EU uvodi pravila o smanjenju javnog duga koja će se vrlo lako moći zaobići. Prijeti li nam zbog toga novi val inflacije?

U dogovor o smanjenju deficita i javnog duga je ugrađeno nekoliko iznimki, koje podosta mijenjanju dojam strogoće

Otkad su 7. veljače 1992. godine, zapisana u Ugovor o Europskoj uniji i pet godina kasnije zacementirana u Paktu o stabilnosti i rastu, proračunska pravila iz Maastrichta nikada nisu istovremeno bila na snazi u svakoj članici Unije. Održavanje javnog duga na granici do 60 posto BDP-a i proračunskog manjka do tri posto BDP-a, služila su uglavnom za discipliniranje država koje se žele pridružiti Uniji pa potom i eurozoni.

Države koje su postavile ta pravila nisu se baš pretjerano držale čak ni korektivnih dijelova Pakta koja određuju ritam smanjenja javnog duga kad je iznad zacrtane granice.

Pravila najviše krše one zemlje koje su ih propisale

Da nije tako ne bi danas šest prvih mjesta u EU po visini javnog duga, daleko iznad propisane granice, čak i iznad sto posto BDP-a, držalo šest od 12 potpisnica ugovora iz Maastrichta, Grčka, Italija, Francuska, Španjolska i Belgija. Sve redom članice eurozone, a upravo su kao priprema za uvođenje zajedničke valute proračunska pravila i postavljena.

Tako je, primjerice, susjedna Italija krajem trećeg tromjesečja prošle godine, prema podacima Eurostata, imala udio javnog duga u BDP-u od 140,6 posto, a Hrvatska 64,4 posto, što je daleko ispod EU prosjeka od 90 posto. Veći udio javnog duga u BDP-u od Italije je imala samo Grčka, 165 posto.

Pravila suspendirana u pandemiji, javni dug porastao

Pravila iz Maastrichta nisu pošteno ni zaživjela, a sada su već prošlost. Suspendirana su 2020. godine u pandemiji, jer EU je otpuštanjem kočnica za potrošnju odlučila da će kod te krize izbjeći dugotrajnu recesiju. To je značilo bujanje duga u svim članicama, ali dio njih poput Hrvatske nakon oporavka gospodarstva smanjivao je taj dug, čak i na razine ispod onih prije korone. Ali ne i Italija, Grčka, Španjolska ili Francuska.

Svi su bili svjesni da nešto treba učiniti kako bi taj rast duga zauzdao. No, nakon četiri godine u kojima su vlade država članica mogle podizati dug, to nije nimalo lagan posao.

Ovih dana dogovaraju se nova pravila koja bi trebala vrijediti od sljedeće godine, a detalji oko kojih su se usuglasili Vijeće Europske unije i Europski parlament ne nude precizne naputke kako će se ubuduće voditi javne financije u članicama EU-a. Zapravo otvaraju dvojbu je li, nakon četiri godine neograničene potrošnje, postignuti kompromis više otišao na stranu štedljivog sjevera ili rastrošnog jug ili će još će snažnije prevladati praksa u kojoj, ovisno o političkoj snazi neke zemlje, Europska komisija vrednuje nečiju odgovornost u vođenju javnih financija.

Neka su nova pravila stroža, ali tu su iznimke

Na prvu loptu se čini da nam stižu stroža pravila. Članice koje imaju deficit iznad tri posto BDP-a trebale bi proračunski minus dovesti do 1,5 posto kako bi stvorile rezerve za loša vremena. Time bi se automatski trebao smanjivati javni dug. Uz to, države s dugom iznad 90 posto BDP-a moraju ga smanjivati za jedan postotni poen godišnje, a one s dugom od 60 do 90 posto za 0,5 postotnih poena. Dosad je vrijedilo pravilo da se dug u onom dijelu koji prelazi 60 posto smanjuje za pet posto..

U dogovor je ugrađeno i nekoliko iznimki, koje podosta mijenjanju dojam strogoće, pa se tako u deficit ne računa nacionalni doprinos za projekte koje se financiraju iz EU fondova, a i sve što je dosad uloženo u digitalizaciju, zelenu tranziciju i obranu neće utjecati na konačni rezultat neke zemlje.

Uz to, u izvanrednim situacijama bit će moguće odstupiti od plana koji se dogovori s Europskom komisijom.

Borba štedljivog sjevera i ‘rastrošnog’ juga

Za ekonomskog analitičara Željka Lovrinčevića to je dovoljno da zaključi da su pravila diktirale države koje žele da se potrošnja nastavi kao i proteklih godina, jer nema jasnih okvira što je javni dug, što ulazi u deficit, kao ni metodologije po kojoj se on računa te da bi sve to moglo dugoročno držati inflaciju iznad poželjnih stopa. On nema dvojbe da su južne države poput Italije, Španjolske te koje će diktirati pravila i da je strogi sjever predvođen Njemačkom izgubio bitku za jaču proračunsku odgovornost.

Da ironija bude veća, Njemačka u svojem temeljnom Zakonu, odnosno Ustavu, ima kočnicu prekomjernog deficita unesenu 2009. godinu kako bi spriječilo vođenje politike na račun budućih generacija, zbog čega je sadašnja vlada najavila rezanje poljoprivrednih poticaja, pa se suočava s prosvjedima poljoprivrednika.

Izuzeća više odgovaraju zaduženijim državama

“Kad imate toliko izuzetaka, a onda još i dodatni izuzetak koji kaže da se u izvanrednim okolnosti može odstupiti od plana konsolidacije javnih financija, jasno je da će nečiji rezultata ovisiti o onome tko mjeri, a to je Europska komisija koja će pri tom mjerenju sigurno uvažavati političku snagu neke države”, kaže Lovrinčević.

Ako su dosad Nijemci diktirali stroga pravila i ograničavanje potrošnje i zaduživanja, Lovrinčević smatra da su nova pravila s izuzećima pobjeda južnih država i da će im omogućiti da nastave povećavati potrošnju i javni dug, a da sve bude “po pravilima”.

Zapravo prije bi se reklo da su izuzeci ugrađeni po onoj koju mi pamtimo iz Jugoslavije “pa nećemo se valjda držati zakona kao pijan plota”, procjenjuje Lovrinčević.

Porast će potražnja za grčkim ‘stručnjacima’

On kaže da se uz korištenje silnih izuzetaka može lako prikazati deficit koji ne prelazi propisanu granicu, ali da će se države svejedno morati zaduživati kako bi pokrile taj deficit. Onda će da bi se držali pravila o visini javnog duga posegnuti za kreativnim knjigovodstvom, kako je to svojedobno radila Grčka.

Ironično dodaje da će u EU porasti potražnja za grčkim “stručnjacima” koje se jedno vrijeme javno progonilo, neke i kazneno prijavljivalo, jer su uspijevali u službenim statistikama sakriti stvarno stanje javnog duga.

Lovrinčević ističe da ne treba čuditi da se države pokušaju zadužiti preko parafiskalnih fondova kako bi prikrile stvarno stanje javnog duga i održale kakav takav rast, ali i socijalni mir.

Vrijeme povišene inflacije kao posljedica

U problemima će, napominje on, biti i Europska središnja banka, koja bi trebala voditi zajedničku monetarnu politiku što nije lako ako ne znaš koje su stvarne razine javnog duga. Podsjeća i na zajedničko zaduženje, koje je ugovorila Europska komisija, koje će vraćati građani svih država članica, iako nikome nije ušlo u javni dug.

“Nova pravila koja daju mogućnost toliko izuzetaka, o čijem će se provođenju arbitrarno, politički odlučivati mogu samo značiti još više potrošnje, još više eura o optjecaju, ako države članice budu koristile izuzetke, a valjda su ih radi toga i ugradile u novi koncept. A, to onda može značiti da inflacija neće doći tako lako na željenih dva posto, nego da će nam zbog toliko ‘štampanog’ novca, dugoročno prijetiti povišena inflacija, jer će EU tako održavati rast i financirati troškove zelene tranzicije kojoj se građani u brojnim zemljama protive”, napominje Lovrinčević.

Standard u Europskoj uniji neće rasti

Zaključuje da to onda znači da se životni standard stanovnika u EU neće popraviti, iako će plaće nominalno rasti, što će otvoriti prostor za dodatni rast desnih stranaka. Na primjedbu da je to recept i u SAD-u, te da su Sjedinjene Države po tom pitanju u još rizičnijoj situaciji, Lovrinčević odgovara da “Amerika to sebi može dopustiti”.

“SAD je na višim razinama duga, ali Amerika je još uvijek sila, u političkom, vojnom i ekonomskom smislu i takvu razinu duga sebi može dopustiti za razliku od EU koja gubi konkurentnost”, zaključuje Lovrinčević.