Hrvatska Vlada je jučer, kroz usta ministrice zadužene za kulturu i, eto ironije, medije – došla otprilike u istu ravan s Trumpom. Nina Obuljen Koržinek je više puta izjavila kako je jučerašnja priča koju je objavio Telegram o još jednoj aferi oko skeniranja zgrada nakon potresa, jednostavno, lažna vijest. Pardon, “zlonamjerna lažna vijest”.
Pitanje cijene
Onda je tu pitanje cijene. Suština nove afere je u tome da je zgradu u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti po nalogu Ministarstva kulture i medija skenirao Geodetski fakultet još 2020. godine. Kada je godinu kasnije trebalo krenuti u obnovu, HAZU je od Ministarstva tražio te snimke.
Nisu dobili nikakav odgovor. Pa su odlučili iznova obaviti sav taj posao. Skeniranje im je obavila privatna tvrtka. Za osam puta nižu cijenu od one koje je ministarstvo Nine Obuljen Koržinek platilo Geodetskom fakultetu.
Pitanje razmjera
Zatim imamo pitanje razmjera. Ministrica je u jučerašnjoj izjavi za medije govorila o “dosnimavanju” i “progresivnim štetama” nastalim nakon petrinjskog potresa. Što je trebalo biti objašnjenje za znatno nižu cijenu snimanja koje je odradila privatna tvrtka.
Međutim, u dokumentaciji koju smo objavili jasno se vidi da posao koji je obavljen nije nikakvo dodatno snimanje ili samo segment cijelog posla. Radi se o “izradi cjelovite arhitektonske snimke postojećeg stanja građevine”. Koja je, valja ponoviti, koštala osam puta manje od snimke kakvu je 2020. naručilo i platilo Ministarstvo kulture i medija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje vremena
Onda je tu i pitanje vremena. Kad smo, koji dan nakon prvog teksta o tome da je nešto sumnjivo s poslom sa snimanjem zgrada, objavili da u dokumentu o izvršenju proračuna stoji da je posao geodetima plaćen iz europskih sredstava, Obuljen Koržinek se prisjetila – američkih filmova. “Ako mislite da imate fenomenalne dokaze, nazovete i kažete ‘ja ću za 15 minuta objaviti vijest da ste lagali i da su to europska sredstva, hoćete li to komentirati'”, govorila je ministrica, tvrdeći da se radi o “školici novinarstva”.
Petnaest minuta? Jučer se, međutim, žalila da smo im dali manje od dva sata za odgovor. A čemu uopće mjeriti vrijeme za odgovor u minutama ili satima? Odgovor je u – mjesecima. Točnije, u sedam mjeseci. Toliko je trajala novinarska istraga priče o neobičnom poslu Geodetskog fakulteta s Ministarstvom kulture i medija. Točno toliko trajalo je i izbjegavanje Ministarstva da konkretno odgovori na ključno pitanje koje je Telegram postavljao – kako je formirana cijena koja je isplaćena Geodetskom fakultetu.
Na početku Ministarstvo kulture i medija nije htjelo odgovoriti ni na prilično bazičan upit o tome koliko je koštalo snimanje, no kako smo u međuvremenu taj podatak sami doznali, krenulo je mrcvarenje s načinom na koji se došlo do tih 19,1 milijun kuna. Ni nekoliko zahtjeva za pravo na pristup informacijama, sa svim pripadajućim prigovorima i žalbama, nije bilo dovoljno za konkretan odgovor. Da bi ministrica, na dan objave teksta, bez crvenila u licu više puta ustvrdila da su nam dali sve odgovore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje istrage
A onda je tu je i istraga. Nekako se čini da je baš ona majka svih problema u ovoj priči. Ured europskog javnog tužitelja, naime, istražuje malverzacije europskim novcem na Geodetskom fakultetu, zbog čega su pritvoreni i bivši čelnici te ustanove.
Sumnja se da je samo na poslu snimanja zgrada nakon potresa, ovom koje je platilo Ministarstvo kulture i medija, pronevjereno 590 tisuća eura. Dio tog novca je, sumnjaju istražitelji, na kraju završio u okolišnim i infrastrukturnim radovima na vikendicama osumnjičenih, dio je jednostavno vulgaris podignut s bankomata, a dio je izvučen na temelju desetaka i desetaka lažnih putnih naloga.
Ovdje, kad se već spominju istražitelji i pritvori, Obuljen Koržinek uporno gubi bitku s elementarnom logikom. Ministrica, naime, svim silama brani tezu o tome da oni nisu ništa preplatili u poslu skeniranja nakon potresa. Odakle, onda, zaboga sav taj višak koji su uhićeni čelnici Geodezije dizali s bankomata, s desetaka lažnih putnih naloga ili ulagali u brački kamen na vikendici na morskoj obali? Da nisu i istražitelji Ureda europskog javnog tužitelja – fake news? Donald Trump sigurno ne bi imao primjedbi na takvu tezu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje rješenja
Na kraju je, pomalo umirujuće, tu i pitanje – rješenja. Sva je prilika, naime, da dobar dio ovakvih dvojbi ni novinari ni javnost više neće imati. Vladajući su naumili promijeniti Kazneni zakon na način da bi za sve ono što ste pročitali u prethodnih nekoliko pasusa bila zapriječena kazna zatvora. Do tri godine.
Istraga će, naime, postati tajna. “To je pitanje zdravog razuma”, nedavno je entuzijastično u javnosti Nina Obuljen Koržinek branila lex AP, zakonske izmjene kojima se istraga iz nejavne pretvara u – tajnu. “Ako je nešto nejavno, zašto bi netko to dao u javnost”, zapitala se i odmah ponudila odgovor – promijenit će zakon. “Mi smo jako puno toga napravili da bi novinarima bile dostupne informacije na temelju kojih oni mogu obavljati svoju časnu dužnost. Ono što je zakonom predviđeno, to će biti dostupno”, poentirala je ministrica kulture i medija.
A ono što nije zakonom predviđeno? Svi ti bankomati, sav taj mramor, svi ti lažni putni nalozi ili, uostalom, neobično poznati inicijali u kontekstu dogovaranja sumnjivih poslova – ostat će u dobrom, starom, spokojnom mraku. “Ono što vidite i ono o čemu čitate nije ono što se doista događa”, kazao je Donald Trump prije šest godina. Zvuči kao predskazanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Donald Trump bi bio ponosan. Umjesto odgovaranja na otvorena pitanja, Obuljen Koržinek optužuje za širenje lažnih vijesti
Ministrica medija uporno optužuje Telegram za lažne vijesti, iako joj činjenice ne idu prilog
Zapravo je dosta jednostavno. Ili lažu Telegram, HAZU, Ured europskog javnog tužitelja i dostupna dokumentacija ili istinu ne govori ministrica kulture i medija. I pritom u stilu Donalda Trumpa napada one čiji bi rad trebala - štititi
Prvo je tu Donald Trump. Bila je otprilike sredina njegovog predsjedničkog mandata kad je na skupu ratnih veterana 2018. kazao kako medijima ne treba vjerovati jer šire lažne vijesti. “Ono što vidite i ono o čemu čitate nije ono što se doista događa”, kazao je tadašnji američki predsjednik.
Hrvatska Vlada je jučer, kroz usta ministrice zadužene za kulturu i, eto ironije, medije – došla otprilike u istu ravan s Trumpom. Nina Obuljen Koržinek je više puta izjavila kako je jučerašnja priča koju je objavio Telegram o još jednoj aferi oko skeniranja zgrada nakon potresa, jednostavno, lažna vijest. Pardon, “zlonamjerna lažna vijest”.
Pitanje cijene
Onda je tu pitanje cijene. Suština nove afere je u tome da je zgradu u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti po nalogu Ministarstva kulture i medija skenirao Geodetski fakultet još 2020. godine. Kada je godinu kasnije trebalo krenuti u obnovu, HAZU je od Ministarstva tražio te snimke.
Nisu dobili nikakav odgovor. Pa su odlučili iznova obaviti sav taj posao. Skeniranje im je obavila privatna tvrtka. Za osam puta nižu cijenu od one koje je ministarstvo Nine Obuljen Koržinek platilo Geodetskom fakultetu.
Pitanje razmjera
Zatim imamo pitanje razmjera. Ministrica je u jučerašnjoj izjavi za medije govorila o “dosnimavanju” i “progresivnim štetama” nastalim nakon petrinjskog potresa. Što je trebalo biti objašnjenje za znatno nižu cijenu snimanja koje je odradila privatna tvrtka.
Međutim, u dokumentaciji koju smo objavili jasno se vidi da posao koji je obavljen nije nikakvo dodatno snimanje ili samo segment cijelog posla. Radi se o “izradi cjelovite arhitektonske snimke postojećeg stanja građevine”. Koja je, valja ponoviti, koštala osam puta manje od snimke kakvu je 2020. naručilo i platilo Ministarstvo kulture i medija.
Pitanje vremena
Onda je tu i pitanje vremena. Kad smo, koji dan nakon prvog teksta o tome da je nešto sumnjivo s poslom sa snimanjem zgrada, objavili da u dokumentu o izvršenju proračuna stoji da je posao geodetima plaćen iz europskih sredstava, Obuljen Koržinek se prisjetila – američkih filmova. “Ako mislite da imate fenomenalne dokaze, nazovete i kažete ‘ja ću za 15 minuta objaviti vijest da ste lagali i da su to europska sredstva, hoćete li to komentirati'”, govorila je ministrica, tvrdeći da se radi o “školici novinarstva”.
Petnaest minuta? Jučer se, međutim, žalila da smo im dali manje od dva sata za odgovor. A čemu uopće mjeriti vrijeme za odgovor u minutama ili satima? Odgovor je u – mjesecima. Točnije, u sedam mjeseci. Toliko je trajala novinarska istraga priče o neobičnom poslu Geodetskog fakulteta s Ministarstvom kulture i medija. Točno toliko trajalo je i izbjegavanje Ministarstva da konkretno odgovori na ključno pitanje koje je Telegram postavljao – kako je formirana cijena koja je isplaćena Geodetskom fakultetu.
Na početku Ministarstvo kulture i medija nije htjelo odgovoriti ni na prilično bazičan upit o tome koliko je koštalo snimanje, no kako smo u međuvremenu taj podatak sami doznali, krenulo je mrcvarenje s načinom na koji se došlo do tih 19,1 milijun kuna. Ni nekoliko zahtjeva za pravo na pristup informacijama, sa svim pripadajućim prigovorima i žalbama, nije bilo dovoljno za konkretan odgovor. Da bi ministrica, na dan objave teksta, bez crvenila u licu više puta ustvrdila da su nam dali sve odgovore.
Pitanje istrage
A onda je tu je i istraga. Nekako se čini da je baš ona majka svih problema u ovoj priči. Ured europskog javnog tužitelja, naime, istražuje malverzacije europskim novcem na Geodetskom fakultetu, zbog čega su pritvoreni i bivši čelnici te ustanove.
Sumnja se da je samo na poslu snimanja zgrada nakon potresa, ovom koje je platilo Ministarstvo kulture i medija, pronevjereno 590 tisuća eura. Dio tog novca je, sumnjaju istražitelji, na kraju završio u okolišnim i infrastrukturnim radovima na vikendicama osumnjičenih, dio je jednostavno vulgaris podignut s bankomata, a dio je izvučen na temelju desetaka i desetaka lažnih putnih naloga.
Ovdje, kad se već spominju istražitelji i pritvori, Obuljen Koržinek uporno gubi bitku s elementarnom logikom. Ministrica, naime, svim silama brani tezu o tome da oni nisu ništa preplatili u poslu skeniranja nakon potresa. Odakle, onda, zaboga sav taj višak koji su uhićeni čelnici Geodezije dizali s bankomata, s desetaka lažnih putnih naloga ili ulagali u brački kamen na vikendici na morskoj obali? Da nisu i istražitelji Ureda europskog javnog tužitelja – fake news? Donald Trump sigurno ne bi imao primjedbi na takvu tezu.
Pitanje rješenja
Na kraju je, pomalo umirujuće, tu i pitanje – rješenja. Sva je prilika, naime, da dobar dio ovakvih dvojbi ni novinari ni javnost više neće imati. Vladajući su naumili promijeniti Kazneni zakon na način da bi za sve ono što ste pročitali u prethodnih nekoliko pasusa bila zapriječena kazna zatvora. Do tri godine.
Istraga će, naime, postati tajna. “To je pitanje zdravog razuma”, nedavno je entuzijastično u javnosti Nina Obuljen Koržinek branila lex AP, zakonske izmjene kojima se istraga iz nejavne pretvara u – tajnu. “Ako je nešto nejavno, zašto bi netko to dao u javnost”, zapitala se i odmah ponudila odgovor – promijenit će zakon. “Mi smo jako puno toga napravili da bi novinarima bile dostupne informacije na temelju kojih oni mogu obavljati svoju časnu dužnost. Ono što je zakonom predviđeno, to će biti dostupno”, poentirala je ministrica kulture i medija.
A ono što nije zakonom predviđeno? Svi ti bankomati, sav taj mramor, svi ti lažni putni nalozi ili, uostalom, neobično poznati inicijali u kontekstu dogovaranja sumnjivih poslova – ostat će u dobrom, starom, spokojnom mraku. “Ono što vidite i ono o čemu čitate nije ono što se doista događa”, kazao je Donald Trump prije šest godina. Zvuči kao predskazanje.