Fraza “Neka institucije rade svoj posao” u nas, zapravo, znači da posao koji bi te institucije trebale obaviti neće biti obavljen do kraja. U načinu razmišljanja i govora naših političara institucije su izlika za nečinjenje i za izbjegavanje vlastite odgovornosti.
Institucije ili ustanove su organizacije čije funkcioniranje bi se trebalo odvijati u skladu sa zakonima i pravilima o njihovom unutrašnjem ustrojstvu, a za njihovo funkcioniranje odgovorne su osobe koje u njima zauzimaju rukovodne položaje. Za usklađeno funkcioniranje svih institucija u državi odgovorna je predsjednica Republike, za trošenje proračunskog novca u skladu sa zakonima i za zakonito poslovanje svih upravnih i represivnih službi odgovorna je Vlada na čelu s premijerom.
Svako ministarstvo je institucija za čiji rad u cjelini odgovara ministar. Ako ljudi odgovorni za funkcioniranje institucija ne poštuju zakone i unutrašnja pravila, jasno je da su u takvim okolnostima bitno smanjeni izgledi da će te institucije doista obaviti svoj posao.
Odgovorni se ne obaziru na zakone i pravila
Najnovija afera s provalom tajnih mjera praćenja i prisluškivanja bivšeg policijskog službenika Franje Varge pokazuje kako se ponašaju osobe odgovorne za rad institucija. Institucije su svojedobno, kad je zbog falsificiranja službenih dokumenata Varga nečasno otpušten iz službe, na trenutak obavile svoj posao. Ali srdačni i očito povlašteni odnosi Varge s bivšim ministrom unutrašnjih poslova Karamarkom i bivšim zamjenikom šefa policije Brkićem jasno ukazuju na to da se ljudi koji su odgovorni za funkcioniranje institucija previše ne obaziru na zakone i pravila.
Kako je uopće bivšem ministru unutrašnjih poslova Karamarku moglo pasti na pamet da se koristi uslugama osobe koja je nečasno otpuštena iz službe kojoj je Karamarko bio na čelu? I kakvi su bili njegovi odnosi s Vargom ako mu je povremeno novčano pomagao? Zašto?
Javne počasti osuđenim ratnim zločincima
Ako se dokaže da je Brkić izravno ili neizravno svom kumu Blažu Curiću sugerirao da Vargi dojavi kako ga prisluškuju, to ne bi, čini se, bilo prvi put da je Brkić uhvaćen u takvom kršenju zakona. To pak da osoba kojoj je dokazano da je prepisala diplomski rad zauzima najodgovornije dužnosti u političkoj stranci i državnoj hijerarhiji jasno pokazuje kakva je to stranka i kakvo je njezino shvaćanje institucija. I što možemo očekivati kad ta stranka objavi da će institucijama prepustiti da rade svoj posao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jasno je da uspješno i zakonito funkcioniranje državnih institucija ovisi o osobama koje su im na čelu i o političkoj volji vladajućih da se donose pravedni zakoni i da se oni provode jednako prema svima. Isto je tako jasno da nije realno očekivati da će se to dogoditi u državi u kojoj istaknuti predstavnici vladajuće stranke presumpciju nevinosti primjenjuju i na one koji su pravomoćno osuđeni za ratni zločin odajući im javne počasti kao što se dogodilo u slučaju Mirka Norca. Ako neka institucija funkcionira kao Ministarstvo branitelja pa dodjeljuje službeni stan čovjeku koji je iz diplomatsko-konzularne službe otpušten zbog sudjelovanja u prodaji ukradenih automobila, onda bi zasigurno bilo bolje takve ministre i takve institucije onemogućiti da i dalje funkcioniraju kako su navikli.
Sve manja granica između zakonitog i protuzakonitog
Promatraču zbivanja u hrvatskom pravosuđu neće promaknuti činjenica da različiti suci o istovrsnim kaznenim djelima donose toliko različite presude da je teško povjerovati da su se pri presuđivanju rukovodili samo nepobitno utvrđenim činjenicama i odredbama zakona. Zbog izazivanja prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama neki počinitelji odslužuju zatvorske kazne, dok su drugi oslobođeni. Ako se u analizu tih slučajeva kao relevantna varijabla uključi financijska moć optuženika, onda je više nego očito da za isto kazneno djelo siromašniji mogu očekivati težu kaznu nego bogatiji, ako ovi posljednji uopće i budu osuđeni.
Sinkopiranje s odredbama zakona i s medicinskim vještačenjem u Hrvatskoj se toliko razmahalo da je prosječnom građaninu sve teže uspostaviti granicu između moralno dopustivog i nedopustivog, između zakonitog i protuzakonitog. U toj čudovišnoj stvarnosti moguće je da se na društveno koristan rad osudi osoba kod koje su pronađene velike količine droge namijenjene prodaji kao i velika količina novca dok se uzgajivaču konoplje za potrebe vlastita liječenja određuje bezuvjetna zatvorska kazna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sudski procesi koji nikad neće završiti
Navodno radeći svoj posao hrvatske pravosudne institucije dosad nisu do kraja dovele nijedan veliki proces u kojem su optuženici nekadašnji ili sadašnji čelni ljudi važnih državnih institucija. Nijedan od procesa protiv bivšeg premijera Sanadera nije doveden do kraja kao ni procesi protiv gradonačelnika Bandića i bivšeg predsjednika HGK Nadana Vidoševića. Zahvaljujući ustavnopravnim vratolomijama bivšeg sastava Ustavnoga suda čak i osobe koje su odslužile veći dio kazne za ratni zločin u Hrvatskoj imaju status neosuđivanih osoba. Politička promocija bivšeg ministra Kalmete protiv kojeg se vodi sudski postupak temeljem ozbiljnih optužbi za zloupotrebu položaja i pljačku državnog novca samo je jedan od mogućih znakova da on i njegovi stranački drugovi znaju da on neće biti osuđen.
Da bi očekivanja o učinkovitom djelovanju pravosudnih institucija u Hrvatskoj mogla biti nerealna, jasno govori činjenica da opstanak saborske većine ovisi o nekolicini osoba kojima se sudi za ozbiljna kaznena djela, od zloupotrebe položaja do ratnog zločina. O tome kako funkcioniraju pravosudne institucije u Hrvatskoj govori i to da je Zdravko Mamić imao pouzdane informacije da će biti oslobođen, ali i to da je pravovremeno doznao da će presuda ipak biti osuđujuća pa je pobjegao u BiH. S obzirom na to da su potvrđeni njegovi bliski odnosi s predsjednicom Republike koja je svojedobno upravo zbog Mamića smijenila šefa tajne službe, otvara se prostor za ozbiljne spekulacije o tome tko bi sve mogao biti zainteresiran za ovakav ili onakav ishod procesa protiv Mamića. Taj interes je nerijetko toliko jak da aktualni ili bivši obnašatelji čelnih dužnosti u važnim državnim institucijama posežu za uslugama takvih osoba od povjerenja kakav je osječki poduzetnik Drago Tadić i takvih stručnjaka kakav je Franjo Varga.
Premijerovo hladno obmanjivanje javnosti
Skepticima u pogledu izgleda da će hrvatske institucije nepristrano i zakonito odraditi svoj posao za pravo daje i već potvrđena činjenica da je premijer obmanjivao javnost dajući netočne odgovore o tome tko je, kako i zašto sudjelovao u smišljanju načina rješavanja krize oko Agrokora. Sasvim opipljiva korist koju su tom operacijom ostvarili njegovi prijatelji i pouzdanici navodi na sumnju da se u tom slučaju Andrej Plenković u većoj mjeri ponašao kao zainteresirana privatna osoba nego kao institucija, odnosno, nepristrani obnašatelj premijerske dužnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer i ministrica vanjskih i europskih poslova pozvali su se na odluku Državnog odvjetništva o odbacivanju kaznene prijave protiv odgovornih osoba u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. No, javnosti je i dalje ostalo nepoznato kome su se i zašto isplaćivali novci u Washingtonu. Minuciozna usklađenost trenutka objavljivanja priopćenja Državnog odvjetništva s terminom održavanja aktualnog sata u Saboru ipak otvara prostor nagađanjima da je pravi interes svih upletenih institucija – Državnog odvjetništva, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Vlade i Sabora – ipak bio da se stvari zataškaju, a ne da se zastupnicima i široj javnosti objasni o čemu je riječ.
Reakcije tek nakon razotkrivanja u medijima
Nabrajanje primjera koji potvrđuju da u Hrvatskoj institucije uglavnom ne funkcioniraju onako kako bi trebale moglo bi se otegnuti u nedogled. Sjetimo se samo kako su svi najzloglasniji kriminalci iz Srbije posjedovali uredne hrvatske dokumente što im je bilo omogućeno zahvaljujući uobičajenom HDZ-ovom obrascu funkcioniranja institucija. Pozivajući institucije da odrade svoj posao naši političari se ponašaju kao da upravo oni nisu najodgovorniji za njihovo nefunkcioniranje. Iskustvo govori da bi se u slučaju ozbiljnih afera institucije pokrenule tek nakon što bi mediji objavili neku povjerljivu informaciju.
Mark Felt, visoku dužnosnik FBI-a, neovlašteno je odavao povjerljive informacije o aferi Watergate novinarima Washington Posta Bobu Woodwardu i Carlu Bernsteinu. Da nije bilo Dubokoga grla, kako su oni zvali svog informatora, vjerojatno je da tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon ne bi morao dati ostavku. Da neko Duboko grlo nije medijima dojavilo da je operacija prisluškivanja Franje Varge kompromitirana, vjerojatno bi i taj slučaj bio zataškan onako kako to kod nas rade institucije kad ih javnost ne nadzire i ne primorava na transparentno postupanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Danas ni daleko više kompromitirajućeg materijala protiv predsjednika Trumpa nego što je bilo protiv Nixona nije dovoljno da ga se primora na ostavku. Američki političari su, očito, toliko vješti da su uspjeli stvoriti takvu situaciju u društvu da se ni medijima jednako ne vjeruje kao što se ne vjeruje njima. Mi u Hrvatskoj možemo se samo nadati da naši političari još nisu toliko vješti u stvaranju alternativnih činjenica kao predsjednik Trump i da se neće svi mediji pretvoriti u instrument provedbe interesa ove ili one interesne skupine u vlasti kao što to uredno radi HTV. Bilo bi to veliko razočaranje ako bi i nakon aktualnih afera koje potresaju vlast u Hrvatskoj institucije i ubuduće radile onako kao što su radile dosad.
Danima slušamo HDZ i frazu 'neka institucije rade svoj posao'. Kao da nisu krivi za njihovo nefunkcioniranje
Kako su institucije postale izlika naših političara za nečinjenje i za izbjegavanje vlastite odgovornosti
Jasno je da uspješno i zakonito funkcioniranje državnih institucija ovisi o osobama koje su im na čelu i o političkoj volji vladajućih da se donose pravedni zakoni i da se oni provode jednako prema svima. Isto je tako jasno da nije realno očekivati da će se to dogoditi u državi u kojoj istaknuti predstavnici vladajuće stranke presumpciju nevinosti primjenjuju i na one koji su pravomoćno osuđeni za ratni zločin odajući im javne počasti kao što se dogodilo u slučaju Mirka Norca. Sinkopiranje s odredbama zakona i s medicinskim vještačenjem u Hrvatskoj se toliko razmahalo da je prosječnom građaninu sve teže uspostaviti granicu između moralno dopustivog i nedopustivog, između zakonitog i protuzakonitog
Fraza “Neka institucije rade svoj posao” u nas, zapravo, znači da posao koji bi te institucije trebale obaviti neće biti obavljen do kraja. U načinu razmišljanja i govora naših političara institucije su izlika za nečinjenje i za izbjegavanje vlastite odgovornosti.
Institucije ili ustanove su organizacije čije funkcioniranje bi se trebalo odvijati u skladu sa zakonima i pravilima o njihovom unutrašnjem ustrojstvu, a za njihovo funkcioniranje odgovorne su osobe koje u njima zauzimaju rukovodne položaje. Za usklađeno funkcioniranje svih institucija u državi odgovorna je predsjednica Republike, za trošenje proračunskog novca u skladu sa zakonima i za zakonito poslovanje svih upravnih i represivnih službi odgovorna je Vlada na čelu s premijerom.
Svako ministarstvo je institucija za čiji rad u cjelini odgovara ministar. Ako ljudi odgovorni za funkcioniranje institucija ne poštuju zakone i unutrašnja pravila, jasno je da su u takvim okolnostima bitno smanjeni izgledi da će te institucije doista obaviti svoj posao.
Odgovorni se ne obaziru na zakone i pravila
Najnovija afera s provalom tajnih mjera praćenja i prisluškivanja bivšeg policijskog službenika Franje Varge pokazuje kako se ponašaju osobe odgovorne za rad institucija. Institucije su svojedobno, kad je zbog falsificiranja službenih dokumenata Varga nečasno otpušten iz službe, na trenutak obavile svoj posao. Ali srdačni i očito povlašteni odnosi Varge s bivšim ministrom unutrašnjih poslova Karamarkom i bivšim zamjenikom šefa policije Brkićem jasno ukazuju na to da se ljudi koji su odgovorni za funkcioniranje institucija previše ne obaziru na zakone i pravila.
Kako je uopće bivšem ministru unutrašnjih poslova Karamarku moglo pasti na pamet da se koristi uslugama osobe koja je nečasno otpuštena iz službe kojoj je Karamarko bio na čelu? I kakvi su bili njegovi odnosi s Vargom ako mu je povremeno novčano pomagao? Zašto?
Javne počasti osuđenim ratnim zločincima
Ako se dokaže da je Brkić izravno ili neizravno svom kumu Blažu Curiću sugerirao da Vargi dojavi kako ga prisluškuju, to ne bi, čini se, bilo prvi put da je Brkić uhvaćen u takvom kršenju zakona. To pak da osoba kojoj je dokazano da je prepisala diplomski rad zauzima najodgovornije dužnosti u političkoj stranci i državnoj hijerarhiji jasno pokazuje kakva je to stranka i kakvo je njezino shvaćanje institucija. I što možemo očekivati kad ta stranka objavi da će institucijama prepustiti da rade svoj posao.
Jasno je da uspješno i zakonito funkcioniranje državnih institucija ovisi o osobama koje su im na čelu i o političkoj volji vladajućih da se donose pravedni zakoni i da se oni provode jednako prema svima. Isto je tako jasno da nije realno očekivati da će se to dogoditi u državi u kojoj istaknuti predstavnici vladajuće stranke presumpciju nevinosti primjenjuju i na one koji su pravomoćno osuđeni za ratni zločin odajući im javne počasti kao što se dogodilo u slučaju Mirka Norca. Ako neka institucija funkcionira kao Ministarstvo branitelja pa dodjeljuje službeni stan čovjeku koji je iz diplomatsko-konzularne službe otpušten zbog sudjelovanja u prodaji ukradenih automobila, onda bi zasigurno bilo bolje takve ministre i takve institucije onemogućiti da i dalje funkcioniraju kako su navikli.
Sve manja granica između zakonitog i protuzakonitog
Promatraču zbivanja u hrvatskom pravosuđu neće promaknuti činjenica da različiti suci o istovrsnim kaznenim djelima donose toliko različite presude da je teško povjerovati da su se pri presuđivanju rukovodili samo nepobitno utvrđenim činjenicama i odredbama zakona. Zbog izazivanja prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama neki počinitelji odslužuju zatvorske kazne, dok su drugi oslobođeni. Ako se u analizu tih slučajeva kao relevantna varijabla uključi financijska moć optuženika, onda je više nego očito da za isto kazneno djelo siromašniji mogu očekivati težu kaznu nego bogatiji, ako ovi posljednji uopće i budu osuđeni.
Sinkopiranje s odredbama zakona i s medicinskim vještačenjem u Hrvatskoj se toliko razmahalo da je prosječnom građaninu sve teže uspostaviti granicu između moralno dopustivog i nedopustivog, između zakonitog i protuzakonitog. U toj čudovišnoj stvarnosti moguće je da se na društveno koristan rad osudi osoba kod koje su pronađene velike količine droge namijenjene prodaji kao i velika količina novca dok se uzgajivaču konoplje za potrebe vlastita liječenja određuje bezuvjetna zatvorska kazna.
Sudski procesi koji nikad neće završiti
Navodno radeći svoj posao hrvatske pravosudne institucije dosad nisu do kraja dovele nijedan veliki proces u kojem su optuženici nekadašnji ili sadašnji čelni ljudi važnih državnih institucija. Nijedan od procesa protiv bivšeg premijera Sanadera nije doveden do kraja kao ni procesi protiv gradonačelnika Bandića i bivšeg predsjednika HGK Nadana Vidoševića. Zahvaljujući ustavnopravnim vratolomijama bivšeg sastava Ustavnoga suda čak i osobe koje su odslužile veći dio kazne za ratni zločin u Hrvatskoj imaju status neosuđivanih osoba. Politička promocija bivšeg ministra Kalmete protiv kojeg se vodi sudski postupak temeljem ozbiljnih optužbi za zloupotrebu položaja i pljačku državnog novca samo je jedan od mogućih znakova da on i njegovi stranački drugovi znaju da on neće biti osuđen.
Da bi očekivanja o učinkovitom djelovanju pravosudnih institucija u Hrvatskoj mogla biti nerealna, jasno govori činjenica da opstanak saborske većine ovisi o nekolicini osoba kojima se sudi za ozbiljna kaznena djela, od zloupotrebe položaja do ratnog zločina. O tome kako funkcioniraju pravosudne institucije u Hrvatskoj govori i to da je Zdravko Mamić imao pouzdane informacije da će biti oslobođen, ali i to da je pravovremeno doznao da će presuda ipak biti osuđujuća pa je pobjegao u BiH. S obzirom na to da su potvrđeni njegovi bliski odnosi s predsjednicom Republike koja je svojedobno upravo zbog Mamića smijenila šefa tajne službe, otvara se prostor za ozbiljne spekulacije o tome tko bi sve mogao biti zainteresiran za ovakav ili onakav ishod procesa protiv Mamića. Taj interes je nerijetko toliko jak da aktualni ili bivši obnašatelji čelnih dužnosti u važnim državnim institucijama posežu za uslugama takvih osoba od povjerenja kakav je osječki poduzetnik Drago Tadić i takvih stručnjaka kakav je Franjo Varga.
Premijerovo hladno obmanjivanje javnosti
Skepticima u pogledu izgleda da će hrvatske institucije nepristrano i zakonito odraditi svoj posao za pravo daje i već potvrđena činjenica da je premijer obmanjivao javnost dajući netočne odgovore o tome tko je, kako i zašto sudjelovao u smišljanju načina rješavanja krize oko Agrokora. Sasvim opipljiva korist koju su tom operacijom ostvarili njegovi prijatelji i pouzdanici navodi na sumnju da se u tom slučaju Andrej Plenković u većoj mjeri ponašao kao zainteresirana privatna osoba nego kao institucija, odnosno, nepristrani obnašatelj premijerske dužnosti.
Premijer i ministrica vanjskih i europskih poslova pozvali su se na odluku Državnog odvjetništva o odbacivanju kaznene prijave protiv odgovornih osoba u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. No, javnosti je i dalje ostalo nepoznato kome su se i zašto isplaćivali novci u Washingtonu. Minuciozna usklađenost trenutka objavljivanja priopćenja Državnog odvjetništva s terminom održavanja aktualnog sata u Saboru ipak otvara prostor nagađanjima da je pravi interes svih upletenih institucija – Državnog odvjetništva, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Vlade i Sabora – ipak bio da se stvari zataškaju, a ne da se zastupnicima i široj javnosti objasni o čemu je riječ.
Reakcije tek nakon razotkrivanja u medijima
Nabrajanje primjera koji potvrđuju da u Hrvatskoj institucije uglavnom ne funkcioniraju onako kako bi trebale moglo bi se otegnuti u nedogled. Sjetimo se samo kako su svi najzloglasniji kriminalci iz Srbije posjedovali uredne hrvatske dokumente što im je bilo omogućeno zahvaljujući uobičajenom HDZ-ovom obrascu funkcioniranja institucija. Pozivajući institucije da odrade svoj posao naši političari se ponašaju kao da upravo oni nisu najodgovorniji za njihovo nefunkcioniranje. Iskustvo govori da bi se u slučaju ozbiljnih afera institucije pokrenule tek nakon što bi mediji objavili neku povjerljivu informaciju.
Mark Felt, visoku dužnosnik FBI-a, neovlašteno je odavao povjerljive informacije o aferi Watergate novinarima Washington Posta Bobu Woodwardu i Carlu Bernsteinu. Da nije bilo Dubokoga grla, kako su oni zvali svog informatora, vjerojatno je da tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon ne bi morao dati ostavku. Da neko Duboko grlo nije medijima dojavilo da je operacija prisluškivanja Franje Varge kompromitirana, vjerojatno bi i taj slučaj bio zataškan onako kako to kod nas rade institucije kad ih javnost ne nadzire i ne primorava na transparentno postupanje.
Danas ni daleko više kompromitirajućeg materijala protiv predsjednika Trumpa nego što je bilo protiv Nixona nije dovoljno da ga se primora na ostavku. Američki političari su, očito, toliko vješti da su uspjeli stvoriti takvu situaciju u društvu da se ni medijima jednako ne vjeruje kao što se ne vjeruje njima. Mi u Hrvatskoj možemo se samo nadati da naši političari još nisu toliko vješti u stvaranju alternativnih činjenica kao predsjednik Trump i da se neće svi mediji pretvoriti u instrument provedbe interesa ove ili one interesne skupine u vlasti kao što to uredno radi HTV. Bilo bi to veliko razočaranje ako bi i nakon aktualnih afera koje potresaju vlast u Hrvatskoj institucije i ubuduće radile onako kao što su radile dosad.