EU gura digitalnu revoluciju u zdravstvu. Eksperti za Telegram: 'Pa oni će predati naše privatne medicinske podatke Googleu i Facebooku'

Tko će kontrolirati podatke?

No, Komisijin prijedlog izazvao je i kritike: iz jedne od krovnih europskih udruga koje se bave digitalnim pravima upozoravaju na potencijalne rizike, prvenstveno vezane uz način na koji će pacijenti moći – ili neće moći – kontrolirati svoje osjetljive, medicinske podatke u slučaju tzv. sekundarne upotrebe podataka, dakle u svrhu istraživanja, razvoja novih medicinskih proizvoda i slično, kada (anonimizirane) podatke ne koriste liječnici, nego industrija, kompanije i istraživači.

Početkom ožujka, Europska mreža za digitalna prava (EDRi), koja okuplja nevladine organizacije, stručnjake, pravne eksperte i aktiviste, objavila je dokument u kojem pozdravljaju namjeru da se pravila ujednače kako bi se olakšalo dijeljenje podataka kada je to u interesu pacijenta. Primjerice, da doktor u inozemstvu lakše može pristupiti zdravstvenom kartonu osobe koju liječi.

‘Niz problematičnih pravila’

Ističu, međutim, da u prijedlogu postoji „niz vrlo problematičnih novih pravila“ koja bi, smatraju, mogla potkopati povjerenje pacijenata u sustav. Uz to, dovode u pitanje tvrdnju da će građani imati bolju kontrolu nad svojim podacima zato što bi im mogli izravno i jednostavno pristupiti u elektroničkom obliku, dodavati podatke, ispravljati pogreške, dijeliti ih sa zdravstvenim stručnjacima u zemlji i inozemstvu, i slično, kako to objašnjava Komisija.

Upravo suprotno, tvrdi u razgovoru za Telegram Jan Penfrat, viši savjetnik u EDRi-ju, „EHDS bi spriječio pacijente da bilo što kontroliraju“. Svi zdravstveni kartoni bili bi digitalizirani, a ti bi zapisi bili dostupni ne samo liječnicima, nego i nacionalnim tijelima za pristup zdravstvenim podacima, a ta tijela bi ih onda mogla učiniti dostupnima „svakome tko tvrdi da ima istraživački interes“.

Preširoka definicija podataka

“To uključuje sveučilišta, ali i farmaceutsku industriju, pa čak i velike tehnološke tvrtke poput Googlea i Facebooka. Pacijente se ni u jednom trenutku ne bi pitalo pristaju li da se njihova medicinska dokumentacija koristi i dijeli na taj način. To nije ono što mi u EDRi-ju zovemo ‘kontrola’”, objašnjava Penfrat, dodajući da građani moraju znati kako se podaci koriste i s kim se dijele te imati pravo to odbiti.

Problematičnim smatra i “vrlo malo ograničenja” u pogledu svrhe za koje se podaci mogu koristiti, ali i definiciju zdravstvenih podataka. “Predloženi propis uključuje 15 različitih kategorija podataka koje nadilaze ono što su, striktno govoreći, informacije o zdravlju ili medicinskoj skrbi pacijenata, uključujući informacije o konzumiranju različitih supstanci (cigarete, alkohol…), beskućništvo, zdravstveno osiguranje, minimalni prihod, profesionalni status i ponašanje”, navodi Penfrat.

‘Visoki sigurnosni standardi’

Izvjestitelj Europskog parlamenta za ovaj važan zakon je Tomislav Sokol, HDZ-ov eurozastupnik, koji za Telegram objašnjava kako bi nova pravila trebala funkcionirati. “Činjenica je da su elektronički zdravstveni podaci veoma osjetljivi“, napominje Sokol, pa zato prijedlog „predviđa da korisnici podataka ne smiju imati neograničen pristup takvoj vrsti podataka“.

„Kod primarne uporabe zdravstvenih podataka, primjerice, građani će moći liječnicima ograničiti pristup određenim dijelovima svojih zdravstvenih podataka, poput informacija u vezi s mentalnim zdravljem ili spolno prenosivim bolestima“, kaže eurozastupnik. Što se tiče tzv. sekundarne uporabe, ona će se, veli, provoditi putem sigurnog okruženja, uz visoke sigurnosne standarde te prethodnu dozvolu posebnog tijela i to samo na ograničeno vrijeme.

Građanima pravo na opt-out

Sokol također smatra da je prijedlog Komisije u smislu privole građana za sekundarnu uporabu njihovih zdravstvenih podataka manjkav. Zato je u nacrtu svog izvješća predvidio odredbe koje bi ljudima ipak omogućile izuzeće. „Predlažem uvođenje tzv. opt-out sustava koji će omogućiti građanima potpuno ili djelomično izuzimanje njihovih zdravstvenih podataka iz sustava“, ističe Sokol.

Oko ove teme je, kaže, imao 70 do 80 sastanaka s različitim akterima iz područja zdravstva na europskoj razini, poput European Patient’s Foruma, krovne organizacije udruga pacijenata u EU. Ta organizacija „podržava upravo moj pristup“ jer je „pacijentima u interesu da Europa ponovno ‘prodiše’ kad su u pitanju inovacije u zdravstvu na našem kontinentu“.

„Pogotovo je to u interesu pacijentima koji boluju od rijetkih bolesti ili raka za koje nema lijekova. Ovo je jedina šansa da se za takve pacijente razviju lijekovi u dogledno vrijeme“, uvjeren je eurozastupnik, napominjući da se posebno usredotočio na zaštitu osobnih podataka jer to spada u temeljna europska prava. Njegovo izvješće i odredbu o izuzeću i u EDRi-ju smatraju napretkom u odnosu na originalni prijedlog Komisije, ali i dalje nedovoljnim.

Odgovornost na pacijentima

„Pravo na opt-out bilo bi, naravno, bolje od nikakvog prava na prigovor“, kaže Penfrat. No, problematično mu je što se i tom odredbom o izuzeću, odgovornost za razumijevanje i vaganje opcija stavlja na teret samo pacijentima – od njih se ne bi tražila privola, nego bi oni sami morali tražiti izuzeće – dok se kompanije, koje bi koristile te medicinske podatke, ne potiče „da uopće objasne vrstu istraživanja koje namjeravaju provesti s našim podacima“.

No, ako bi svaki pacijent morao dati unaprijed privolu da se njegovi ili njezini podaci smiju koristiti za neko istraživanje, za razvoj novog lijeka ili proizvoda i tako dalje, onda bi situacija, smatraju zagovornici novih pravila, bila slična kao i dosad, bez bitnih pomaka u pogledu medicinskih istraživanja.

S druge strane, tvrdi i Komisija, novim pravilima bi istraživači, inovatori, javne institucije i industrija dobili, „pod strogim uvjetima, pristup velikim količinama kvalitetnih zdravstvenih podataka“ što je ključno za razvoj novih načina liječenja, cjepiva, medicinskih proizvoda…

‘Istraživanja su i sad moguća’

Penfrat je prema takvoj argumentaciji rezerviran. „Naravno, sa zahtjevom za privolom, količina medicinskih podataka dostupnih za istraživanje povećavat će se sporije nego da su svi naprosto prisiljeni sudjelovati. Ali, to ne znači da istraživanje postaje nemoguće. Uostalom, i danas imamo vrlo uspješna medicinska istraživanja, čak i bez EHDS-a“, kaže. Smatra stoga da teret obrazlaganja zašto su im podaci potrebni, treba prebaciti na one koji tim podacima žele pristupiti. Na primjer, korporacije.

Dapače, uvjeren je da bi građani pristali sudjelovati: „U reprezentativnim anketama, 75 posto građana kaže da su spremni omogućiti istraživačkima pristup svojim zdravstvenim kartonima, ako se od njih traži pristanak. Iskreno, i ja bih, iako zagovornik privatnosti, pristao, ako je to dio sustava kojem mogu vjerovati“.

Rizik od zlouprabe informacija

Za EDRi je, kako smo napomenuli, problematična i (pre)široka definicija zdravstvenih podataka. Sokol, pak, ističe da ju je eventualno moguće dodatno razraditi, ali napominje da je već sad izričito zabranjeno koristiti te podatke da bi se donosile odluke štetne za građane.

„U svom nacrtu izvješća detaljnije definiram potencijalne situacije koje mogu ići na štetu naših građana, uključujući, ali ne ograničavajući se na ponude zaposlenja, nuđenje manje povoljnih uvjeta u pružanju usluga kao što su osiguranje, krediti i slično“, pojašnjava Sokol.

Pritom naglašava i da će zdravstveni podaci koji će se razmjenjivati „biti anonimizirani i pseudonimizirani, što znači da je mogućnost da građani budu identificirani pomoću zdravstvenih podataka, svedena na minimum“, a u slučaju zlouporabe, predviđene su sankcije. Penfrat, međutim, spori da je učinkovita anonimizacija velikih skupova podataka moguća i navodi primjere istraživača koji su pokazali da se takvi podaci u nekim slučajevima mogu ponovno identificirati.

Zdravstvo je već opterećeno

O Komisijinom prijedlogu – o kojem tek slijede pregovori između država članica i Europskog parlamenta – hrvatska Vlada izradila je stajalište još krajem siječnja, a sredinom ožujka dokument je stigao i u Sabor. Koliko je poznato, o njemu se još nije raspravljalo. No, Ministarstvo zdravstva, nadležno za ovaj europski propis, naglasilo je u tom dokumentu važnost zaštite podataka i zaštite privatnosti pacijenata, ali i navelo nekoliko točaka koje smatraju problematičnim.

Među njima su dodatno administrativno opterećenje zdravstvenog sustava te povećani troškovi jer će za prilagodbu novim pravilima trebati „značajna financijska sredstva“, procijenili su u resoru Vilija Beroša. Penfrat ističe da bi, prema trenutnom prijedlogu, pružatelji zdravstvenih usluga morali uvesti nove tehnologije i značajno ulagati u digitalizaciju „brzinom koju mnogi smatraju nerealnom“.

Tko će u konačnici platiti?

Podsjeća pritom da je nedavni prosvjed u Zagrebu pokazao da „hrvatski zdravstveni sustav već sada radi s ograničenim sredstvima, a da isto vrijedi i za mnoge druge zemlje EU. „Posebno bi manje bolnice i liječničke ordinacije brzo zapale u probleme, ako bi morali prebrzo ispuniti nove europske obveze“, smatra Penfrat. Komisija je, pak, u svom prijedlogu predvidjela određena sredstva, ali i Sokol ih smatra nedovoljnima.

Zato se zalaže da se osigura više novca na razini EU-a, a istovremeno, kaže, predlaže i da se neke kategorije liječnika, poput doktora u u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, tijekom prve dvije godine izuzmu iz primjene novih pravila. Sve će to, dakako, biti predmet pregovora. S obzirom na polemike i ozbiljne kritike – mukotrpnih pregovora.