Europa tjednima gori u prosvjedima poljoprivrednika. Našima je tako dobro da ne izlaze na ceste?
Među hrvatskim proizvođačima postoji inicijativa da se ide u prosvjede, ali finalna odluka još nije donesena
Krenulo je prošlog proljeća u istočnim članicama EU-a: poljoprivrednici u Bugarskoj, Rumunjskoj i Poljskoj traktorima i kombajnima blokirali su ceste i granične prijelaze, bijesni na Europsku uniju što nije adekvatno odgovorila na uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine koji su, tvrdili su prosvjednici, preplavili lokalna tržišta i srušili cijene.
Nastavilo se u drugim članicama EU-a, s drugačijim argumentima. U Nizozemskoj je otpor prema zelenim politikama, za koje poljoprivrednici smatraju da im ugrožavaju egzistenciju, doveo protestni pokret BBB do pobjede na regionalnim izborima. U Njemačkoj su, zbog najave ukidanja poreznih olakšica na dizel, traktori došli do Brandenburških vrata.
Prosvjedi u Bruxellesu
U četvrtak se bijes poljoprivrednika prelio na prag europskih institucija. Na ulicama Bruxellesa – gdje su se okupili čelnici zemalja članica EU-a na izvanrednom summitu o Ukrajini – prosvjedovalo se uobičajeno žestoko, s kolonama traktora, zapaljenim sijenom i gumama, petardama, jajima i transparentima: „Bez poljoprivrednika nema ni hrane“.
Demonstracije u glavnom gradu Belgije, koji je sinonim za Europsku uniju i njezine institucije – čije su politike u području zaštite okoliša jedan od razloga rastućeg nezadovoljstva i otpora među poljoprivrednicima – kulminacija su prosvjeda koji su se zadnjih tjedana brzo proširili u nekoliko država članica. Kulminacija ili novo zahuktavanje pred europske izbore.
Birokracija, EU, uvoz…
U Bruxelles su se, osim belgijskih, uputili i prosvjednici iz Italije i Španjolske, još dvije članice u kojima je nezadovoljstvo prekipjelo i najavljene su demonstracije. U Francuskoj, koja je jedna od najjačih poljoprivrednih sila u EU, prosvjedi seljaka traju već tjednima – žale se da jedva mogu pristojno živjeti od svog rada, da ih guši birokracija i pravila, nacionalna i europska, koja reguliraju taj sektor, od korištenja zemljišta do dodjele subvencija.
Strahuju i od jeftine uvozne konkurencije – uvozne u smislu tzv. trećih zemalja, izvan EU-a, čiji poljoprivrednici nisu obvezani strogima pravilima Unije, primjerice u području zaštite okoliša. Iako se na summitu u Bruxellesu razgovara o Ukrajini, francuski predsjednik Emmanuel Macron, pritisnut prosvjedima, otvorit će i pitanje trgovinskog sporazuma s Latinskom Amerikom, najavljeno je u medijima uoči sastanka.
Zašto prosvjeduju?
Europska komisija, koja pregovara o trgovinskim sporazumima uime 27 država, tvrdi da će europsko gospodarstvo imati velike koristi od trgovinskog deala sa zemljama Mercosura – Argentinom, Belgijom, Paragvajem i Urugvajem. Ali u nekim zemljama članicama (ne svima), a osobito u Francuskoj, poljoprivrednici protestiraju zbog otvaranja tržišta proizvodima iz tih država, posebno govedine, jer tvrde da ne poštuju stroge europske standarde.
Trgovinski sporazum samo je jedan od razloga izlaska na ulicu. Posvuda se prosvjeduje i zbog rastućih troškova proizvodnje, uključujući cijene goriva, i niskih cijena otkupa poljoprivrednih proizvoda; zbog uvoza poljoprivednih proizvoda iz Ukrajine koji je, po mišljenju nezadovoljnih prosvjednika, nedovoljno kontroliran i završava na tržištu (umjesto u tranzitu) gdje ruši domaće cijene; protiv rezanja raznih subvencija, od poljoprivrednih do onih za gorivo; zbog ekoloških pravila EU-a, za koja tvrde da neproporcionalno snažno udaraju upravo na ovaj sektor koji je ionako suočen s nizom problema.
Inicijativa za prosvjed
Prije deset i više godina traktori u blokadi ulica nisu bili neuobičajeni niti u Hrvatskoj, ali seljački prosvjedi, koji su tijekom 2000-tih bili učestali, posljednjih su godina gotovo nestali. S iznimkom prošle jeseni, kada je Vladina politika u suzbijanju svinjske kuge natjerala dio uzgajivača u blokadu cesta i graničnih prijelaza.
Nezadovoljstvo se u međuvremenu stišalo, mada ni domaće poljoprivrednike ne zaobilaze neki od problema zbog kojih su njihovi europski kolege u prosvjednim kolonama. Hoće li se taj scenarij odigrati i u Hrvatskoj, u ovome trenutku još uvijek se odlučuje: prema neslužbenim informacijama, unutar udruženja koja zastupaju poljoprivrednike, postoje inicijative da se ide u prosvjede.
Jesu li digli ruke?
U Hrvatskoj poljoprivrednoj komori bi, kako se doznaje, o tome trebao raspravljati upravni odbor koji može odlučiti o prosvjednim akcijama. Iako, dakle, inicijativa postoji, osobito među ratarima i stočarima, odluka još nije donesena – treba li prosvjedovati ili inzistirati na pregovorima s resornim ministarstvom o problemima koje muče hrvatske poljoprivredne proizvođače.
Nisu, međutim, svi optimistični oko prosvjeda: jedan naš sugovornik, u neslužbenom razgovoru, pita se je li uopće više moguće postići kritičnu masu na prosvjedima koja bi natjerala Vladu na neke ustupke. Kaže da poljoprivrednici „nisu još digli ruke od proizvodnje, ali jesu od borbe“. Je li ta prilično rezignirana ocjena točna, uskoro će se pokazati.
Rast krajnje desnice
U isto vrijeme, pak, u europskim zemljama – od Francuske do Njemačke – desničarske stranke pokušavaju kapitalizirati ogorčenost i bijes poljoprivrednika. To nije neka novost. Lani su, primjerice, Marine Le Pen i Donald Trump javno davali podršku nizozemskim prosvjednicima. Bivši američki predsjednik tvrdio je da se „hrabro suprotstavljaju klimatskoj tiraniji nizozemske vlade“.
To je tipičan argument desničarskih populista i sada, kada se novi val prosvjeda širi europskim državama. Ono što je različito je trenutak: Europsku uniju za pet mjeseci čekaju izbori na kojima će, prema anketama, krajnje desne opcije ostvariti povijesno dobar rezultat. Prosvjedi poljoprivrednika mogli bi biti dodatno gorivo za njihov rast.