Zahvaljujući novcu iz europskog fonda za borbu protiv siromaštva djece, čak trećina osnovaca u Bjelovaru ima besplatan školski obrok. To su djeca koja su doma gladna. Kriteriji su strogi, ali broj đaka u ovom programu povećava se iz godine u godinu. Zamjenica bjelovarskog gradonačelnika, naglašava da je takva pomoć sve češće potrebna obiteljima koje imaju samo jedno dijete. A ne mogu prehraniti ni to jedno.
Taj šokantni podatak vidim ovih dana u pričici koja predstavlja bjelovarski projekt “Djetinjstvo bez gladi”. Bjelovar spada u bolje gradove u Hrvatskoj, pitaš se kako li je tek u mjestima gdje se na prste broje stanovnici s ikakvim prihodom od rada, gdje nema nikakve industrije, ni radnih mjesta?
Logor dječje bijede veći od Splita
O tome nam nešto govori studija koju su lani napravili istraživači Ekonomskog instituta u Zagrebu. Prema njihovim podacima, 200 do 300 tisuća djece u našoj zemlji živi u siromaštvu, većina njih u ekstremnom siromaštvu. Neki od njih priznali su istraživačima da na spavanje znaju ići gladni, kad ne oni, onda njihovi roditelji. Svako treće siromašno dijete nema vlastiti krevet. Nemaju igračke. Majka im ne može kupiti kaput ili jaknu, ni platiti maturalno putovanje. Nemaju kompjuter, internet ni mobitel. Ne slave rođendane. Tri četvrtine njih za praznike ne ide nikamo. Četvrtini siromašnih obitelji s djecom isključena je struja jer nisu mogli plaćati račune. Ekonomski institut.
Teško je pojmiti razmjere tog užasa. Pa nije ovo Kongo da razgovaramo o gladnoj djeci. Ali ona su tu. Žive negdje oko nas, idu s našim sinovima i kćerima u razred, igraju se u istom parku. Dvjesto tisuća do tristo tisuća u Hrvatskoj. Grad gladne djece veći od Splita. Logor bijede. A u Hrvatskoj se vode diskusije o tome što je bilo 1941. i 1945. i jesu li hrvatski branitelji u to doba bili partizani ili ustaše.
A mogli bismo lako nahraniti svu djecu u ovoj zemlji kad bi koga bilo briga i ne bi nam za to trebao ni jedan euro iz Bruxellesa. Recimo gradonačelniku Virovitice Ivici Kirinu samo tako odjednom nestane 17 milijuna kuna. U Bjelovaru kažu da je šest kuna cijena jednog školskog obroka koji financira EU. Pa eto, samo je kod Kirina u jednom dahu spaljeno skoro osam milijuna školskih ručkova za djecu kojoj su kod kuće lonci prazni i koja će 2019. godine u zemlji članici EU navečer paliti svijeću da izmucaju sastavak o tome gdje su sve putovali za ferije i što su sve lijepoga doživjeli.
Eh, da, važniji su ustaše i partizani
Ajmo računati koliko je dječjih ručkova prolila samo ministrica Žalac za ugovore s tvrtkom Miroslava Škore. Koliko se tanjura graha s kobasicom po šest kuna moglo razdijeliti školarcima da se najedu bar jednom na dan s ovom lovom koja se skupljala za vukovarski vodotoranj pa je i ona misteriozno isparila. Koliko je stotina milijuna državnih poljoprivrednih poticaja otišlo mešetarima koji su njivu i pašnjak vidjeli samo s autoceste. Koliko se godišnje daje za gradnju crkvenih zidina. Koliko za stranačke uhljebe kojima je teško i doći na posao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bila sam jutros u jednom uredu za državne poslove. Ne možeš zamisliti kako su razmetljivo uređene te administrativne kancelarije koje su svojim parama platili porezni obveznici. Namještaj po mjeri. Fotelje kakvih se bi postidio ni Bill Gates, skupi parketi i ormari za spise s dizajnerskim dekoracijama. Trebalo bi ove naše za uši odvući u bogatu Dansku da vide kako je tamo aparat suzdržan i u kako skromnim zdanjima radi.
Pa bila bi sva hrvatska djeca sita i uhranjena da se ovoliko ne krade i ne razbacuje, da se svaki općinski načelnik ne mora voziti u autu s kožnim sjedalima i da država malčice smanji svoje gramzive apetite. Gladne djece u Hrvatskoj ne smije biti jer novaca bi i preteklo svakome za šniclu, paradajz i jabuku. Ali to, naravno, neće biti ničija predizborna tema. Kad moramo o Za dom spremni, Udbi, hrvatstvu i Vučićevim baljezganjima u Beogradu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gladna djeca u Hrvatskoj, je li to eventualno predizborna tema?
Od gladne djece, u Hrvatskoj su važnije diskusije o tome što je bilo 1941. i 1945.
Samo je kod Kirina u Virovitici u jednom dahu spaljeno skoro osam milijuna školskih ručkova za djecu kojoj su kod kuće lonci prazni. I koja će 2019. godine, u zemlji članici EU, navečer paliti svijeću da izmucaju sastavak o tome gdje su sve putovali za ferije i što su sve lijepoga doživjeli.
Zahvaljujući novcu iz europskog fonda za borbu protiv siromaštva djece, čak trećina osnovaca u Bjelovaru ima besplatan školski obrok. To su djeca koja su doma gladna. Kriteriji su strogi, ali broj đaka u ovom programu povećava se iz godine u godinu. Zamjenica bjelovarskog gradonačelnika, naglašava da je takva pomoć sve češće potrebna obiteljima koje imaju samo jedno dijete. A ne mogu prehraniti ni to jedno.
Taj šokantni podatak vidim ovih dana u pričici koja predstavlja bjelovarski projekt “Djetinjstvo bez gladi”. Bjelovar spada u bolje gradove u Hrvatskoj, pitaš se kako li je tek u mjestima gdje se na prste broje stanovnici s ikakvim prihodom od rada, gdje nema nikakve industrije, ni radnih mjesta?
Logor dječje bijede veći od Splita
O tome nam nešto govori studija koju su lani napravili istraživači Ekonomskog instituta u Zagrebu. Prema njihovim podacima, 200 do 300 tisuća djece u našoj zemlji živi u siromaštvu, većina njih u ekstremnom siromaštvu. Neki od njih priznali su istraživačima da na spavanje znaju ići gladni, kad ne oni, onda njihovi roditelji. Svako treće siromašno dijete nema vlastiti krevet. Nemaju igračke. Majka im ne može kupiti kaput ili jaknu, ni platiti maturalno putovanje. Nemaju kompjuter, internet ni mobitel. Ne slave rođendane. Tri četvrtine njih za praznike ne ide nikamo. Četvrtini siromašnih obitelji s djecom isključena je struja jer nisu mogli plaćati račune. Ekonomski institut.
Teško je pojmiti razmjere tog užasa. Pa nije ovo Kongo da razgovaramo o gladnoj djeci. Ali ona su tu. Žive negdje oko nas, idu s našim sinovima i kćerima u razred, igraju se u istom parku. Dvjesto tisuća do tristo tisuća u Hrvatskoj. Grad gladne djece veći od Splita. Logor bijede. A u Hrvatskoj se vode diskusije o tome što je bilo 1941. i 1945. i jesu li hrvatski branitelji u to doba bili partizani ili ustaše.
A mogli bismo lako nahraniti svu djecu u ovoj zemlji kad bi koga bilo briga i ne bi nam za to trebao ni jedan euro iz Bruxellesa. Recimo gradonačelniku Virovitice Ivici Kirinu samo tako odjednom nestane 17 milijuna kuna. U Bjelovaru kažu da je šest kuna cijena jednog školskog obroka koji financira EU. Pa eto, samo je kod Kirina u jednom dahu spaljeno skoro osam milijuna školskih ručkova za djecu kojoj su kod kuće lonci prazni i koja će 2019. godine u zemlji članici EU navečer paliti svijeću da izmucaju sastavak o tome gdje su sve putovali za ferije i što su sve lijepoga doživjeli.
Eh, da, važniji su ustaše i partizani
Ajmo računati koliko je dječjih ručkova prolila samo ministrica Žalac za ugovore s tvrtkom Miroslava Škore. Koliko se tanjura graha s kobasicom po šest kuna moglo razdijeliti školarcima da se najedu bar jednom na dan s ovom lovom koja se skupljala za vukovarski vodotoranj pa je i ona misteriozno isparila. Koliko je stotina milijuna državnih poljoprivrednih poticaja otišlo mešetarima koji su njivu i pašnjak vidjeli samo s autoceste. Koliko se godišnje daje za gradnju crkvenih zidina. Koliko za stranačke uhljebe kojima je teško i doći na posao.
Bila sam jutros u jednom uredu za državne poslove. Ne možeš zamisliti kako su razmetljivo uređene te administrativne kancelarije koje su svojim parama platili porezni obveznici. Namještaj po mjeri. Fotelje kakvih se bi postidio ni Bill Gates, skupi parketi i ormari za spise s dizajnerskim dekoracijama. Trebalo bi ove naše za uši odvući u bogatu Dansku da vide kako je tamo aparat suzdržan i u kako skromnim zdanjima radi.
Pa bila bi sva hrvatska djeca sita i uhranjena da se ovoliko ne krade i ne razbacuje, da se svaki općinski načelnik ne mora voziti u autu s kožnim sjedalima i da država malčice smanji svoje gramzive apetite. Gladne djece u Hrvatskoj ne smije biti jer novaca bi i preteklo svakome za šniclu, paradajz i jabuku. Ali to, naravno, neće biti ničija predizborna tema. Kad moramo o Za dom spremni, Udbi, hrvatstvu i Vučićevim baljezganjima u Beogradu.