali broj ljudi izlazi na izbore, ne vjeruju više nikome, razočarani su ponašanjem institucija”. Istodobno upozorava da ništa bolja situacija nije ni u drugim državama Europe. Sve statistike pokazuju da najviše do 30 posto ljudi prakticiraju pravi vjerski život. Broj katolika u svijetu raste posvuda osim u Europi, što je pokazao popis koji je prošle godine objavio Vatikan. Broj katolika u svijetu dosegnuo je brojku od 1.34 milijarde ili 15.4 milijuna više nego 2018. Istodobno u Europi je 292.000 katolika manje u odnosu na 2018.

Čak 91 posto Čeha ne pripada nigdje

Više od polovice francuskih građana ne vjeruje u Boga, a kršćanstvo ne doživljava kao nešto važno. Broj katolika pao je s 81 posto iz 1986. na 47 posto 2020. Porastao je međutim broj ljudi koji su se izjasnili kao nereligiozni: sa 16 posto skočio je na 40 posto. U Njemačkoj pripadnika raznih vjeroispovijesti manje je od 50 posto stanovništva.

Istraživanje Stephena Bullivanta, profesora teologije i sociologije religije na londonskom katoličkom sveučilištu St Mary’s pokazalo je da u 21 europskoj državi više od 50 posto mladih ljudi nema osjećaj nikakve vjerske pripadnosti. U Češkoj čak 91 posto građana ne pripada niti jednoj vjerskoj zajednici, u Estoniji, Švedskoj i Nizozemskoj 70 i 80 posto anketiranih nema vjersku pripadnost, dok se u Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Belgiji, Francuskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj i Španjolskoj taj broj kreće oko 50 posto.

Istraživanje profesora sociologije Krunoslava Nikodema s Filozofskog fakulteta i Siniše Zrinščaka s Pravnog fakulteta iz 1999. pokazalo je da 20.1 posto vjernika nije pohađalo vjerske obrede ili im je rijetko nazočio. No taj se broj za 19 godina udvostručio tako da sada čak 40.5 posto katolika u Hrvatskoj ne pohađa vjerske obrede. I dok se sve češće postavljaju pitanja o vjerodostojnosti pojedinih stavki popisa stanovništva, gospođa Gruenfelder upozorava da je ona već ranije uočila jednu veliku glupost u pitanjima.

Dramatičan pad broja vjernika

„Kad sam elektronskim putem davala podatke zapazila sam rubriku Drugi kršćani. Pitala sam se što je to. Pa drugi kršćani mogu biti protestanti, baptisti, pravoslavci….To je bilo totalno krivo. Ispravno bi se ta rubrika trebala zvati Druge vjeroispovijedi. No sve mi je postalo jasno kad sam vidjela ravnateljicu Zavoda kako nemušto i neznalački pokušava nešto objasniti, ali joj to, dakako, nije polazilo za rukom.“

I upravo ta rubrika sada izaziva najveće prijepore. Naime dok je broj katolika, pravoslavaca i muslimana u padu, dotle je upravo kategorija Drugi kršćani na koju upozorava Gruenfelder, jedina bilježi veliki rast. Dok ih je u popisu stanovništva 2011. bilo 12.000 ili 0,3 posto stanovništva, sada ih ima čak 186.960 ili 4,83 posto. Za dramatičan pad broja vjernika zaslužni su, kaže Gruenfelder, i oni koji su se nekoć iz konformizma deklarirali kao katolici i koji su se upisivali na vjeronauke nadajući se da će od toga imati koristi. „Sad kad su se uvjerili da su bili u krivu, više se ne izjašnjavaju kao katolici.“

Zašto broj vjernika pada?

Gospođa Gruenfelder drži da su padu broja vjernika i ugleda Katoličke crkve u Europi i Južnoj Americi bitno doprinijela i otkrića o seksualnom zlostavljanju djece i mladih ljudi od strane svećenika.

„Premda u Hrvatskoj toga ima manje nego drugdje i nije tako bitno kao u drugih crkava, ipak nije malo onih koji drže da je to utjecalo na raspoloženje u Hrvatskoj. Naime, mnogi su svjesni da su sve te zloporabe u nas uspješno pometene pod tepih.“ Na kraju Anna Maria Gruenfelder upozorila je da se svagdje u Europi pokušavaju pronaći uzroci pada broja vjernika. Tako navodi primjer Njemačke biskupske konferencije koja, pojednostavljeno rečeno, traži liberalizaciju odnosa unutar Katoličke crkve.

Među ostalim, za užasna otkrića o seksualnom zlostavljanju mladih u vjerskim institucijama drži odgovornim vertikalnu autoritarna struktura Katoličke crkve te traži da se Crkva otvori ženama tako da mogu biti svećenice i biskupi. Naprosto u Biskupskoj konferenciji Njemačke žele povesti raspravu s papom i Kurijom o tomu što vjernici žele i očekuju od crkve.

Odiozno u očima Rima

„U Rimu su, očekivano, dosta nepovjerljivi prema tim zahtjevima. No, Katolička crkva u Njemačkoj mora tražiti nove putove do vjernika jer u zemlji postoje dvije velike vjeroispovijesti. Ona se za vjernike bori s Evangeličkom crkvom, dakle, sestrinskom reformatorskom crkvom za koju mnogi drže da je bliža ljudima. Stoga ne čudi što Katolička crkva u Njemačkoj žele privući ljude, a to mogu samo tako ako omoguće što većem broju vjernika da aktivno sudjeluju u radu i odlučivanju, a ne da budu samo pastiri koji slušaju.“

Zanimljivo je, kaže Gruenfelder, što nastojanja Katoličke crkve u Njemačkoj za reformama podupiru čak i protestanti što je u očima Rima odiozno. Ipak sigurna je da Vatikan neće ušutkati njemačke biskupe jer zna da se oni neće tek tako pokoriti pritiscima iz Rima. „Vatikan mora voditi računa da je njemačka Katolička crkva iznimno bogata te da puni njegovu blagajnu, pa vjerujem da će na kraju pristati na neke modificirane prijedloge, na neke kompromise. Koliko će daleko ići, teško je predvidjeti. Ali i to je bolje nego ništa,“ zaključila je Anna Maria Gruenfelder.