Europsku ekonomiju udaraju sa svih strana. Putin je sve započeo, Xi preuzeo, a sad se nazire i treća prijetnja

Inače, BYD je proizvođač koji je Teslu svrgnuo s trona najpopularnijeg proizvođača električnih automobila na svijetu. Stoga nije iznenađenje da je ova pošiljka iz Kine potaknula brige o budućnosti njemačkih proizvođača automobila, piše The Economist. A to je tek jedan od problema s kojim se europsko gospodarstvo suočava.

Bojazan od priljeva jeftine kineske robe

Xi je električne automobile, litijeve baterije i solarne panele proglasio “stupovima gospodarstva”, odnosno, sektorima koje je njegova vlada odabrala kao pokretače golemog izvoznog buma proizvodnje. Očekuje se da će kineski proizvodni višak – koji je sada rekordno visok – još rasti, stoga europski čelnici strahuju od priljeva napredne i jeftine kineske robe.

Europska komisija je 5. ožujka odlučila da ima dovoljno dokaza da izjavi kako je Kina nepravedno subvencionirala svoje proizvođače električnih vozila, otvarajući put uvođenju carina. Predsjednica EK, Ursula von der Leyen, krajem prošle godine upozorila je: “Kineska industrijska politika danas ne stvara samo mnogo konkurentnije industrijske igrače. Prekomjerni kapaciteti u zaštićenim industrijama preplavljuju globalna tržišta i mogu potkopati našu industrijsku bazu.”

Francuski predsjednik Emmanuel Macron ugostit će Xija u svibnju. Prema riječima diplomata, prenijet će mu “čvrste poruke” o trgovini. Zemlje od Brazila do Indije pokušavaju blokirati kineski izvoz. No, Kina posebnu prijetnju predstavlja Europi, i to zbog modela rasta kontinenta, u čijem je središtu dugo bila trgovina. Prema MMF-u, Europa je najotvorenija regija svijeta za trgovinu i ulaganja.

Europa se još oporavlja od energetskog šoka

Naime, u Europskoj uniji trgovina robama i uslugama iznosi 44% BDP-a, gotovo dvostruko više nego u Americi. Kao blok temeljen na pravilima, EU nerado krši trgovinska pravila, a isto je i s Britanijom, koja ima povijest podrške slobodnoj trgovini.

“Invazija” kineskih proizvoda dolazi u najgore vrijeme. Europska industrija još uvijek se nosi s energetskim šokom izazvanim ruskom agresijom na Ukrajinu, koja je započela baš u trenutku kada su nacionalni čelnici pokušavali ubrzati zelenu tranziciju. Cijene plina su skočile, a postcovid razdoblje donijelo je inflaciju i energetsku krizu.

Europska središnja banka (ECB) bila je prisiljena podići kamatne stope na 4%, što je pogodilo potražnju u već oslabljenoj ekonomiji, podsjeća The Economist.

Xi se želi što manje oslanjati na zapadnu industriju

BDP Europske unije porastao je za samo 4% u realnom iznosu od 2019., što je upola manje od tempa u kojem je uživala Amerika. U Britaniji i Njemačkoj BDP po glavi je zapravo pao, a službene prognoze za EU i Britaniju predviđaju žalostan rast od manje od 1% ove godine.

U isto vrijeme, nazire se još jedna prijetnja: ako Donald Trump pobijedi na američkim predsjedničkim izborima u studenome, europski izvoznici mogli bi biti podvrgnuti carinama na prodaju jednom od svojih najunosnijih tržišta.

Iako se Kina okreće visokotehnološkoj proizvodnji – kao odgovoru na ekonomske probleme – Xi istovremeno želi odviknuti zemlju od oslanjanja na zapadnu industriju. Želi izgraditi tehnološko vodstvo u sektorima koje smatra potrebnima za nacionalnu snagu, kao što su industrijski roboti i željeznička oprema.

Neke su marke posebno osjetljive na konkurenciju

Europske tvrtke sada se suočavaju s kineskom konkurencijom na sve sofisticiranijim tržištima. Primjerice, u automobilskoj industriji. Sektor, zajedno s opskrbnim lancem, zapošljava oko tri milijuna ljudi diljem kontinenta. Ipak, prema podacima Matthiasa Schmidta, automobilskog konzultanta, kineski brendovi već zauzimaju 9% tržišta čistih baterija u zapadnoj Europi.

Diljem europskog kontinenta, broj registriranih kineskih automobila više se nego udvostručio s 2022. na 2023 godinu. Čini se da su francuske, njemačke i talijanske marke za masovno tržište posebno osjetljive na konkurenciju, piše The Economist.

Europske tvrtke koje proizvode za masovno tržište teško će se natjecati s dampinškim cijenama kineskih konkurenata. Kineski indeks proizvođačkih cijena pada već 17 mjeseci i otprilike je na razini iz 2019. Isti indeks za EU, čak i bez troškova energije, gotovo je četvrtinu iznad svoje razine od prije četiri godine.

Koliko bi koštalo odvajanje od Kine

U nedavnom radu Julian Hinz sa Sveučilišta Bielefeld i koautori razmatraju učinke teškog odvajanja od Kine i njezinih saveznika. Za Njemačku, europsko gospodarstvo koje je najuže povezano s Kinom, postupna prilagodba koštala bi 1,2% BDP-a, otprilike isto kao i za Japan. Ostale velike europske zemlje i Amerika izgubile bi oko 0,5% BDP-a. Gubitak Kine iznosio bi oko 2%, utvrdili su.

Situacija za Europu bi postala još teža ako Trump pobijedi u studenome. Europski izvoznici samo prošle godine prodali su 500 milijardi eura robe Americi. Naime, Trump je tijekom svog predsjedničkog mandata uveo carine na aluminij i čelik, što je pogodilo europske proizvođače.

Posebne carine tada je opravdavao “interesima nacionalne sigurnosti”. Europska unija je odgovorila carinama na američke proizvode kao što su traperice, viski, motocikli i maslac od kikirikija. SAD i EU riješili su spor oko carina 2021. godine. Robert Lighthizer, koji Trumpa savjetuje o trgovini, nedavno je rekao da bi još brutalnije carine mogle biti “potrebne”.

Trumpova administracija mogla bi otići još dalje

Njemački ekonomski institut, think-tank izračunao je mogući učinak Trumpove politike. Ako bi Amerika primjenjivala carine od 10% na svoj uvoz, američko gospodarstvo pretrpjelo bi udarac, preko viših potrošačkih cijena, ali europsko bi bilo još pogođenije. U tom bi scenariju njemački BDP bio 1,2% niži, što je jednako kumulativnom gubitku proizvodnje u vrijednosti od 120 milijardi eura do 2028.

Trumpova administracija mogla bi otići još dalje, tražeći odmazdu protiv Europe za poreze na digitalne usluge, koji ciljaju na američke tehnološke tvrtke. Kada je riječ o tenzijama na relaciji Kina – EU, u fokusu su državne subvencije koje su dobivali kineski proizvođači automobila – što je omogućilo brz razvitak industrije – te dampinške cijene.

Kineski proizvođači automobila, kako otkriva Schmidt Automotive Research, nude izdašne popuste do 12.000 eura kako bi povećali prodaju na kontinentu. Dok, primjerice, Tesla stoji oko 45.000 eura, BYD-ovi modeli kreću s cijenom od oko 10.000 eura. Nekoć se Elon Musk sprdao s idejom da će se BYD ikada moći natjecati s Teslom, no sada djeluje vrlo prestrašeno.

Restrukturiranje europskog gospodarstva

Kombinacija energetskih, kineskih i Trumpovih šokova mogla bi dovesti do produljenog razdoblja restrukturiranja europskog gospodarstva, piše The Economist.

U jeku trgovinskih ratova, neke bi regije ipak mogle imati koristi. Zemlje poput Španjolske, s potencijalom solarne energije, ili Švedske, s energijom vode i vjetra, mogle bi privući nove industrije. Primjerice, švedska tvrtka h2 Green Steel, ranije ove godine objavila je da je osigurala 6,5 ​​milijardi eura financiranja za svoju tvornicu u blizini grada Lulea na sjeveru zemlje.

Također, neke strane tvrtke će htjeti ulagati u Europi kako bi bile blizu kupaca. Poljska je, primjerice, privukla gotovo 30 milijardi eura izravnih stranih ulaganja 2021. i 2022., a vjerojatno isto toliko 2023.

Otpuštanja u velikim kompanijama

Međutim, veći dio restrukturiranja europskog gospodarstva bit će manje ugodan. Continental, jedan od najvećih njemačkih dobavljača autodijelova, otpušta tisuće radnika.

Bosch se također rješava 1200 radnih mjesta u odjelu za automobilski softver. Ostali u automobilskoj industriji također su najavili rezove.