Taktika nije ni nova, ni nepoznata. Političke stranke u predizbornoj kampanji često pokušavaju djelomično promijeniti svoj profil kako bi zahvatile što širi krug birača. Tako neka stranaka lijevog centra može, ako procijeni da tamo ima više potencijala, u kampanji staviti naglasak na lijeve politike. Ili neka stranka desnice pokušati povećati svoju prihvatljivost biračima centra, forsirajući umjerene politike.
Laži, desnilo i Turudić
Eksaliralo je to nakon uspjelog prosvjeda oporbe s ljevice i centra na Markovom trgu prošle subote. Kao da je odaziv građana i energija koja se osjetila na ulicama ozbiljno usmjerila HDZ da potraži utjehu na krajnje desnom dijelu političkog spektra.
Andrej Plenković već danima vrijeđa i one koji su organizirali prosvjed i prosvjednike najnižim kvalifikacijama. Ukazuje da je ključna razdjelnica HDZ-a i onih koji su prosvjedovali Zakon o hrvatskom jeziku (koji je, blago rečeno, beskoristan). Laže da se radilo o skupu radikalne ljevice. Laže, nadalje, da na njemu nije bilo ili je bila tek jedna hrvatska zastava. Bizarno laže govoreći da se radilo o proruskom skupu. Kao najveći doseg svježe imenovanog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića – što je i bila kap koja je prelila čašu strpljenja i izvukla ljude na ulice – spominje ukidanje presude Alojziju Stepincu, skoro kao da je Turudić to izveo u vrijeme komunističkog režima, a ne prije osam godina, kad se radilo tek o ne pretjerano dugoj pravosudnoj vijesti.
Teze slične ili navlas identične Plenkovićevima, poput navijenih lutaka, ponavljaju HDZ-ovi saborski dizači ruku, pa i dobar dio ministara. Najdalje i najdirektnije je otišla eurozastupnica HDZ-a Sunčana Glavak, koja je stvar izložila narodski jednostavno – oni koji su govorili na skupu “negiraju postojanje naše države i ono što nas čini Hrvatima”. Ukratko, kao nekad, oni koji nisu za HDZ, nisu ni za Hrvatsku.
Prvo antipod, a sad mega verzija Karamarka
Sve ovo je apsolutno fenomenalna vijest za centar i ljevicu. Desnilo HDZ-a, koje predvodi Andrej Plenković, političar koji je krenuo kao eurodemokrat, a završava, bar zasad, u simboličnom zagrljaju Velimira Bujaneca, Željke Markić i Marka Skeje, najbolji je poziv njihovim biračima na “oružje” (kemijsku olovku i birački listić, dakako).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema kampanje SDP-a, Tik-tok videa Možemo!, baklje u rukama Katarine Peović, pokliča “Ili HDZ ili Hrvatska” Ivice Puljka koji birače centra i ljevice mogu uspješnije natjerati na birališta od straha u kosti koje im može utjerati desničarenje vrha HDZ-a. Plenković je na vlast došao kao antipod Karamarku, a sad se pretvara u njegovu mega verziju, onu s mnogo više moći i manje živaca.
Predizborno skretanje HDZ-a udesno stoga je vrlo riskantan poduhvat, jer je upravo na sediranju birača koji nisu HDZ-ovi, na imageu umjerenog lidera bližeg centru, Plenković uspio doći do vlasti 2016. i zadržati je na korona izborima 2020. godine. Slika euro Plenkovića je, međutim, stvar prošlosti. Nagriženu beskrajnim korupcijskim aferama, dokrajčili su je Turudić i desnilo kao očita predizborna politička strategija.
HDZ zamahuje prema ljevici, a udara – Domovinski pokret
I to nije jedini rizik zbog kojeg bi HDZ mogao zažaliti kad krenu dolaziti prve vijesti s birališta. Skretanjem udesno najjača stranka vrlo jasno ide po birače – Domovinskog pokreta. Stranka Ivana Penave posljednje dvije godine uglavnom je rasla i već je dugo dio skupine od tri stranke (tu su još Most i Možemo!) koje variraju od sedam do deset posto anketnog rejtinga. Na birače Možemo!, jasno, HDZ ne može računati. Ne može ni na birače Mosta, jer je osnovna ideja ove stranke koja se posljednjih godina profilirala kao jasno desna – antikorupcija i žestoki rat s Plenkovićem. Teško je vjerovati da bi netko od ljudi spremnih dati glas Mostu odjednom povjerovali da je Hrvatska ugrožena proruskom ljevicom i da je Plenković manje zlo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S biračima Domovinskog pokreta je, međutim, stvar možda drugačija. Stranka Ivana Penave ni ne skriva da je moguće da poslije izbora ide u koaliciju s HDZ-om, a priča o ugroženoj suverenosti im je ionako “core business”. Odlazak HDZ-a u desno mogao bi ugroziti rejting DP-a taman toliko da ostane bez dijela mandata, koji će uglavnom otići HDZ-u.
Čini se to, međutim, matematički gledano, kao jako veliki rizik za mali učinak. Jer, radi se praktički o istom bazenu birača i političarima koji će se, bude li trebalo, poslije izbora relativno jednostavno dogovoriti o suradnji. Ali, vrijedi li “pojesti” DP kako bi sam HDZ imao uvjerljiviju postizbornu poziciju – ako će sam zbir tih mandata biti manje-više vrlo sličan? Dok si, s druge strane, maksimalno uzbunio birače ljevice i centra?
Uvod u ekstremno desnu Hrvatsku
U HDZ-u očito misle da je odgovor na ova pitanja potvrdan. Da priča s Karamarkom 2015. i, uostalom, euro Plenkovićem 2016. godine nisu povijesne lekcije. Da se biračka struktura u Hrvatskoj iseljavanjem toliko promijenila da se do većine može i s krajnje desnim politikama i opasnim optužbama na račun političke konkurencije. Da nije problem kad ministar Šime Erlić nalazi razloge za opravdavanje fizičkog napada na visokopozicionirane SDP-ovce u Zadru jer, eto, predsjednik tamošnjeg SDP-a ulazi “u frontalni sukob s dijelom navijačkih skupina”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I da će, uostalom, upaliti priča da je s jedne stane HDZ, a s druge “oni koji negiraju postojanje naše države i ono što nas čini Hrvatima”. U tom slučaju, nema sumnje, Plenkovićev zagrljaj s Bujancem, Markić i Skejom bit će tek početak.
HDZ je, uz škripu guma, upravo skrenuo radikalno udesno
Plenković i HDZ, zapravo, lažima i pretjerivanjima oko prosvjeda idu po birače - Domovinskog pokreta
U HDZ-u očito misle da priča s Karamarkom 2015. i, uostalom, euro Plenkovićem 2016. godine nisu povijesne lekcije. Da se biračka struktura u Hrvatskoj iseljavanjem toliko promijenila da se do većine može i s krajnje desnim politikama i opasnim optužbama na račun političke konkurencije
Taktika nije ni nova, ni nepoznata. Političke stranke u predizbornoj kampanji često pokušavaju djelomično promijeniti svoj profil kako bi zahvatile što širi krug birača. Tako neka stranaka lijevog centra može, ako procijeni da tamo ima više potencijala, u kampanji staviti naglasak na lijeve politike. Ili neka stranka desnice pokušati povećati svoju prihvatljivost biračima centra, forsirajući umjerene politike.
HDZ, u očito velikoj zabrinutosti zbog parlamentarnih izbora, upravo, uz škripu guma, skreće radikalno udesno. U Andreja Plenkovića kao da je odjednom ušao duh Tomislava Karamarka, a “moderni suverenizam” kakav je Plenković pokušavao forsirati sedam godina na vlasti, u osmoj, predizbornoj godini sve više dobiva staru, poznatu HDZ-ovu patinu – s jedne strane su oni, a s druge svi oni koji ne žele Hrvatsku.
Laži, desnilo i Turudić
Eksaliralo je to nakon uspjelog prosvjeda oporbe s ljevice i centra na Markovom trgu prošle subote. Kao da je odaziv građana i energija koja se osjetila na ulicama ozbiljno usmjerila HDZ da potraži utjehu na krajnje desnom dijelu političkog spektra.
Andrej Plenković već danima vrijeđa i one koji su organizirali prosvjed i prosvjednike najnižim kvalifikacijama. Ukazuje da je ključna razdjelnica HDZ-a i onih koji su prosvjedovali Zakon o hrvatskom jeziku (koji je, blago rečeno, beskoristan). Laže da se radilo o skupu radikalne ljevice. Laže, nadalje, da na njemu nije bilo ili je bila tek jedna hrvatska zastava. Bizarno laže govoreći da se radilo o proruskom skupu. Kao najveći doseg svježe imenovanog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića – što je i bila kap koja je prelila čašu strpljenja i izvukla ljude na ulice – spominje ukidanje presude Alojziju Stepincu, skoro kao da je Turudić to izveo u vrijeme komunističkog režima, a ne prije osam godina, kad se radilo tek o ne pretjerano dugoj pravosudnoj vijesti.
Teze slične ili navlas identične Plenkovićevima, poput navijenih lutaka, ponavljaju HDZ-ovi saborski dizači ruku, pa i dobar dio ministara. Najdalje i najdirektnije je otišla eurozastupnica HDZ-a Sunčana Glavak, koja je stvar izložila narodski jednostavno – oni koji su govorili na skupu “negiraju postojanje naše države i ono što nas čini Hrvatima”. Ukratko, kao nekad, oni koji nisu za HDZ, nisu ni za Hrvatsku.
Prvo antipod, a sad mega verzija Karamarka
Sve ovo je apsolutno fenomenalna vijest za centar i ljevicu. Desnilo HDZ-a, koje predvodi Andrej Plenković, političar koji je krenuo kao eurodemokrat, a završava, bar zasad, u simboličnom zagrljaju Velimira Bujaneca, Željke Markić i Marka Skeje, najbolji je poziv njihovim biračima na “oružje” (kemijsku olovku i birački listić, dakako).
Nema kampanje SDP-a, Tik-tok videa Možemo!, baklje u rukama Katarine Peović, pokliča “Ili HDZ ili Hrvatska” Ivice Puljka koji birače centra i ljevice mogu uspješnije natjerati na birališta od straha u kosti koje im može utjerati desničarenje vrha HDZ-a. Plenković je na vlast došao kao antipod Karamarku, a sad se pretvara u njegovu mega verziju, onu s mnogo više moći i manje živaca.
Predizborno skretanje HDZ-a udesno stoga je vrlo riskantan poduhvat, jer je upravo na sediranju birača koji nisu HDZ-ovi, na imageu umjerenog lidera bližeg centru, Plenković uspio doći do vlasti 2016. i zadržati je na korona izborima 2020. godine. Slika euro Plenkovića je, međutim, stvar prošlosti. Nagriženu beskrajnim korupcijskim aferama, dokrajčili su je Turudić i desnilo kao očita predizborna politička strategija.
HDZ zamahuje prema ljevici, a udara – Domovinski pokret
I to nije jedini rizik zbog kojeg bi HDZ mogao zažaliti kad krenu dolaziti prve vijesti s birališta. Skretanjem udesno najjača stranka vrlo jasno ide po birače – Domovinskog pokreta. Stranka Ivana Penave posljednje dvije godine uglavnom je rasla i već je dugo dio skupine od tri stranke (tu su još Most i Možemo!) koje variraju od sedam do deset posto anketnog rejtinga. Na birače Možemo!, jasno, HDZ ne može računati. Ne može ni na birače Mosta, jer je osnovna ideja ove stranke koja se posljednjih godina profilirala kao jasno desna – antikorupcija i žestoki rat s Plenkovićem. Teško je vjerovati da bi netko od ljudi spremnih dati glas Mostu odjednom povjerovali da je Hrvatska ugrožena proruskom ljevicom i da je Plenković manje zlo.
S biračima Domovinskog pokreta je, međutim, stvar možda drugačija. Stranka Ivana Penave ni ne skriva da je moguće da poslije izbora ide u koaliciju s HDZ-om, a priča o ugroženoj suverenosti im je ionako “core business”. Odlazak HDZ-a u desno mogao bi ugroziti rejting DP-a taman toliko da ostane bez dijela mandata, koji će uglavnom otići HDZ-u.
Čini se to, međutim, matematički gledano, kao jako veliki rizik za mali učinak. Jer, radi se praktički o istom bazenu birača i političarima koji će se, bude li trebalo, poslije izbora relativno jednostavno dogovoriti o suradnji. Ali, vrijedi li “pojesti” DP kako bi sam HDZ imao uvjerljiviju postizbornu poziciju – ako će sam zbir tih mandata biti manje-više vrlo sličan? Dok si, s druge strane, maksimalno uzbunio birače ljevice i centra?
Uvod u ekstremno desnu Hrvatsku
U HDZ-u očito misle da je odgovor na ova pitanja potvrdan. Da priča s Karamarkom 2015. i, uostalom, euro Plenkovićem 2016. godine nisu povijesne lekcije. Da se biračka struktura u Hrvatskoj iseljavanjem toliko promijenila da se do većine može i s krajnje desnim politikama i opasnim optužbama na račun političke konkurencije. Da nije problem kad ministar Šime Erlić nalazi razloge za opravdavanje fizičkog napada na visokopozicionirane SDP-ovce u Zadru jer, eto, predsjednik tamošnjeg SDP-a ulazi “u frontalni sukob s dijelom navijačkih skupina”.
I da će, uostalom, upaliti priča da je s jedne stane HDZ, a s druge “oni koji negiraju postojanje naše države i ono što nas čini Hrvatima”. U tom slučaju, nema sumnje, Plenkovićev zagrljaj s Bujancem, Markić i Skejom bit će tek početak.