Dakle, popisivači odjednom ipak trebaju covid potvrde. Takva improvizacija bi mogla ugroziti popisivanje stanovništva
Necijepljeni popisivači morat će se testirati svaka dva dana. Cijena - barem šest milijuna kuna.
Za vrijeme samog provođenja druge faze popisa mogla bi se otvoriti dramatična rupa. Naime, što kad netko od popisivača na testu bude pozitivan? Tko preuzima njihovih nekoliko stotina kućanstava koje treba popisati? I je li uopće moguće u hodu napraviti takvu preraspodjelu i odraditi posao na vrijeme?
Zvučalo je sasvim razložno – u konzultacijama sa Stožerom civilne zaštite, Državni zavod za statistiku danas je odlučio kako će popisivači i kontrolori, svi koji sudjeluju u drugoj fazi Popisa stanovništva, morati imati Covid potvrde. Jer, kako se kaže u priopćenju, epidemiološki uvjeti su se promijenili od lipnja kad je raspisan javni poziv za popisivače i kontrolore.
Dakle, građani, mirno spavajte, ljudi koji će od 27. rujna ulaziti u vaše kuće i stanove morat će ili biti cijepljeni, ili će imati prirodni imunitet jer su preboljeli Covid-19 u zadnjih šest mjeseci, ili će imati test ne stariji od dva ili tri dana koji pokazuje da su negativni. Sve nabrojeno su, naime, uvjeti za dobivanje Covid potvrde koju će, eto, morati imati oko 8.000 ljudi koji će se za 13 dana razmiljeti Hrvatskom.
U posljednji čas
Malo pažljiviji pogled na ovu, epidemiološki navodno ispeglanu priču, međutim, pruža sasvim drugačiju sliku. Prije samo četiri dana, na tiskovnoj konferenciji je ravnateljica Državnog zavoda za statistiku Lidija Brković govorila o tome kako Covid potvrde nisu nužne. “Mi zapravo i ne znamo tko ima potvrdu. Mi ih nismo tražili”, govorila je ravnateljica državnog tijela zaduženog za provedbu popisa stanovništva 10. rujna, samo stotinjak sati prije nego što je DZS medijima odaslao priopćenje s početka teksta.
Još jučer je, štoviše, DZS u odgovoru za portal Index ustvrdio kako je podatak o cijepljenju osobni podatak i kako “u skladu s odredbama Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka te u skladu sa stavom nadležne Agencije za zaštitu osobnih podataka u Republici Hrvatskoj, Državni zavod za statistiku nema pravni temelj na osnovu kojeg bi bio u mogućnosti prikupljati taj podatak”.
Za Covid potvrde, osmišljene na razini EU između ostalog i zbog toga da se ne bi morao tražiti taj osobni podatak o cijepljenju, kažu samo kako je preporuka da ih popisivači imaju “kako bi cijeli proces bio još sigurniji”. Samo dan kasnije, preporuka se pretvara u “obavezno posjedovanje”.
Ništa od cijepljenja
Da se stvar ovdje završava, bila bi ovo još samo jedna priča o endemskoj razini improvizacije i nereda u borbi institucija ove zemlje protiv pandemije. Ali, tek je početak. Promjena pravila u zadnji čas za ljude koji će na terenu provoditi popis stanovništva otvara cijeli niz teških tema koje bi mogle dovesti u pitanje ne samo epidemiološku sigurnost, nego i samo provođenje cijelog opsežnog i važnog posla.
Za početak, 13 je dana do početka druge faze popisa, one u kojoj će popisivači i kontrolori fizički obići sva kućanstva u zemlji. To znači da se oni koji dosad nisu cijepljeni neće stići cijepiti prije početka posla i tako najefikasnije zaštiti sebe i one s kojima će doći u kontakt od zarazne bolesti koja drži svijet u šahu evo već više od godinu i pol.
Istina, neki od popisivača su sigurno preboljeli Covid-19 u posljednjih šest mjeseci, pa imaju dovoljno antitijela, a i uvjete za Covid potvrdu, no njih ne može biti previše. Za ostale, ako nisu cijepljeni, to znači dva izbora – PCR test koji vrijedi tri ili brzi antigenski test koji vrijedi dva dana.
Čiji je trošak?
U kontekstu popisa stanovništva, a druga faza, dok su ti ljudi na terenu, traje 20 dana, to znači sedam PCR ili deset antigenskih testova. Po cijenama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, to je 2.730 kuna u prvom, odnosno, 1.500 kuna u drugom slučaju. S obzirom na to da je honorar popisivača i kontrolora pet do šest tisuća kuna, iluzorno je očekivati od njih da plaćaju testiranja. I to ona koja im do danas nisu bila u uvjetima posla.
Logično je, dakle, da će trošak testova nužnih za iznebuha uvedene obavezne Covid potvrde ljudima koji će provoditi popis stanovništva snositi država. S obzirom na to da je u pitanju osam tisuća ljudi i da je u Hrvatskoj odraslih cijepljeno oko pedeset posto, može se zaključiti kako će se raditi o skoro 4.000 ljudi koji će se trebati testirati svaka dva dana (uzimamo jeftiniju opciju). Radi se, pritom, o vrlo konzervativnoj procjeni, jer je polovica popisivača mlađa od 25 godina, što je dobna grupa u kojoj je postotak cijepljenih daleko manji nego u općoj populaciji.
Šest milijuna kuna u vjetar
No, neka bude četiri tisuće testova, svaka dva dana. Čak i ako je to logistički moguće organizirati (jer će popisivači i kontrolori cijelo vrijeme biti na terenu, posvuda po Hrvatskoj), radit će se o nezanemarivom trošku – država će platiti šest milijuna kuna za testiranja. I to samo zato što onima koji su donosili odluke do, eto, danas, nije palo na pamet da bi bilo nezgodno usred četvrtog pandemijskog vala ljudima u kuće i stanove slati popisivače bez Covid potvrda.
Problem je, međutim, još gori. Postoji, naime, solidna mogućnost da dijelu ljudi koji su se prijavili za posao na popisu stanovništva neće biti prihvatljivo, uz sve ostalo, svaka dva dana juriti na antigenski test. Kako su oni prošli početkom rujna petodnevnu edukaciju, postavlja se pitanje kad će se stići organizirati edukacija za njihove eventualne zamjene i kako će se uopće uspjeti na vrijeme doći do novih ljudi.
Problem je, međutim, još gori. Za vrijeme samog provođenja druge faze popisa mogla bi se otvoriti dramatična rupa. Naime, što kad netko od popisivača na testu bude pozitivan? Tko preuzima njihovih nekoliko stotina kućanstava koje treba popisati? I je li uopće moguće u hodu napraviti takvu preraspodjelu i odraditi posao na vrijeme?
Zatvorena vrata
Problem je, međutim, još gori. O tome da popisivači neće trebati imati Covid potvrde priča se već puna tri tjedna. U javnosti je stoga stvorena slika da će na vrata građanima kucati ljudi koji predstavljaju potencijalni epidemiološki rizik. Koliko će, pogotovo starijih i novim metodama komuniciranja nevičnijih građana uopće uspjeti percipirati da se odluka promijenila i da će popisivači ipak morati imati Covid potvrde?
Koliko će ih uopće vjerovati državi da se redovno provode skupa i logistički zahtjeva testiranja popisivača? Hoće li se ljudi koji provode popis stoga naći u neugodnim situacijama i pred zatvorenim vratima? Koliko će to utjecati na kvalitetu konačnih podataka?
Sva ova vrlo praktična pitanja koja su se odjednom otvorila promjenom odluke o Covid potvrdama za popisivače i kontrolore, poslali smo Državnom zavodu za statistiku. Odgovora, nažalost nimalo iznenađujuće, zasad nema.