Revolucija u nastajanju

Propis koji bi u EU trebao stupiti na snagu najkasnije sljedeće godine – a kad kažemo EU, mislimo, naravno, i na Hrvatsku – na prvu zvuči kao revolucija: pravila kakva za usluge koje pružaju digitalne platforme i društvene mreže, od Facebooka i Instagrama do Spotifyja ili Amazona, ne postoje nigdje drugdje na svijetu.

“Ne znam, naravno, sva pravila na svijetu, ali nisam čuo ni za što slično”, potvrđuje nam Jan Penfrat iz Europske mreže za digitalna prava (EDRi) s kojim smo se našli u Zagrebu, gdje je gostovao na Gongovoj konferenciji o dezinformacijama i njihovom utjecaju na demokracije.

“Big Tech kompanije o kojima govorimo su najveća poduzeća koja su ikad postojala. Njihova je moć toliko golema da je potreban moćan politički blok kao što je Europska unija da prvi primijeni ovakva pravila“, kaže Penfrat koji je posljednje dvije godine vodio EDRi-jeva nastojanja da što više utječe na oblikovanje novih pravila.

Zastarjeli europski propis

EDRi je mreža nevladinih organizacija, stručnjaka, pravnih eksperata, aktivista koji se bave digitalnim pravima i zalažu se za njihovo unapređenje. Njihova stajališta objedinjena su u zajedničku poziciju koju su onda branili i promovirali na europskoj razini, kako bi novi EU propisi – u koji spada i Akt o digitalnim tržištima – osigurali poštivanje prava i sloboda u online prostoru.

Europska unija dosad se oslanjala na propis s početka 2000-tih, koji je dogovoren u vrijeme kada većina današnjih velikih tehnoloških kompanija nije postojala. Postajali su, primjerice, Microsoft i Apple, ali je i njihov poslovni model s vremenom evoluirao. Stoga je bilo nužno dogovoriti nova pravila.

Uklanjanje ilegalnog sadržaja

„Naš je prvi cilj bio da prava iz tog starog propisa budu prenesena u novi. I uspjeli smo sačuvati niz temljenih digitalih prava koja su postojala i ranije“, ističe Penfrat, navodeći kako je jedan od bitnih elemenata bio spriječiti situaciju u kojoj bi došlo do prekomjernog uklanjanja legitimnog sadržaja online. Dakle, da se, u strahu od pravne odgovornosti, uklanja i ono što ne treba.

U tome su, smatra Telegramov sugovornik, kroz DSA i uspjeli jer pružatelji usluga neće biti odgovorni za sadržaj ako nemaju stvarno znanje o nezakonitom sadržaju ili nisu svjesni njegovog postojanja. S druge strane, bit će omogućen transparentan mehanizam putem kojeg će korisnici moći prijaviti i označiti sadržaj koji smatraju nezakonitim.

Platforme će morati razmotriti te prijave i odlučiti je li nešto ilegalno ili ne, pojašnjava Penfrat. Isto tako, korisnicima će morati biti na raspolaganju mehanizam za podnošenje pritužbi na odluke platforme da neki njihov sadržaj uklone.

Što je nezakonito, a što ne

Ono što je ilegalno offline, treba biti ilegalno i online – DSA bi u praksi trebao oživotvoriti upravo taj princip. Barem tako tvrde europski dužnosnici. No, Penfrat smatra da se ipak radi tek o zgodnoj frazi: ono što je nezakonito u stvarnom svijetu već je sad nezakonito i online, ističe naš sugovornik, a novi propis ne definira niti redefinira ilegalni sadržaj.

Taj je sadržaj, pojašnjava, „definiran kao bilo koji sadržaj ili online ponašanje koje nije u skladu s nacionalnim ili europskim zakonima“. To ovisi o zemlji članici. U Njemačkoj je, navodi kao primjer, zabranjeno veličati ili poricati Holokaust. Ali primjena u praksi nije uvijek jednostavna.

„Dakle, ovisi o tome gdje se nalazite, što stvara određene poteškoće. Jer što ako njemački građanin, koji živi u Danskoj, objavi nešto na hrvatskom jeziku, tako da do mogu vidjeti hrvatski korisnici Facebooka?“, napominje. Općenito, ako je nešto objavljeno na jeziku zemlje članice i to mogu vidjeti građani te zemlje, onda bi, smatra, trebalo primijeniti i zakon te zemlje članice.

Kako moderirati internet?

„To je jedna od velikih pouka iz rasprava o DSA-u. Da je u tim razmjerima gotovo nemoguće riješiti pitanje moderiranja i upravljanja sadržajem. Htjeli smo stoga kroz DSA reformirati način na koji internet funkcionira. U posljednja dva desetljeća internet se strahovito odmaknuo od toga da bude decentralizirana mreža prema hipercentraliziranoj ekonomiji platformi u kojoj nisu svi povezani sa svima, nego su svi povezani s nekom platformom“, pojašnjava Penfrat.

„Dok god našu javnu ili političku raspravu vodimo na centraliziranim platformama kako to činimo danas, koje nisu niti izgrađene za tu vrstu rasprave, nećemo biti u stanju pozabaviti se problemom upravljanja sadržajem. Jer to u ovim razmjerima nije moguće“, smatra EDRi-jev stručnjak.

Rasprava o platformama

Zato su se, kaže, zalagali da se novi europski propisi iskoriste kako bi se „ponovno decentralizirao internet“, da se upravljanje sadržajem vrati „u manje džepove“ kojima je moguće upravljati, jer za to, tvrdi, postoje tehnička rješenja. Ta ideja, očekivano, nije prošla.

„Kao demokratska društva, morali bismo se zapitati je li dobra ideja da se naše javne rasprave odvijaju na mrežama u privatnom vlasništvu, kojima primarna svrha nije omogućiti zdravu javnu raspravu, nego prikazati nam što više reklama. Ako smatramo da to nije dobra ideja, što onda Europa i druge demokracije trebaju poduzeti kako bi stvorile drugačiji online ekosustav“, problematizira Penfrat.

Europski propis time se ne bavi, ali je, smatra Telegramov sugovornik, ipak učinjen prvi korak: „Najvažnije je da se sada o tome vodi javna rasprava, što do prije nekoliko godina nije bio slučaj“.

Ograničenja za ciljane oglase

Među novim obavezama koje europski propis donosi, pak, navodi se i zabrana određenih vrsta ciljanih oglasa na interetskim platformama, primjerice, oglasa usmjerenih na djecu, temeljem njihovog profiliranja – time se nastoji povećati njihova privatnost i sigurnost na internetu – kao i oglasa kada se upotrebljavaju posebno osjetljive kategorije osobnih podataka.

„Postojat će ograničenja vezana uz ciljano oglašavanje“, ističe Penfrat. „Trenutno je“, nastavlja, „to moguće temeljem praktički svih osobnih informacija koje su platforme o vama prikupile ili kupile, što uključuje i osjetljive podatke, o etničkoj pripadnosti, političkim preferencijama, zdravstvenim informacijama…“.

Tko kontrolira algoritme?

Online platforme imat će i nove obaveze u pogledu transparentnosti. Primjerice, preciznije informacije o uvjetima korištenja, kao i jasno objašnjenje kako njihovi algoritmi preporučuju određeni sadržaj – primjerice, oglas ili vijesti – korisnicima.

Nova pravila, uvjeren je europski stručnjak, utjecat će posredno i na ljude koji nemaju, recimo, profil na Facebooku, ne koriste Instagram, nisu na Twitteru. Zašto bi njih uopće bilo briga za ovaj europski propis? „Jer utječe na to kako svi oko vas konzumiraju informacije online“, uzvraća Penfrat.

„Ovdje se ne radi samo o zaštiti pojedinačnih korisnika, nego o društvenom problemu“, pojašnjava. „Propisi poput GDPR-a tiču se pojedinaca. Ovdje je riječ o društvenim rizicima: o rangiranju i preporukama, o tome kako algoritmi utječu na javno mišljenje i kakvu moć imaju oni koji kontroliraju te algoritme. To obuhvaća svaki oblik javne rasprave, uključujući izbore“.

Eksperiment s izborima

Kao primjer navodi slučaj kada je Facebook nekim korisnicima dao opciju da svojim prijateljima i pratiteljima daju do znanja da su glasali na izborima. Pokazalo se da je vjerojatnije da će na izbore izaći ljudi iz kruga onih koji su imali tu opciju i koji su mogli signalizirati svojim prijateljima da su glasali – i obrnuto.

U tijesnim izborima, kaže Penfrat, to može utjecati na ishod: „Ne kažem da Mark Zuckerberg to želi, ali zamislite vlasnika (takve mreže, op.a.) u budućnosti koji odluči taj gumb pokazati samo ljudima koji su skloni jednoj određenoj političkoj stranci“.

RH još nema regulatora

Kada je prije četiri godine stupila na snagu, i Uredba o zaštiti osobnih podataka – famozni GDPR – također se smatrala povijesnim korakom. No, njezin učinak i provedba ipak su predmet sporenja. U ovom slučaju, međutim, provedba se neće oslanjati samo na pojedince, pa čak niti samo na nacionalne vlasti, što bi trebala biti prednost novog akta.

DSA se „manje oslanja na nacionalna tijela, pogotovo kad su u pitanju vrlo velike online platforme“, kaže Penfrat. Zato se nada da će stvari funkcionirati bolje, „ali vrijeme će pokazati“. Ipak, smeta ga što se još ne zna koja će tijela u kojoj zemlji članici biti zadužena za provedbu i primjenu novih pravila.

„Za većinu zemalja članica to još ne znamo. Recimo, za Hrvatsku. Zamišljeno je da to budu neovisne institucije, s dovoljno resursa. Ali nije definirano što je to dovoljno“, upozorava.

Moć u rukama Bruxellesa

Europski akt ima asimetričan pristup – različita pravila za kompanije različitih veličina. Mikro poduzeća izuzeta su od većine pravila. No, Penfrata brine što nije do kraja jasno što će biti s neprofitnim providerima, forumima s možda tisuću korisnika, gdje oni koji njima upravljaju nisu poduzeća, nisu profitabilni, nemaju zaposlenih, bave se time u slobodno vrijeme. Bilo bi bolje, smatra, da je njihov status preciznije definiran.

Za drugu krajnost, vrlo velike platforme – a to su one koje u Europi imaju više od 45 milijuna korisnika – glavni regulator bit će Bruxelles, odnosno Europska komisija. Prema navodima europskih medija, Komisija će nadzirati 30-ak tehnoloških tvrtki koje će morati i plaćati godišnju naknadu u iznosu do 0,05 posto svojih prihoda kako bi financirale tu novu regulatornu ulogu Bruxellesa.

Što s Twitterom i Trumpom?

Da je novi europski akt već bio na snazi, što bi se dogodilo s Twitter računom bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa (kojemu je Twitter, kako je poznato, nakon lanjskog napada prosvjednika na Kapitol, zabranio korištenje svoje platforme) – bi li se Bruxelles umiješao?

„Svelo bi se na pitanje je li Twitter, prema novim pravilima, vrlo velika platforma ili ne“, odgovara Penfrat. “Ako jest, onda bi Komisija imala izravne ovlasti da provodi nova pravila”.

Visoke novčane kazne

A ta pravila predviđaju i vrlo oštre kazne – prije svega, vrlo visoke globe – koje, u najozbiljnijim slučajevima, mogu ići do šest posto globalnog prometa. Kompanije se, naravno, imaju pravo braniti, što znači da su mogući dugotrajni i skupi sudski postupci, kao što je, primjerice, često bio slučaj kada bi Komisija izricala novčane kazne multinacionalnim tvrtkama zbog korištenja dominatne pozicije na tržištu, nezakonitih državnih potpora i slično.

U najtežim slučajevima, kada bi se neki digitalni igrač u potpunosti oglušio na nova pravila i ugrožavao živote i sigurnost ljudi, postoji mogućnost da se od suda traži privremena suspenzija njegove usluge na europskom tržištu. No, krajnje je neizgledno, smatra Telegramov sugovornik, da bi se tako nešto moglo doista dogoditi. Pogotovo kad su u pitanju kompanije na čije se usluge ljudi i biznis u Europi jako oslanjaju.

Razumljiva pravila

„Kompanije će se pridržavati novih pravila“, procjenjuje, a ni europski regulatori se ne bi usudili tek tako ukloniti neke usluge s tržišta. „Ima puno više smisla pokušati stvoriti pravila koja su razumljiva, kojih se kompanije mogu pridržavati i pronaći zajednički nazivnik“, ističe.

No, tek će se vidjeti kako će stvari funkcionirati u praksi. „Mislim da je važno priznati da dijelom i ne znamo“ jer ovako nešto dosad se nije poduzelo. „Ali zadovoljan sam što pokušavamo“.