Tvrda desnica postaje važan faktor na EU izborima. Presudno pitanje: hoće li stranke poput HDZ-a s ekstremistima u koaliciju?
Analiza ECFR-a predviđa da će EPP – znači HDZ – osvojiti šest mandata, a SDP i Možemo po dva, dok ostala dva idu desnije od HDZ-a
Jedna za drugom, projekcije rezultata europskih izbora potvrđuju isti trend: na lipanjskim izborima u mnogim članicama EU-a dogodit će se bitan pomak udesno zbog čega će klubovi koji okupljaju zastupnike iz tvrdih desnih političkih opcija u Europskom parlamentu po broju mandata biti osjetno jači nego dosad.
Analiza objavljena ovoga tjedna ukazuje da će dva zastupnička kluba desnija od Europske pučke stranke (EPP), po prvi puta zajedno imati više zastupnika nego EPP ili europski socijalisti, svaki za sebe. Europski konzervativci i reformisti (ECR) i klub Identitet i demokracija (ID) mogli bi ukupno osvojiti 70 mjesta više nego prije deset godina i dobiti četvrtinu od ukupnog broja mandata u EU parlamentu.
Euroskeptična desnica
To predviđanje daje skupina autora u analizi koju je objavilo Europsko vijeće za vanjske poslove (ECFR), prognozirajući da će euroskeptične populističke opcije biti pojedinačno najjače u čak devet EU članica – poput Austrije, Mađarske, Francuske, Nizozemske – a u još toliko država bit će na drugom ili trećem mjestu.
Njihov model, uz to, pokazuje da će više od polovice mjesta pripasti strankama izvan “velike koalicije” triju političkih grupacija koje obično upravljaju većinom u EU parlamentu – pučana, socijalista i liberala.
Slične trendove uoči europskih izbora bilježe i druga recentna istraživanja. I EU Matrix i Europe elects također predviđaju jačanje opcija desnijih od EPP-a te posebno rast kluba zastupnika Identitet i demokracija – kluba u kojem se, među ostalim, nalazi njemački AfD, talijanska Liga i tako dalje – do pozicije treće po brojnosti snage u EU parlamentu (koju su na ranijim izborima “držali” liberali).
Mandati (ni)su ključni
No, nakon izbora glavno pitanje neće biti (isključivo) koliko tko ima mandata – ionako nitko nikad nema većinu dovoljnu za samostalno upravljanje – nego što će s tim mandatima moći učiniti: velika je vjerojatnost da se desničari (ponovno) neće uspjeti ujediniti iako bi to povećalo njihovu političku moć (takvih je pokušaja bilo je i ranije, ali su redom propadali).
Sljedeće je pitanje jesu li pučani, kojima pripadaju Andrej Plenković i HDZ, voljni surađivati s političkim opcijama desnijim od njih. Za to ih se u ovom sazivu u više navrata prozivalo, među ostalim i zbog njihovog otpora prema novoj europskoj uredbi o obnovi prirode – EPP je vodio žestoku (neuspješnu) kampanju protiv te uredbe, uz potporu krajnje desnice – ali iz EPP-a negiraju da bi bili spremni na takvu suradnju.
“Nezamisliva je većina” koja bi uključivala njemački AfD i Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, izjavio je prošlog ljeta Antonio Tajani, ministar u talijanskoj vladi i viđeni političar iz redova EPP-a. Manfred Weber, šef EPP-a, također je svojedobno kategorički odbacio mogućnost suradnje s radikalnim desnim opcijama.
Poziv na desnu suradnju
S druge strane, u Italiji su u vladajućoj većini Braća Italije premijerke Giorgie Meloni (u EU parlamentu dio ECR-a), Liga Mattea Salvinija (klub zastupnika Identitet i demokracija) i Forza Italija (EPP). Ne čudi stoga što upravo s talijanske desnice stižu pozivi da se sličan model replicira i u Europi: Salvini je nedavno s jednog skupa u Firenci pozvao EPP da slijedi primjer talijanske vlade, poručivši da bi bila “fatalna greška da se desni centar u Europi dijeli”.
Jasna je i računica na desnici. Bez suradnje s pučanima, koji će i u novom sazivu ostati najbrojnija skupina, zastupnički klubovi desniji od EPP-a svoju pojačanu brojnost – koju im, barem zasad, predviđaju sva istraživanja i statistički modeli – naprosto neće uspjeti pretočiti u konkretnu političku moć.
Ipak, izvjesnije je da će, unatoč političkim razlikama, većinu u Europskom parlamentu – kao i u ranijim sazivima – zadržati centristička, proeuropska koalicija pučana, socijalista i liberala, predvođena EPP-om: i zadnja projekcija predviđa da će pučani, zahvaljujući najvećem broju zastupnika, zadržati veliki utjecaj u određivanju smjera kojim će se EU razvijati, uključujući i odlučujuću ulogu pri izboru čelne osobe Europske komisije.
Mjesto stvarne moći
Mada, treba imati na umu još nekoliko važnih elemenata. Iako jedini izravno biran, Europski parlament nije najmoćnija institucija EU-a, već svoju moć i ovlasti, u najmanju ruku, dijeli s Vijećem, odnosno državama članicama (koje u pitanjima poput vanjske politike ili poreza imaju glavnu riječ).
Dakle, golem dio političke moći u rukama je druge europske institucije na čiju formaciju ne utječu europski, već nacionalni izbori. Drugo, na konstelaciju snaga u parlamentu utjecat će i ljudi poput Viktora Orbana čiji zastupnici sada ne pripadaju nijednoj grupaciji, a u novom bi se sazivu mogli nekome prikloniti.
Treće, do izbora je ostalo dovoljno vremena da se situacija i promijeni. Uzmimo, na primjer, Hrvatsku: analiza ECFR-a predviđa da će EPP – znači HDZ – osvojiti šest mandata, a SDP i Možemo po dva. Po jedno mjesto išlo bi, po njihovom modelu, desnijim grupacijama gdje svrstavaju Most i Suvereniste te Domovinski pokret. Međutim, ankete su i 2019. HDZ-u prognozirale šest mandata što se na biralištima u konačnici materijaliziralo u četiri zastupnika.