Goranko Fižulić: Hoće li Hrvatska, konačno, dobiti manjinsku Vladu ili ponavljanje već viđenog
Ukoliko se Andreju Plenkoviću prepusti vođenje Vlade bez zagarantirane saborske većine, svi zajedno bit ćemo na dobitku
Prošle godine u vrijeme maratonskih pregovora o sastavljanju buduće vladajuće većine zalagao sam se za formiranje manjinske Vlade. Takvo rješenje, bez obzira na njegovu kratkoročnost, bilo bi daleko bolje za razvoj hrvatske parlamentarne demokracije od cirkusa koji smo povremeno gledali u Banskim dvorima.
Zahvaljujući volji većine građana koji su izašli na nedavno održane izbore neki od ključnih kreatora prethodne sage dobili su mandat za njen nastavak. Za razliku od prošle godine, postizborni pregovori sada se održavaju samo na jednoj adresi, reforme su zamijenjene jamstvima, a naznake programa moguće nove koalicijske Vlade HDZ-a i Mosta još su uvijek potpuna nepoznanica.
Tri tjedna pregovora nisu rezultirala konkretnim i bitnim sadržajem, a ulazak u kadrovsku kombinatoriku bez usuglašenog detaljnog programa Vlade zapravo je ponavljanje ključne pogreške prethodno propale međusobne koalicije. Most očito sada više razmišlja o svojoj izlaznoj strategiji i lokalnim izborima u svibnju 2017. nego o obećanim reformama i sektorskim politikama.
Frakcijske podijeljenosti u HDZ-u
HDZ bez obzira na novo čelništvo i umivenu retoriku nije i ne može biti generator bilo kakvih promjena postojećeg društvenog i gospodarskog modela, a pogotovo ne u izbornoj godini i u uvjetima još uvijek prikrivenih frakcijskih podijeljenosti. Andrej Plenković i Božo Petrov su itekako svjesni rizičnosti međusobnog braka te su bez obzira na javne izjave odavno napravili, naravno svaki za sebe, i izlazne scenarije iz postojećeg odnosa.
Jedan od njih je i manjinska Vlada HDZ-a kojoj bi Most pružao parlamentarnu podršku, a koja bar na prvu izgleda kao dobitna kombinacija za oba politička partnera. HDZ bi se riješio povremene ili trajne opozicije u samim Banskim dvorima, a Most prestao strahovati od poraza na lokalnim izborima uzrokovanog sudjelovanjem u Vladi koja neće zadovoljiti očekivanja njemu sklonog dijela biračkog tijela.
Danska je od Drugog svjetskog rata imala samo četiri koalicijske vlade koje su imale većinsku podršku u nacionalnom parlamentu. Manjinska Vlada, koja je formirana nakon izbora održanih u lipnju 2015., vlada je s najmanjom parlamentarnom podrškom u modernoj političkoj povijesti. Liberalna stranka, iako tek treća snaga u parlamentu s osvojenih 34 od ukupno 179 zastupničkih mandata, uspjela je samo deset dana nakon izbora dobiti povjerenje za svoju jednostranačku manjinsku vladu.
Manjinske vlade traju u prosjeku dvije godine
Popularna danska TV serija Borgen najbolje oslikava svu kompleksnost funkcioniranja manjinskih vlada čiji je prosječni vijek trajanja nešto manji od dvije godine. Bez obzira na uvriježeno mišljenje o njihovoj iznimnosti one su postale potpuno prirodan način upravljanja najsretnijom zemljom na svijetu prema World Happiness Reportu za 2016.
Kanada, druga domovina premijera Oreškovića, imala je čak dvanaest manjinskih vlada u svojoj parlamentarnoj povijesti. Dvije manjinske vlade konzervativnog premijera Stevea Harpera od 2006. do 2011. nisu imale podršku samo jedne političke grupacije ili stranke već su po potrebi sklapale sporazume sa svim oporbenim strankama.
Harper je prilikom gotovo svakog glasovanja u parlamentu prijetio raspisivanjem prijevremenih izbora te je na taj način uspio ne samo očuvati vlast nego čak i osvojiti apsolutnu većinu na izborima održanim 2011. Škotska manjinska vlada premijera Alexa Salmonda, čelnika SNP-a, koji je sa samo 47 od 129 mjesta uspio izdržati cijeli mandat od 2007. do 2011. te osvojiti apsolutnu većinu na izborima te godine, najbolji je primjer održivosti i uspješnosti vlada bez većinske podrške u parlamentu.
Uvjet političkog preživljavanja manjinskih vlada
Povodom pregovora o formiranju irske manjinske vlade u travnju ove godine Salmond je napisao: “Čelnici manjinskih vlada trebaju od prvog dana svog mandata raditi na stvaranju političkih prijatelja. Svakodnevni dogovori i kratkoročni ustupci uvjet su njihovog političkog preživljavanja.”
Navedeni primjeri pokazuju da uspješnost neke vlade nije nužno ovisna o apsolutnoj parlamentarnoj većini te da manjinske vlade mogu ne samo unaprijediti osnovne principe predstavničke demokracije nego pokazati i visoku dozu efikasnosti upravljanja državom. Nakon izbora u studenom 2015. propuštena je prilika za formiranje prve hrvatske manjinske vlade jer je primijenjeno neodrživo i nigdje u svijetu viđeno rješenje.
Sada je nova šansa u kojoj HDZ i Most mogu još jednom odabrati već viđeni scenarij beskonačne gnjavaže javnosti svojim međusobnim jadima, ili prepustiti Andreju Plenkoviću vođenje Vlade bez zagarantirane saborske većine. Ukoliko se odluče na ovo drugo rješenje svi zajedno bit ćemo na dobitku. Sabor više neće biti mjesto u kojem će glasačka mašinerija vladajuće koalicije svakog petka bespogovorno izglasavati prijedloge Banskih dvora, već će postati parlament u pravom smislu te riječi u kojem će samo pregovori i međusobni ustupci osigurati potrebnu većinu zastupničkih glasova.
HDZ daleko od ukusa svog predsjednika
Rekordno nizak odaziv birača na prošlim izborima sigurno između ostalog ukazuje i na pomanjkanje povjerenja velikog broja građana u predstavničku demokraciju i njene institucije. Upravo u tome je i najveća nevolja nesretno sklepane Vlade u odlasku. Sve njene afere i skandalozne nespretnosti dodatno su pojačale negativnu percepciju politike kao poziva i države kao servisa građana.
Teško da krivnju za propali brak HDZ-a i Mosta može snositi samo Tomislav Karamarko. Ako je to osnova za novi odnos onda očito da partneri u proteklih devet mjeseci ništa nisu naučili. Stranački izbori u SDP-u ostavili su ih za neko vrijeme bez zajedničkog protivnika, a to njihove međusobne relacije čini još delikatnijima. Uz sve prije navedeno koncept manjinske vlade omogućava Plenkoviću da na elegantan način izbjegne zahtjeve SDSS-a za sudjelovanjem u izvršnoj vlasti.
Naime, očito da stranačka ekstrema desnica nakon vrlo izvjesne eliminacije Hasanbegovića iz buduće Vlade ne može progutati još i formalnu koaliciju sa SDSS-om bez obzira koliko je ista politički korisna i državnički odgovorna i mudra. HDZ je još uvijek jako daleko od stranke koja bi odgovarala ukusu i željama svog predsjednika. Ponavljanje odavno prevladanih obrazaca vladanja sigurno neće promijeniti HDZ, a to znači da će i Hrvatska ostati kakva je i danas.