Europa razrađuje scenarije za slučaj Trumpova povratka, jedan je gori od drugoga. Raspad NATO-a, krah demokracije, novi sukobi...
Kao što je to bilo s nastavkom filma 'Sirove strasti', tako bi i 'Trump 2' mogao biti znatno gori od prvog dijela
Premda je sama pomisao da bi se bivši američki predsjednik Donald Trump mogao vrati u Bijelu kuću uznemirujuća za većinu europskih vlada, upravo taj scenarij je glavna tema njihovih razgovora koje vode daleko od očiju javnosti. “Pa nije pogrešno reći da je to pomalo zastrašujuće”, kaže EU diplomat Steven Everts, koji bi uskoro trebao postati direktor Instituta Europske unije za sigurnosne studije.
S njim i nizom drugih sugovornika u velikom analitičkom članku razgovarao je veteran New York Timesa Steven Erlanger, glavni vanjskopolitički dopisnik tog lista koji je u gotovo polustoljetnoj novinarskoj karijeri izvještavao iz gotovo svakog kutka svijeta. “Laknulo nam je kad smo vidjeli kako je predsjednik Bidena reagirao na situaciju u Ukrajini, ali sada smo prisiljeni ponovno se suočiti s pitanjem Trumpa. S obzirom na ogromnu ulogu koju Sjedinjene Države imaju u europskoj sigurnosti, moramo ponovno razmisliti o tome što to znači za našu vlastitu politiku, za europsku obranu i za samu Ukrajinu”, rekao je Everts.
O ovome se razgovara sve intenzivnije jer je Trump, unatoč napadu na Kapitol 6. siječnja 2021. godine, njegovu pokušaju poništenja rezultata izbora 2020., kao i raznim optužnicama s kojima je suočen, daleko ispred svojih suparnika koji se natječu za republikansku predsjedničku nominaciju. Istovremeno, njegov i Bidenov rejting su podjednaki.
Trump kaže da bi riješio rat u Ukrajini za jedan dan
Općenito gledajući, srednjoeuropski dužnosnici su više uvjereni da bi mogli izaći na kraj s Trumpom postane li ponovno predsjednik, dok su lideri na zapadu Europe zgroženi tom idejom. Posebno se to odnosi na Njemačku prema kojoj Trump, kako se čini, gaji veliku antipatiju.
Kada je bio predsjednik, Trump je nekoliko puta prijetio da će povući SAD-a iz NATO-a, a također je uskratio pomoć Ukrajini dok se borila protiv proruskih pobunjenika, što je pitanje zbog kojeg je bio pokrenut i njegov opoziv s dužnosti. Naredio je u jednom trenutku i povlačenje tisuća američkih vojnika iz Njemačke, što je Biden kasnije poništio, a s divljenjem je govorio o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
Pitanje američke predanosti europskoj sigurnosti postaje sve važnije u trenutku kada se Europa i Rusija sukobljavaju oko Ukrajine te dok Putin zvecka nuklearnim oružjem i prijeti širenjem rata. Trump je nedavno, u svom stilu, rekao da bi on okončao rat za jedan dan, vjerojatno tako što bi natjerao Ukrajinu na teritorijalne ustupke.
‘Nastavak bi mogao biti znatno gori od originala’
Thomas Kleine-Brockhoff, bivši dužnosnik njemačke vlade koji je sada zaposlen u berlinskom uredu američkog javnog instituta German Marshall Fund, kaže da bi Trumpov drugi mandat “bio drugačiji od prvog, ali i puno gori”. “Trump sada ima iskustva i zna koje poluge treba povući, a usto je prilično ljutit”, rekao je Kleine-Brockhoff.
Prisjetio se i razgovora s tadašnjom kancelarkom Angelom Merkel u noći kada se vratila sa svog prvog sastanka s Trumpom kao predsjednikom. Kao i obično, bila je “usredotočena na to da izađe na kraj s tim čovjekom, kao što je to činila s desecima drugih moćnih muškaraca. Ali nitko ne može ni pomisliti da će moći izaći na kraj s ‘Trumpom 2′”, rekao je Kleine-Brockhoff.
Nekoliko europskih dužnosnika odbilo je za New York Times pod imenom i prezimenom govoriti o mogućnosti Trumpova povratka na vlast. Ne bi se, kažu, htjeli miješati u američku domaću politiku, a svjesni su i da će možda morati imati posla s Trumpom ako bude izabran. Neki kažu da ga se sjećaju kao osvetoljubivog kada su u pitanju kritike.
Na pomolu bi bio kraj NATO-a
Mnogi europski dužnosnici Bidenovu izbornu pobjedu doživjeli su kao povratak američkom kontinuitetu u odnosima prema Europi uspostavljenima nakon Drugog svjetskog rata. SAD je ponovno postao pouzdan, ako ne i nezamjenjiv saveznik čija sama prisutnost ublažava nesuglasice između nekadašnjih rivala i omogućuje Starom kontinentu zajedništvo, istovremeno mu pružajući čvrsta sigurnosna jamstva.
Trump i njegovi pristaše misle da je upravo takav odnos Europi omogućio da izbjegava trošenje na vlastitu obranu. Stoga je i bio toliko ogorčen da je u nekoliko navrata prijetio drastičnim reduciranjem ili potpunim povlačenjem američke prisutnosti.
Ivo Daalder, bivši američki veleposlanik pri NATO-u, objašnjava za NYT kako suština te vojne alijanse ne leži toliko u njezinoj povelji koliko u povjerenju. S obzirom na sumnjičavost koju je Trump pokazao u svom prvom mandatu, Daalder smatra da bi njegov povratak na mjesto predsjednika “formalno ili neformalno mogao značiti kraj saveza”. Iz svojih razgovora s Europljanima on stječe dojam da su “jako, jako zabrinuti zbog izbora 2024. godine i njihovih posljedica na savez”. “Bez obzira koja tema formalno bila na dnevnom redu, Ukrajina ili kohezija NATO-a, to je zapravo jedino pitanje o kojem svi raspravljaju”, kaže Daalder.
U Europi bi mogla nastati destruktivna borba za utjecaj
Jan Techau, bivši dužnosnik u njemačkom Ministarstvu obrane, danas suradnik Eurasia Groupa, smatra da bi u najgorem scenariju okretanje leđa Sjedinjenih Država Europu dovelo u “egzistencijalni problem” u trenutku kada i Kina i Rusija “gorljivo rade na podjeli Europljana”.
Bez američkog angažmana, “došlo bi do destruktivne borbe za utjecaj”, a Njemačka bi se, prema njemu, našla pred teškom dilemom: postati okosnica kolektivne europske obrane bez Amerikanaca ili pokušati samostalno sklopiti neki svoj sporazum s Rusijom i Putinom?
Francuska bi, kako nadalje tumači Techau, najvjerojatnije pokušala uskočiti, s obzirom da ionako već dugo zagovara europsku stratešku autonomiju, ali malo tko vjeruje da bi ona bila u stanju pružiti istu vrstu nuklearnog i sigurnosnog jamstva za kontinent, čak i kada bi udružila snage s Britanijom, kakvu trenutno pruža Washington.
Ni Macronu nije u interesu da se SAD povuče iz NATO-a
Francuski predsjednik Emmanuel Macron jasno je dao do znanja kako vjeruje da je neizbježno da će politički polarizirane Sjedinjene Države, više usredotočene na Kinu, smanjiti svoj angažman u Europi. On već neko vrijeme gura ideju da bi Europljani morali početi činiti više za vlastitu obranu i interese, koji se ne poklapaju uvijek s interesima Washingtona. Dosadašnji njegovi napori na tom planu su se uglavnom pokazali neuspješnima pa se u međuvremenu, otkako je počeo rat u Ukrajini, krenuo zalagati za snažniji europski blok unutar NATO-a. Ali, u konačnici, čak ni Macron ne bi pozdravio američko povlačenje iz vojne alijanse.
“Potpuno je jasno da Putin namjerava nastaviti rat, barem do američkih izbora, i nada se Trumpovoj pobjedi”, baš kao i kineski čelnik Xi Jinping, rekao je Thomas Gomart, direktor Francuskog instituta za međunarodne odnose. “To bi mogao biti veliki šok za Europljane”, kaže Gomart i dodaje da bi pobjeda Trumpa najvjerojatnije značila manje američke pomoći Ukrajini, snažniji pritisak na Kijev da se dogovori s Rusijom te jednako tako snažan pritisak na Europljane da se sami pozabave Putinom, “što mi nismo u stanju učiniti vojno”.
Trumpova pobjeda bila bi zamah antidemokraciji
NYT piše kako postoji zabrinutost da bi Trumpova pobjeda mogla udahnuti novi život antidemokratskim snagama u Europi, kao što je njegova pobjeda 2016. godine bila veliki poticaj europskoj populističkoj politici. Još jedna pobjeda bi gotovo sigurno učinila isto, što je velika briga u Francuskoj, gdje bi primjerice Marine Le Pen, čelnica krajnje desnice, mogla naslijediti Macrona.
Čak i dok Trumpa posljednjih godina nema na vlasti, krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD), koju tamošnje obavještajne službe drže pod prismotrom smatrajući je prijetnjom Ustavu, narasla je do druge najpopularnije stranke u zemlji. Dominique Moïsi, francuski analitičar s istraživačkog Instituta Montaigne, smatra da bi drugi Trumpov mandat bio “katastrofalan” za europski otpor populizmu.
Trumpa je nazvao “princom kaosa”, a u trenutku kada u Europi bjesni rat i dok Kina otvoreno iznosi svoje ambicije, mogućnost da se Amerika prepusti svojim izolacionističkim instinktima i prigrli populizam ocijenio je “jednostavno zastrašujućom”.
Nekima Trumpova pobjeda gotovo poželjna
Ipak, takav ishod američkih izbora nipošto ne bi imao negativan odjek baš u cijeloj Europi, upozorava NY Times pa spominje mađarskog premijera Viktora Orbana koji se voli hvaliti svojim vezama s Trumpom i njegovim krilom Republikanske stranke. Orbana i njegovu samozvanu “neliberalnu demokraciju” tvrda desnica smatra svojevrsnim uzorom, posebno kada je riječ o protivljenju nekontroliranom dolasku migranata te, kako on to kaže, obrani tradicionalnih rodnih uloga i religije.
I u Poljskoj vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) dijeli mnoga takva stajališta te je sklona kritiziranju etabliranih elita, a s Trumpom su uspostavili toliko dobar odnos da su ga uspjeli nagovoriti da u njihovu državu pošalje američke vojnike. “I u vladi i u sigurnosnim strukturama većina smatra da se s njim nije dogodilo ono najgore: nije nas prodao Rusima. Istovremeno, dojam je da zapadni Europljani malo previše dižu graju”, pojašnjava za NYT Michal Baranowski iz varšavske podružnice ranije spomenutog German Marshall Funda.
Najveća nepoznanica za Poljsku, koja je dosad bila žestoko proukrajinski nastrojena, je što bi Trump i Republikanci mogli učiniti po pitanju Ukrajine. Baranowski kaže da, barem na temelju svojih nedavnih sastanaka u Washingtonu s ljudima iz konzervativne zaklade Heritage, ima dojam da bi na djelu bio “značajan stupanj kontinuiteta”, ali na kraju upozorava: “Trump je toliko nepredvidljiv da se svi osjećaju nelagodno.”