Financial Times dokazao: nevjerojatno je dokle je Plenković u stanju ići oko Fortenove

Ukoliko Allianz i Financial Times nisu dio hibridnog rata protiv Hrvatske, stvar je prilično nezgodna za premijera

Kockanje novcem mirovinskih fondova, prijetnje radom neovisne agencije, rat s najuglednijim poslovnim medijem na svijetu samo su posljednje epizode u serijalu dugom šest godina

“Hrvatska Vlada je vršila pritisak na osiguravajuću kuću Allianz i prijetila joj istragom regulatornog tijela…”, početak je jučerašnjeg teksta Financial Timesa o krajnje neugodnoj epizodi pokušaja još jednog državnog spašavanja bivšeg Agrokora, odnosno današnje Fortenove. Teze najuglednijeg svjetskog poslovnog medija hrvatski premijer Andrej Plenković je danas u Slavonskom Brodu, bez ozbiljnijeg pokušaja argumentiranja, nazvao “fantastikom” i “smiješnim tezama”.

Da se Plenković na taj način obračunava s medijima, hrvatska javnost je već odavno navikla. Ovdje je novost tek međunarodna pozornica, odnosno, činjenica da se premijer, nezadovoljan objavljenim, obrušio na teze stranog, izrazito cijenjenog medija.

“Fantastika” i “smiješne teze”

To je, međutim, najmanji problem u najnovijem dodatku mračnoj priči o krizi, restrukturiranju i pokušajima stabilizacije Agrokora, koja traje kroz oba mandata sadašnje vlasti. Nema nikakve sumnje da je hrvatska Vlada htjela da mirovinski fondovi ulože 500 milijuna eura u kupovinu ruskog udjela u Fortenovi. Još je manje upitno koliko bi se u tu operaciju isplatilo uložiti novac za buduće mirovine hrvatskih građana – prije neki dan je propao novi pokušaj prodaje tog udjela u Fortenovi. Nitko se nije javio s ponudom.

Dakle, potpuno je nesporno da je hrvatska Vlada htjela da se mirovinski fondovi kockaju s imovinom koja im je povjerena kako bi se pružio još jedan pojas za spašavanje privatnoj mega kompaniji. Ono što je novo su razmjeri do kojih su Plenković i njegovi suradnici bili spremni ići. Ako su, dakako, teze iz teksta Financial Timesa, temeljene između ostalog na informacijama iz Allianza, njemačke Vlade i javnih istupa hrvatskih vlasti istinite, a ne, kako je danas sugerirao Plenković, “fantastika” i “smiješne”.

U akciji bila i njemačka Vlada

Uglavnom, nakon što je krajem prošle godine priča o ulasku mirovinskih fondova u Fortenovu propala, Plenković je javno bjesnio na AZ fond, koji je povukao ručnu, i na Allianz osiguranje koje je njegov vlasnik. Financial Times tvrdi da na tome nije ostalo, nego da je hrvatska vlast prijetila nadzorom Hanfe nad radom AZ fonda i da je kod ljudi u središnjici Allianza u Njemačkoj pokušala izlobirati promjenu odluke.

Ne samo da je ta akcija propala, nego je ona očito toliko uznemirila njemačku tvrtku da je, kako piše Financial Times, o svemu obavijestila i njemačku saveznu Vladu. Iz službenog odgovora Financial Timesu da se itekako zaključiti da je zbog toga njemačka Vlada kontaktirala hrvatsku – naime, u svom “nemamo komentara” odgovoru glasnogovornik njemačke Vlade je kazao kako i inače ne komentiraju “poslovne odluke” i “sadržaje povjerljivih razgovora s predstavnicima drugih zemalja”.

“Ne-o-vis-na” agencija

Brzo nakon odustajanja AZ fonda od ulaska u Fortenovu u AZ fond je ušla – Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa). Ona agencija za koju je danas Plenković, naglašavajući slogove kako bi ga valjda strani novinari bolje razumjeli, kazao kako je “ne-o-vi-sna”.

Ova “ne-o-vi-sna” agencija je, međutim, samo dan nakon Plenkovićeve javne prozivke njemačkog Allianza zbog odustajanja od operacije u Fortenovi, pokrenula nadzor nad AZ fondom, kako su objasnili, “zbog načina donošenja odluke o ulaganju u Fortenova grupu”. Podudarnost između Plenkovićevog istupa i Hanfinog “ne-o-vi-snog” objašnjenja sasvim sigurno je slučajna. Nadzor, usput, i dalje nije gotov.

Mlak tretman i hibridni ratovi

Ovaj novi, dramatičan zaplet oko sudbine bivšeg Agrokora podrazumijeva, dakle – ako se i najugledniji poslovni medij na svijetu nije uključio u hibridni rat protiv hrvatske Vlade – vladino poticanje na kockanje s novcem za mirovine i prijetnje stranim kompanijama nadzorom agencije koja je tobože neovisna od vlasti. I savršeno se uklapa u sve ono što se dosad događalo oko restrukturiranja najveće privatne kompanije u zemlji, od afere Borg, preko kupovine zastupnika, promjene sastava vladajuće koalicije, blokiranja rada saborskih tijela, pa do gušenja dotad neovisnih institucija.

Pola milijarde eura namijenjenih za mirovine, zloupotreba neovisne agencije, čudnovato lobiranje, prijetnje koje su zgrozile njemačke poslovne krugove i potencijalni međunarodni skandal koji vrišti iz cijele priče, međutim, na domaćoj medijskoj sceni dobio je, barem zasad, prilično mlak tretman. Otprilike na razini priče o umjetnoj inteligenciji koja brine za usjeve (primjer nije izmišljen). Bit će da su domaći mediji ipak otporniji na hibridne ratove.