Politika & Kriminal

Poginulih u sukobima sve je više, a prema analizi Foreign Policyja ovih deset ratova mogli bi obilježiti 2016.

Posljednjih nekoliko godina sve više ljudi umire u sve više sukoba

05. 01. 2016. 12 preporuka

Dva desetljeća nakon svršetka Hladnog rata svijet je bio relativno miran. Broj ubijenih u sukobima stalno se smanjivao, manje ljudi pogibalo je u sve manje ratova. Međutim, prije pet godina taj pozitivni trend se okrenuo, piše Foreign Policy. Već pet godina svjedočimo sve većem broju sukoba i sve više poginulih, kao i, posljedično, sve većem broju izbjeglica. Nova, 2016. godina neće donijeti ništa pozitivno u tom pogledu.

Ugledni časopis Foreign Policy odabrao je deset sukoba koji bi mogli obilježiti novu godinu. Na popisu su se našli sukobi u utjecajnim i funkcionalnim državama poput Turske, ali i propalim državama poput Libije. Da ne bi sve bilo tako sivo, na popisu se spominje i svijetli primjer Kolumbije, gdje se približava kraju sukob dulji od pola stoljeća.

1. Sirija i Irak

Na kraju 2015. godine rat u Siriji najgori je na svijetu. Više od 250.000 Sirijaca izgubilo je živote, a gotovo 11 milijuna ih je napustilo svoje domove. Rast utjecaja tzv. Islamske države, koja je okupirala velike dijelove istočne Sirije i sjeverozapadnog Iraka, naveo je mnoge svjetske sile na uplitanje u sukob. No, do danas niti jedna od upletenih država nije iskazala koherentnu strategiju za poraz te terorističke organizacije.

Moskva i zapadne države imaju suprostavljene ciljeve. Dok Vladimir Putin radi na očuvanju režima sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, zapadne države predvođene SAD-om žele promjenu vlasti. Asad pak koristi priliku za nastavak kampanje ubijanja civila na teritoriju pod kontrolom pobunjenika. Takva taktika samo produljuje ciklus netrpeljivosti u Siriji, gdje većinsko sunitsko stanovništvo znatno više stradava od Asadovih bombi nego zbog brutalnosti ISIS-a.

Ubrzano se radi na diplomatskom rješenju sukoba, a predviđeno je formiranje sustava vlasti do ljeta 2016. te novi izbori tijekom 2017. godine. Ali najveća točka prijepora, odlazak Asada s vlasti, još uvijek nije riješena.

Mirovna konferencija u Rijadu, održana u prosincu, bila je pravo malo čudo diplomacije. Okupila je nezabilježen broj predstavnika sukobljenih strana i zemalja regije. Sudionici su potvrdili svoju želju za pluralističkom Sirijom i željom za mirovnim procesom. Ipak, neke bitne organizacije, poput al-Qa’idinog ogranka Fronte Nusra nisu sudjelovale u toj konferenciji.

https://twitter.com/nothiefs/status/681264003054759936

S druge strane granice, u Iraku, zapadne države imaju drukčiju strategiju ratovanja protiv ISIS-a. Vojne operacije protiv tzv. Islamske države predvode irački Kurdi, većinski šijitska iračka vojska te šijitske paravojne formacije. To povećava rizik za širenje nezadovoljstva među sunitskim stanovništvom pod ISIS-ovom okupacijom, a što pak pomaže ISIS-u da iskoristi strah od marginalizacije i šijitskih vlasti u Bagdadu.

2. Turska

https://twitter.com/AylinaKilic/status/681814466082770944

Iz jugoistočnog grada Diyarbakira dolaze fotografije naoružanih mladića na cestovnim blokadama i u krvavim urbanim borbama. Fotografije predstavljaju opasnu eskalaciju dugog sukoba Ankare i Kurdistanske radničke partije (PKK), koji je uzeo više od 30.000 života od 1984. godine. S jedne strane PKK pomaže sirijskim Kurdima u borbama protiv ISIS-a, a s druge Turska se brine što će se dogoditi dođe li do bliže suradnje Kurda s dvije strane granice. Službena Ankara s razlogom strahuje od separatističkih kurdskih težnji pa se fokusira na borbu protiv PKK-a, umjesto na potiskivanje ISIS-a.

U posljednjih šest mjeseci sukob je dosegao najviše razine nasilja u dva desetljeća. Obje sukobljene strane znaju da ne mogu postići vojno rješenje sukoba, smatra Foreign Policy te preporuča da Kurdi i Ankara pristupe mirovnim pregovorima. Vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) ima četiri godine izbornog mira, kada mogu formulirati konkretne reforme i ispuniti barem neke zahtjeve kurdskog dijela stanovništva.

3. Jemen

Sukob u Jemenu bukti od ožujka 2015. godine, s nekoliko manjih prekida, ali bez kraja na vidiku. Više od dva milijuna ljudi moralo je pobjeći iz svojih domova, a više od 100.000 napustilo je državu. Rat je uništio već slabu državnu infrastrukturu te povećao političke razlike.

Nasilje je počelo neuspjelom tranzicijom vlasti nakon odlaska predsjednika Alija Abdullaha Saleha zbog prosvjeda 2011. godine. Nakon godina neodlučnosti i političke neizvjesnosti, šijitski Hutiji su preuzeli inicijativu te zauzeli glavni grad Sanu krajem 2014. godine. Dana 25. ožujka 2015. zauzeli su vojnu bazu u blizini grada Adena, što je navelo Saudijsku Arabiju na vojnu intervenciju kako bi protjerala Hutije s okupiranih prostora. Do sad im to nije uspjelo.

4. Libija

Rast utjecaja tzv. Islamske države u gradu Sirte na sredozemnoj obali Libije doveo je do pojačavanja međunarodnih napora za rješavanje političke krize koja je praktički uništila državu.

Nakon revolucije koja je izbila protiv dugogodišnjeg diktatora Muamara Gadafija, razne paravojne formacije i političke stranke zauzele su mnoge dijelove zemlje. Politička nestabilnost kulminirala je 2014. godine, kada su osnovana dva parlamenta i dvije vlade. U situaciji kada dvije organizacije vladaju državom, njome zapravo ne vlada nitko. Krajem prosinca potpisan je dogovor o vladi nacionalnog jedinstva, ali ostaje za vidjeti kolikim dijelom teritorija će vladati.

U međuvremenu, bezakonje se širi Libijom, što pomaže i krijumčarima ljudima pa je Libija sada jedna od glavnih polaznih točaka za izbjeglice na putu u Europu.

5. Porječje jezera Čad

Nigerija, Niger, Čad i Kamerun suočavaju se s prijetnjom pod nazivom Boko Haram. U zadnjih šest godina ova se skupina iz malog pokreta na sjeveru Nigerije pretvorila u moćnu oružanu skupinu sposobnu za provođenje napada u blizini jezera Čad. U ožujku prošle godine položili su zakletvu odanosti tzv. Islamskoj državi.

6. Južni Sudan

Najmlađa država na svijetu ponovno se nalazi na rubu građanskog rata. Mirovni sporazum postignut između vlade i najvećih oružanih pobunjeničkih skupina gotovo je propao.

Korijeni sukoba nalaze se u natjecanju za prevlast paravojnih skupina nastalih tijekom desetljeća rata za nezavisnost. Krajem 2013. godine došlo je do etničkih smaknuća u glavnom gradu Jubi, a deseci tisuća stanovnika potražili su zaštitu u bazama UN-a. Danas gotovo 200.000 stanovnika Južnog Sudana živi pod izravnom zaštitom Ujedinjenih naroda.

7. Burundi

Gotovo svakog dana na ulicama Bujumbure, glavnog grada Burundija, osvanu mrtva tijela. Posljednji problemi počeli su u travnju, kad je predsjednik Pierre Nkurunziza objavio da će se kandidirati za treći predsjednički mandat, što je protivno ustavu Burundija. Ustavni sud je međutim rekao da se Nkurunziza ima pravo ponovno kandidirati jer ga je jednom izabrao parlament.

General Godefroid Niyombare objavio je da vojska preuzima vlast, ne bi li spriječio trenutnog predsjednika da nastavi obnašati tu dužnost. Pokušaj vojnog puča je propao, a sukobi su nastavljeni na ulicama te siromašne afričke države.

8. Afganistan

Četrnaest godina nakon svrgavanja talibana s vlasti, Afganistan još nije stabilna država. U sukobima diljem te zemlje i dalje najviše stradavaju civili. Predsjednik Ashraf Ghani pokušava postići mirovni dogovor s talibanima, ali najveći protivnici miru sjede upravo u njegovoj vladi.

9. Južno kinesko more

Kina je 2014. počela veliki projekt pretvaranja grebena u arhipelagu Spratly u umjetne otoke. Na njima planira izgraditi luke, uzletišta i infrastrukturne objekte, a neki kažu da ondje doprema i oružje (protuzrakoplovne topove) te radare. To su potvrdile i snimke američkih špijunskih satelita, a SAD smatra da Kina ondje gradi vojne pomorske baze.

S time u vezi, američki predsjednik Barack Obama najavio je u studenom dvogodišnji paket pomoći Vijetnamu, Indoneziji, Filipinima i Maleziji, vrijedan 259 milijuna dolara. Sav novac potrošit će na pojačavanje pomorske sigurnosti.

10. Kolumbija

Mirovni pregovori kolumbijskih vlasti i Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC) postigli su nekoliko važnih pomaka. Čitava država nada se da će tijekom 2016. biti okončan sukob koji traje već nevjerojatnu 51 godinu. Ubijeno je oko 220.000 osoba, a 50.000 ih se smatra nestalima.

Predsjednik Juan Manuel Santos objavio je ambiciozne planove za ožujak kao konačni rok postizanja dogovora, ali je taj rok produljen kako bi postigli konkretan prekid vatre. Čak i nakon postizanja sporazuma, ostaju veliki izazovi zaliječenja društvenih razdora nakon pola stoljeća sukoba.

Sirija, Turska, Afganistan, Irak, kurdi,