Dugogodišnja dopisnica iz Azije za Telegram analizira: hoće li doći do kineske invazije na Tajvan

Napetost je ostala na visokoj razini u danima nakon upada kineski zrakoplova. Kineski čelnik Xi Jinping obećao je ujedinjenje s Tajvanom, ali je dao naslutiti kako je spreman čekati da ono bude mirno, dok mu je tajvanska predsjednica Tsai Ing-wen na nacionalni dan svoje zemlje, 10. listopada, uzvratila da Tajvan neće popustiti kineskom pritisku i da su stanovnici otoka predani borbi protiv aneksije.

Odlučan istup predsjednika Bidena

U priču se uključio i SAD, koji se obvezao osigurati Tajvanu sredstva za obranu od Kine. Amerikanci su prvo u dogovoru s Kanadom poslali ratne brodove kroz Tajvanski tjesnac, što je kineska vojska doživjela kao provokaciju. Jučer je predsjednik Joe Biden, odgovarajući na pitanja građana, rekao kako je Amerika spremna stati u obranu Tajvana, dodavši kako su to obvezni učiniti u slučaju kineske invazije.

Washington je dugo slijedio politiku “strateške nejasnoće” oko moguće vojne intervencije. Nakon Bidenove izjave iz Bijele kuće su pojasnili i naglasili kako nema promjena u politici SAD-a, dok su kineske i tajvanske vlasti ponovile stavove svojih čelnika.

O rastućim napetostima između Pekinga i Taipeija, razlozima za njih, stavu SAD-a i drugih aktera u regiji, kao i tome zašto bi sukob na krajnjem istoku mogao biti važan za ostatak svijeta, razgovarali smo sa Zoranom Baković. Novinarka i dugogodišnja dopisnica slovenskog Dela iz Kine je i nakon povratka u Europu nastavila pisati za slovenski medij, te pratiti događaje u Kini i Aziji.

‘Napetost bez vatre’

Novinarka Zorana Baković za Telegram je naglasila kako su upadi kineskih zrakoplova u tajvansku sigurnosnu zonu snažna poruka Pekinga da postoje ozbiljne namjere vojnom intervencijom prispojiti Tajvan i “vratiti ga pod suverenitet Narodne Republike Kine”. “Trenutno stanje je napetost bez vatre”, opisala je Baković i istaknula kako su tenzije visoke između Kine i SAD-a, dok je Tajvan relativno suzdržan.

Spomenula je izjavu tajvanske predsjednice, kao i upozorenje tajvanskog ministra obrane Chiu Kuo-chenga da bi Kina mogla pokrenuti invaziju u narednih pet godina. “U Tajvanu su podigli vojsku u stanje najviše spremnosti, što je prirodna reakcija kada vam u neposrednoj blizini otoka leti 150 ratnih aviona. Međutim, život na Tajvanu ide normalno i prema informacijama koje dobivam odvija se kao i uvijek”, rekla je Baković.

Naglasila je kako je malo vjerojatno da će do kineske vojne invazije doći u narednim mjesecima, jer se još uvijek ne događa nešto što bi ponukalo Peking na otvorenu agresiju. Iako Kina ima jednu od najbrojnijih svjetskih vojski, invazija bi bila komplicirana operacija čiji bi ishod bio vrlo upitan. Baković je rekla da Kina trenutno ni u unutarnjoj politici nije zagrijana za invaziju, ali da se predviđanja tajvanskog ministra ipak ne mogu ignorirati.

Unutarnje frakcije

Baković je napomenula da potencijalna kineska invazija na Tajvan ovisi o više faktora, prvenstveno unutarnjopolitičkih. Poručila je kako treba budno pratiti što se događa između stranačkih frakcija, odnosno pokušaje kineskog predsjednika Xi Jinpinga da ukine sva ograničenja svoga mandata na čelu Komunističke partije, iz kojeg proizlaze sve njegove druge funkcije. Sljedeće godine održava se izborni Kongres kineske partije na kojem će Xi vrlo vjerojatno dobiti novi petogodišnji mandat. Baković ističe kako je pitanje što će se tada događati unutar Partije.

“On je autoritativni vladar, ali ne podržavaju ga sve frakcije unutar stranke i svi visoki dužnosnici. Dođe li do destabilizacije, koju bi moglo popratiti usporavanje gospodarskog rasta i daljnje rušenje onoga što Xi Jinping naziva ‘ostvarenje kineskog sna’ (povećanje životnog standarda), tada će on imati motiva krenuti u takve ekstremne poteze zbog očuvanja vlastitog autoriteta. To smo vidjeli kad je Mao Ce-tung bio na vlasti”, rekla je Baković.

Poruka Amerikancima

Vanjski faktori su sam Tajvan i Sjedinjene Države, koje su se obvezale naoružavati Tajvan i osigurati sigurnost te zemlje. Komentirajući Bidenove jučerašnje izjave o spremnosti SAD-a da priskoči u pomoć Tajvanu, Baković je rekla kako bi puno veća vijest bila da je američki predsjednik rekao da neće braniti Tajvan. Istaknula je kako je zaštita Tajvana oduvijek bila politika SAD-a. Pitanje je, naglasila je Baković, kako će se američka javnost prema tome postaviti, s obzirom na to da su američki građani, kao uostalom i stanovnici ostalih zemalja obuhvaćenih globalizacijom, sve više okrenuti prema sebi i svojim problemima.

“Već sad postavljaju pitanje zašto bi bili zainteresirani za sigurnost 24 milijuna ljudi u Tihom oceanu daleko od Amerike. Vidi se da je američkoj administraciji sve teže objasniti zašto bi to bilo nužno. Kineska vlast i igra na to, jer su svjesni da je njihova vojska i dalje slabija od američke”, rekla je Baković. Napomenula je da Kina ne računa na vojni savez s Rusijom, koji bi se možda mogao približiti američkoj vojnoj snazi, iako u posljednje vrijeme demonstriraju zajednički pristup obilazeći japanske otoke ratnim brodovima.

“Kina računa da će podizanjem vojne spremnosti i novim naoružanjem koje svako malo prikazuju, Amerikancima dati do znanja da u sukobu s kineskom vojskom mogu računati na užasne gubitke, neovisno o ishodu. Time rade pritisak na američku javnost, poručujući da bi takav potez koštao previše života, te očekuju da će javnost biti protiv ideje da SAD zaštiti Tajvan”, istaknula je Baković.

Globalna dominacija

Baković je napomenula kako će teško jedan američki predsjednik, bez obzira o kome će biti riječ, moći donijeti odluku o vojnoj intervenciji ako joj se protivi većina građana. Međutim, istaknula je kako SAD mora stajati uz Tajvan zbog dva razloga. Prvi je činjenica da bi gubitak Tajvana značio kako je Amerika izgubila globalnu dominaciju.

“Drugi, praktičniji i trenutno jako važan razlog, jest to što je Tajvan isporučitelj oko dvije trećine čipova koji su potrebni za mobitelsku i automobilsku industriju. To je po mom mišljenju trenutno i bitniji motiv od same demokracije”, naglasila je Baković istaknuvši kako već postoje problemi s opskrbnim lancima raznih industrija. Međutim, smatra da će uplitanje SAD-a u moguću kinesku invaziju Tajvana više ovisiti o tome je li Amerika spremna prepustiti globalnu dominaciju Kini.

Zašto je sve krenulo?

Jedan od razloga za prelete kineskih zrakoplova Baković vidi u postojanju generacijskih frakcija u kineskoj vojsci, koju je opisala kao državu u državi, odnosno prisutnosti mladih generala koji nikada nisu ratovali, a žele se dokazati. “Taj pritisak da Kina negdje otvori frontu traje već jako dugo. To su mladi jastrebovi koji žele nekakvi oružani okršaj da se pokaže spremnost kineske vojske. S druge strane, značajan dio te ogromne vojske je niskog morala i razočaran ogromnom korupcijom, čak i unutar vojske, što rezultira niskom spremnošću vojnika da se bore za bilo što. To je veliki sukob”, rekla je.

Baković je naglasila kako je upravo Xi Jinping otvorio pitanje korupcije u vojsci, čime se zamjerio mnogima koji su mu sad velika oporba. Istaknula je kako je kineska povijest pokazala da u slučaju takve unutarstranačke podjele dolazi do iskoraka kakav bi mogao biti napad na Tajvan, jer često vrhovni zapovjednik poduzima korake u slučaju kolebanja unutar najvišeg državnog vrha.

“Nije nelogično razmišljati o tome da bi ozbiljna vojna intervencija, kako god da završi, vojsci pokazala da mora biti pod apsolutnom kontrolom partije, a to znači Xija osobno. To bi mu moglo ići u prilog”, rekla je Baković istaknuvši da je zato kazala kako odgovor na pitanje hoće li i kada doći do invazije Tajvana ovisi prije svega o unutarnjoj kineskoj politici.

Stav običnih građana

Na pitanje kako građani u Kini gledaju na Tajvan i moguću invaziju, Baković je rekla kako se prema otoku i njegovim stanovnicima razvio intenzivan nacionalizam, posebno u mladoj generaciji. “Taj nacionalizam nije toliko odraz mržnje prema Tajvancima i Tajvanu, nego je odraz duboko usađene želje i vjere mladih Kineza da će njihova zemlja biti najveća svjetska sila.”

Nacionalno ujedinjenje se od malih nogu stavlja svakom Kinezu u glavu kao sveta misija, napomenula je Baković, istaknuvši kako svi koji to sprječavaju, bili oni Amerikanci, Japanci, Tajvanci ili sami Kinezi koji se tome protive, postaju neprijatelji. “Taj nacionalizam je nešto na što sadašnja partijska vrhuška jako računa, jer su ga kraju i sami stvorili. To je konstruirani nacionalizam koji je brižno kalibriran da ne pređe granice koje određuje partijski vrh”, kazala je Baković.

Naglasila je da postoji dio kineske javnosti koji smatra da se ni s kim ne treba oružano obračunavati. “Taj glas razuma u Kini potpuno je zanemaren i marginaliziran. Da ne kažem i ugušen raznim kampanjama koje su u tijeku. Kina jako kontrolira izvore informacija i dođe li do nečega poput rata za Tajvan, mislim da bi veliki dio kineske javnosti bio čvrsto uz partijsko vodstvo”, rekla je Baković. Kao primjer događaja koji je potaknuo zbijanje redova među Kinezima navodi bombardiranje kineskog veleposlanstava u Beogradu 1999. godine, što je izazvalo ogromnu količinu bijesa prema Amerikancima koje su ljudi smatrali odgovornima za taj napad.

Zašto je to bitno?

“Iako Kina pitanje Tajvana želi predstaviti kao unutarnju stvar, ovo je apsolutno dio kineske vanjske politike, jer će to utjecati na svjetski mir”, napomenula je Zorana Baković naglasivši da unatoč tome što Kina ni od jedne zemlje s kojom ima odnose ne traži da bira između nje i Amerike, neizbježno je da će države, a pogotovo azijske, morati odabrati jesu li uz Peking ili Washington.

Baković je istaknula kako je taj dio svijeta, regija s najvećom koncentracijom nuklearnog oružanja na svijetu, podsjetivši da su Kina, Rusija, Indija i Pakistan nuklearne sile. “I Sjeverna Koreja je nuklearna sila za koju nitko ne zna kako će se ponašati i čiji će pitbull biti. Potencijalna nuklearna sila je Japan, kojem treba mjesec dana da sklopi atomsku bombu. I iznad svega Amerika. Govorimo o takvoj koncentraciji nuklearnog naoružanja da nas mora jeza uhvatiti kad o tome razmišljamo”, kazala nam je Baković.

“Koja će to nit razuma biti dovoljna da se ne posegne za nekim od tih nuklearnih naoružanja, ja ne znam. To je najstrašnije u svemu i razlog zbog kojeg o tome govorimo kao o našem problemu. Teško je zamisliti da do sukoba dođe i da on ostane lokalna kriza, regionalni rat koji se neće proširiti. A čak i ako se ne proširi, krajnje je nevjerojatno da neće utjecati na nas. Naprotiv, užasno će utjecati na nas”, rekla je i kao primjer navela poremećene opskrbne lance zbog pandemije. “Osnovna sigurnost svijeta je da nitko ne posegne za crvenim gumbom”, zaključila je Baković.