Vlada je predstavila strateški dokument o razvoju Hrvatske do 2030. Ovo je 5 ključnih pitanja

Ključne točke o predstavljenom dokumentu

Danas predstavljena Nacionalna strategija krovni je dokument s kojim će, nakon što bude donesena, drugi dokumenti morati biti usklađeni. Premijer Andrej Plenković izjavio je na predstavljanju da se s njezinim donošenjem ne kasni. No, treba spomenuti da u Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem RH piše: „Vlada će uputiti prijedlog Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine na donošenje Saboru do 1. ožujka 2020.”.

Izdvojili smo nekoliko ključnih točaka o predstavljenom dokumentu o kojem će narednih 30 dana trajati javno savjetovanje. Cijeli dokument možete pročitati ovdje.

Što je Vlada predvidjela?

Na 142 stranice opisano je trenutno stanje i vizija kako bi Hrvatska trebala izgledati za deset godina u raznim područjima – gospodarstvo, financije, obrazovanje, znanost, promet, demografija… No, najzanimljiviji dio su svakako pokazatelji uspješnosti koje je Vlada predvidjela za svaki od takozvanih razvojnih smjerova. Drugim riječima, što bi konkretno Hrvatska trebala postići do 2030. godine.

Hrvatski BDP trebao bi narasti sa 65 na 75 posto prosjeka Europske unije. Stopa zaposlenosti u dobnoj skupini od 20 do 64 godine trebala bi porasti sa 66,7 na 75 posto. Na globalnoj ljestvici konkurentosti Hrvatska bi se trebala popeti dvadesetak mjesta. Broj očekivanih godina zdravog života trebao bi biti iznad 64.

Umjesto da je svaki peti građanin u riziku od siromaštva, ta bi stopa trebala pasti ispod 15 posto. Po stupnju digitalizacije trebali bismo dostići prosjek EU-a. Ulaganja u istraživanje i razvoj trebala bi biti izdašnija, trebali bismo osjetno više reciklirati (umjesto četvrtinu, više od polovice komunalnog otpada) i tako dalje.

Kako će se to postići?

To je ključno pitanje na koje, međutim, nema preciznog odgovora. Stručnjakinja za strateško planiranje Mirjana Samardžić Novoselec navodi da je u NRS-u jasno definirano što se želi postići, ali ne i kako.

„Postavlja se ključno pitanje – kako ćemo to ostvariti? Glavni problem dokumenta NRS je u tome što uopće ne odgovara na pitanje kako ćemo to ostvariti”, ističe Telegramova sugovornica koja se strateškim planiranjem bavi više od 20 godina, a radila je na nacionalnim i regionalnim strateškim dokumentima u Hrvatskoj i drugim zemljama.

“Ni na koji način nije opisano koje će mjere Vlada ili neki drugi dionici poduzeti kako bi se navedeni ciljevi ostvarili. Nastavno, nije vidljivo koji su resursi potrebni za provedbu NRS niti kako će se oni osigurati, te u kojem razdoblju će se provoditi”, upozorava Samadržić Novosel. Izdvaja pritom jedan konkretan primjer.

“Ističe se (opravdano) važnost digitalne i zelene tranzicije, te se dalje navodi kako je malim i srednjim poduzećima potrebno osigurati ključnu ulogu u zelenom i digitalnom rastu i razvoju. No nigdje u nastavku NRS-a nije opisano kako će se mala i srednja poduzeća osnažiti i pomoći u tome procesu te kakav će to učinak imati na državni proračun (u slučaju potpora, poreznih olakšica i slično)”, kaže. Zaključno poručuje da su, unatoč velikom trudu i dugotrajnom procesu izrade, ciljevi dobro definirani, “no upitna je vjerodostojnost dokumenta u kojem nema ključnog odgovora – kako do ostvarenja ciljeva”.

Je li Vlada smanjivala ambicije?

U neslužbenom opticaju bilo je nekoliko radnih verzija strategije. Jedna od njih bila je izrađena prije pandemije koronavirusa i potresa u Zagrebu, zbog čega je dokument i nadopunjavan. U ranijim verzijama, u koje je Telegram imao uvid, pokazatelji uspješnosti bili su donekle drugačiji, nego u danas prezentiranom službenom nacrtu.

Primjerice, mjenjao se pokazatelj uspješnosti vezan uz BDP. U jednoj verziji spominjalo se da bi za deset godina hrvatski BDP po stanovniku, izražen paritetom kupovne moći, trebao dosegnuti 75 posto prosjeka EU, pa u kasnijoj verziji 80 posto. U finalnom nacrtu je ipak 75 posto.

Nadalje, po pitanju konkurentosti jedna od opcija bila je da uđemo među prvih 40 zemalja prema indeksu Svjetskog gospodarskog foruma, a u današnjem nacrtu predviđeno je da budemo bolji od 45. mjesta (krećemo sa 63.). Očekivano, dokument se očito brusio i mijenjao do današnje verzije.

Koliko nas je to koštalo?

O tom se pitanju u javnosti raspravlja dulje vrijeme, zbog angažmana Svjetske banke koji je država iz proračuna platila 32,5 milijuna kuna. O tome je resorno Ministarstvo u svibnju 2018. godine objavilo priopćenje, precizirajući da je ukupni iznos ugovora 4.339.210 eura, te koji su poslovi time obuhvaćeni. Ministrica Tramišak tvrdi da izrada same strategije nije koštala ništa.

“Izrada samog ovog dokumenta nije koštala ništa, odnosno nula kuna“, izjavila je danas, napomenuvši da strategiju „nije radila Svjetska banka“, nego međuresorne radne skupine, prvenstveno ljudi iz ministarstava, ali i iz različitih gospodarskih udruga. Svjetskoj banci je plaćeno „izrada 16 različitih analitičkih podloga“ za uspostavu sustava strateškog planiranja u Hrvatskoj, a sporazum je uključivao i recenziju NRS-a.

Iz ministričine današnje prezentacije doznaje se da je bilo 12 ekspertnih radnih skupina, da je 2.316 ljudi sudjelovalo u stručnim raspravama, dok je 2.210 građana poslalo svoju viziju razvoja i ispunilo upitnik o razvojnim prioritetima. Spomenuto je i ovo: 3.402 učenika osnovnih škola izradilo je likovne i literarne radove na temu „Hrvatska kakvu želimo 2030. godine“.

Zašto se javio predsjednik?

Predsjednik Zoran Milanović predložio je premijeru Plenkoviću da u izradu i praćenje provedbe NRS-a uključi oporbu. Budući da se radi o ključnom dokumentu za razvoj, „smatram kako bi Upravljački odbor trebao biti inkluzivan i obuhvaćati ne samo predstavnike relevantnih institucija nego i predstavnike političkih stranaka koji su voljom građana izabrani u Hrvatski sabor”, napisao je predsjednik.

Upravljački odbor će pratiti provedbu i ispunjenje pokazatelja te odlučivati o izmjenama i dopunama Strategije. Uključenjem oporbe, osigurala bi se provedba dokumenta, bez obzira tko bio na vlasti, ocjenjuje predsjednik.

Milanović je možda bio inspiriran “Savezom za Europu”, koji je podrazumijevao suradnju svih parlamentarnih klubova u Saboru u procesu pristupa Hrvatske Europskoj uniji. Premijera se Milanovićev poziv nije dojmio – oporbi je poručio da pošalju svoje sugestije, koje će Vlada analizirati i uzeti u obzir.