Referendumska inicijativa sindikata „67 je previše“ koja se zalaže za povratak dobi za odlazak u mirovinu na 65 godina i za umanjenje penalizacije prijevremenih mirovina potakla je javnu raspravu o stanju i održivosti mirovinskog sustava. Propagandna kampanja Ministarstva rada protiv referendumske inicijative još jednom je potvrdila da vrhuška HDZ-a živi u paralelnom svemiru. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić i premijer Andrej Plenković nisu imali volje i snage junački priznati kako je za neodrživost hrvatskog mirovinskog sustava prvenstveno zaslužan njihov HDZ i njegova premudra politika kupovine glasova veteranske populacije svekolikom podjelom prijevremenih izdašnih mirovina.
Umjesto toga zagušili su reklamno vrijeme na nacionalnim televizijama svojom babaroga kampanjom u kojoj buduće umirovljenike plaše siromaštvom ukoliko budu ispunjeni zahtjevi inicijative „67 je previše“. Ali siromaštvo je odavno stvarnost za svakog trećeg hrvatskog seniora. Prema podacima Eurostata za 2017. godinu u Hrvatskoj 28,6% građana starijih od 65 godina i 33,5% starijih od 75 godina spada u skupinu onih koji su izloženi opasnosti od siromaštva.
Samo Bugarska i tri baltičke države lošije od Hrvatske
To je jedan od tri primarna indikatora kojima se mjeri adekvatnost mirovina i njihova dostupnost kako bi se omogućilo građanima da i kao umirovljenici imaju odgovarajući životni standard, a sve „u duhu pravednosti i međugeneracijske solidarnosti.“ Tako piše na stranicama Eurostata, a od Hrvatske su prema tom indikatoru lošije jedino tri baltičke države i Bugarska. Krajnje je poražavajuće da je udio onih u starijoj životnoj dobi koji su izloženi riziku od siromaštva nekoliko puta manji u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj i Poljskoj nego u Hrvatskoj. Ispred nas su čak i Srbija, Sjeverna Makedonija i Turska.
Prema drugom važnom indikatoru koji uspoređuje prosječne mirovine koje ostvaruju građani u dobi od 65 do 74 godine starosti s plaćama onih u dobi od 50 do 59 godina Bugarska je jedina lošija od Hrvatske. Prosjek za 28 članica Europske unije bio je u 2017., posljednjoj godini za koju su dostupni podaci za sve članice, 0,58. Znači, ako su zaposleni u dobi od 50 do 59 imali prosječna primanja u iznosu 100 novčanih jedinica, da su umirovljenici u dobi od 65 do 74 godine starosti imali prosječne mirovine u iznosu od 58 jedinica. U Hrvatskoj je taj iznos svega 41 novčana jedinica i on je najbolji pokazatelj razmjera bijede i siromaštva u umirovljeničkoj populaciji.
Posebne mirovine državu koštaju 773 milijuna kuna mjesečno
Vladajući obično opravdavaju ove porazne podatke činjenicom da je u Hrvatskoj malen broj umirovljenika otišao u mirovinu nakon što je odradio puni radni vijek. Ali pritom zaboravljaju na činjenicu da je zahvaljujući njima prošlog mjeseca 175 161 umirovljenik primio „mirovinu prema posebnim propisima. Ukupan iznos tako isplaćenih mirovina iznosi 773 milijuna kuna mjesečno od čega na tri kategorije, „Hrvatske branitelje iz Domovinskog rata“, „Mirovine priznate prema općim propisima, a određene prema Zakonu o braniteljima“ i „Pripadnike Hrvatskog vijeća obrane“ otpada 528 milijuna kuna ili 68 %.
Prosječan radni staž 71 180 umirovljenika u prvoj spomenutoj kategoriji je 18 godina i 8 mjeseci, u drugoj, u kojoj se nalazi 37 839 umirovljenika, on iznosi 27 godina i 10 mjeseci, a apsolutni i teško nadmašivi rekord drži 6761 umirovljenik iz redova nekadašnjeg Hrvatskog vijeća obrane s prosječnim radnim stažem od 7 godina i dva mjeseca. Tako je prošlog mjeseca 115 780 ratnih veterana primilo mirovine po posebnim propisima, od tog broja njih 40 000 u iznosu većem od 5000 kuna, a 23 500 više od 7000 kuna. Gotovo tri četvrtine najviših mirovina su invalidske, a preostala četvrtina obiteljske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković nikako ne želi uzbuditi veteranske duhove
Europska komisija je višekratno upozoravala hrvatske vlasti na neravnomjeran i nepravedan odnos prema različitim kategorijama primatelja socijalnih transfera apostrofirajući upravo problem previsokih mirovina za pojedine kategorije ratnih veterana. Pokušaj Vlade SDP-a da sukladno preporukama Europske komisije razdvoji mirovine zarađene radom od socijalnih transfera prema pojedinim skupinama korisnika nasukao se na proteste veterana u organizaciji HDZ-a. Razlika između uplaćenih doprinosa HZMO-u i isplaćenih mirovina iznosila je prošle godine 17,3 milijarde kuna.
Zaposleni su uplatili na ime doprinosa u prvi stup mirovinskog osiguranja 21,9 milijardi kuna, a HZMO je isplatio 39,2 milijarde kuna. Znači da se preko polovine razlike koja se namiruje iz državnog proračuna odnosi na mirovine po posebnim propisima, od čega dvije trećine na veteranske mirovine. Bilo je očekivano i u skladu s preporukama Europske komisije da HZMO, a time i mirovinski sustav kao takav, bude oslobođen socijalnih transfera. Naravno da premijer Andrej Plenković nije htio razdvajanjem mirovina od socijalnih transfera uzbuditi veteranske duhove pa je ta preporuka Europske komisije ostala i dalje nerealizirana.
Nije problem u ovima koji zaista nisu mogli
Tako su generacije rođene koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća koje su u najvećem postotku aktivno sudjelovale u ratu dobile priliku da rade do 67. godine svog života. Osim onih, ne tako malobrojnih, koji su, opravdano ili ne, umirovljeni još prije deset ili dvadeset godina. Na taj način Hrvatska je ispunila jedan od ciljeva pravednije mirovinske politike, solidarnost unutar određene generacije. Znači netko treba raditi do 67. godine života jer netko drugi nije htio ili nije mogao ni do 37. rođendana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije problem u ovima koji nisu mogli. Oni zaslužuju socijalnu pomoć sukladnu mogućnostima društva u cjelini bez obzira je li razlog njihovog prisilnog napuštanja svijeta rada rat, bolest ili neka mirnodopska teška tjelesna ozljeda. Problem je u desetinama tisuća umirovljenih bez nekog naročitog razloga. Jer ne treba biti povjesničar specijaliziran za ratne operacije u Domovinskom ratu, pa čak ni dobar poznavatelj svih finesa hrvatskog mirovinskog osiguranja da bi se zaključilo kako je 115 780 umirovljenika koji su primili mirovinu u travnju 2019. sukladno Zakonu o braniteljima ipak prevelik broj za zemlju od 4 milijuna stanovnika.
Ako nema želje i volje da se provede revizija svih tih umirovljenja, a time i umanji godišnji trošak od šest milijardi kuna svaka rasprava o „67. je previše“ više je nego licemjerna. Polazeći od činjenice da je trećina naših sugrađana treće životne dobi izložena riziku od siromaštva, te da smo i po tome jedna od najgorih europskih država, da su socijalni transferi prema raznim društvenim skupinama rezultat vulgarnog politikantstva i kupovine glasova, a ne promišljene i pravične socijalne politike, mirovinska reforma ne može biti uspješno provedena bez revizije dobrog dijela mirovina po posebnim propisima. Odnosno može, ali samo kao još jedan dokaz promašenosti i uzaludnosti ovdašnjeg društvenog eksperimenta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada koja ne provodi revizije i uplaćuje mirovine za 115.780 branitelja, priča o reformi. Zbilja?
Ako nema želje i volje da se provede revizija svih tih umirovljenja, a time i umanji godišnji trošak od šest milijardi kuna svaka rasprava o „67. je previše“ naprosto je suvišna
Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić i premijer Andrej Plenković nisu imali volje i snage junački priznati kako je za neodrživost hrvatskog mirovinskog sustava prvenstveno zaslužan njihov HDZ i njegova premudra politika kupovine glasova veteranske populacije svekolikom podjelom prijevremenih izdašnih mirovina. Umjesto toga zagušili su reklamno vrijeme na nacionalnim televizijama svojom babaroga kampanjom u kojoj buduće umirovljenike plaše siromaštvom ukoliko budu ispunjeni zahtjevi inicijative „67 je previše“. Ali siromaštvo je odavno stvarnost za svakog trećeg hrvatskog seniora
Referendumska inicijativa sindikata „67 je previše“ koja se zalaže za povratak dobi za odlazak u mirovinu na 65 godina i za umanjenje penalizacije prijevremenih mirovina potakla je javnu raspravu o stanju i održivosti mirovinskog sustava. Propagandna kampanja Ministarstva rada protiv referendumske inicijative još jednom je potvrdila da vrhuška HDZ-a živi u paralelnom svemiru. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić i premijer Andrej Plenković nisu imali volje i snage junački priznati kako je za neodrživost hrvatskog mirovinskog sustava prvenstveno zaslužan njihov HDZ i njegova premudra politika kupovine glasova veteranske populacije svekolikom podjelom prijevremenih izdašnih mirovina.
Umjesto toga zagušili su reklamno vrijeme na nacionalnim televizijama svojom babaroga kampanjom u kojoj buduće umirovljenike plaše siromaštvom ukoliko budu ispunjeni zahtjevi inicijative „67 je previše“. Ali siromaštvo je odavno stvarnost za svakog trećeg hrvatskog seniora. Prema podacima Eurostata za 2017. godinu u Hrvatskoj 28,6% građana starijih od 65 godina i 33,5% starijih od 75 godina spada u skupinu onih koji su izloženi opasnosti od siromaštva.
Samo Bugarska i tri baltičke države lošije od Hrvatske
To je jedan od tri primarna indikatora kojima se mjeri adekvatnost mirovina i njihova dostupnost kako bi se omogućilo građanima da i kao umirovljenici imaju odgovarajući životni standard, a sve „u duhu pravednosti i međugeneracijske solidarnosti.“ Tako piše na stranicama Eurostata, a od Hrvatske su prema tom indikatoru lošije jedino tri baltičke države i Bugarska. Krajnje je poražavajuće da je udio onih u starijoj životnoj dobi koji su izloženi riziku od siromaštva nekoliko puta manji u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj i Poljskoj nego u Hrvatskoj. Ispred nas su čak i Srbija, Sjeverna Makedonija i Turska.
Prema drugom važnom indikatoru koji uspoređuje prosječne mirovine koje ostvaruju građani u dobi od 65 do 74 godine starosti s plaćama onih u dobi od 50 do 59 godina Bugarska je jedina lošija od Hrvatske. Prosjek za 28 članica Europske unije bio je u 2017., posljednjoj godini za koju su dostupni podaci za sve članice, 0,58. Znači, ako su zaposleni u dobi od 50 do 59 imali prosječna primanja u iznosu 100 novčanih jedinica, da su umirovljenici u dobi od 65 do 74 godine starosti imali prosječne mirovine u iznosu od 58 jedinica. U Hrvatskoj je taj iznos svega 41 novčana jedinica i on je najbolji pokazatelj razmjera bijede i siromaštva u umirovljeničkoj populaciji.
Posebne mirovine državu koštaju 773 milijuna kuna mjesečno
Vladajući obično opravdavaju ove porazne podatke činjenicom da je u Hrvatskoj malen broj umirovljenika otišao u mirovinu nakon što je odradio puni radni vijek. Ali pritom zaboravljaju na činjenicu da je zahvaljujući njima prošlog mjeseca 175 161 umirovljenik primio „mirovinu prema posebnim propisima. Ukupan iznos tako isplaćenih mirovina iznosi 773 milijuna kuna mjesečno od čega na tri kategorije, „Hrvatske branitelje iz Domovinskog rata“, „Mirovine priznate prema općim propisima, a određene prema Zakonu o braniteljima“ i „Pripadnike Hrvatskog vijeća obrane“ otpada 528 milijuna kuna ili 68 %.
Prosječan radni staž 71 180 umirovljenika u prvoj spomenutoj kategoriji je 18 godina i 8 mjeseci, u drugoj, u kojoj se nalazi 37 839 umirovljenika, on iznosi 27 godina i 10 mjeseci, a apsolutni i teško nadmašivi rekord drži 6761 umirovljenik iz redova nekadašnjeg Hrvatskog vijeća obrane s prosječnim radnim stažem od 7 godina i dva mjeseca. Tako je prošlog mjeseca 115 780 ratnih veterana primilo mirovine po posebnim propisima, od tog broja njih 40 000 u iznosu većem od 5000 kuna, a 23 500 više od 7000 kuna. Gotovo tri četvrtine najviših mirovina su invalidske, a preostala četvrtina obiteljske.
Plenković nikako ne želi uzbuditi veteranske duhove
Europska komisija je višekratno upozoravala hrvatske vlasti na neravnomjeran i nepravedan odnos prema različitim kategorijama primatelja socijalnih transfera apostrofirajući upravo problem previsokih mirovina za pojedine kategorije ratnih veterana. Pokušaj Vlade SDP-a da sukladno preporukama Europske komisije razdvoji mirovine zarađene radom od socijalnih transfera prema pojedinim skupinama korisnika nasukao se na proteste veterana u organizaciji HDZ-a. Razlika između uplaćenih doprinosa HZMO-u i isplaćenih mirovina iznosila je prošle godine 17,3 milijarde kuna.
Zaposleni su uplatili na ime doprinosa u prvi stup mirovinskog osiguranja 21,9 milijardi kuna, a HZMO je isplatio 39,2 milijarde kuna. Znači da se preko polovine razlike koja se namiruje iz državnog proračuna odnosi na mirovine po posebnim propisima, od čega dvije trećine na veteranske mirovine. Bilo je očekivano i u skladu s preporukama Europske komisije da HZMO, a time i mirovinski sustav kao takav, bude oslobođen socijalnih transfera. Naravno da premijer Andrej Plenković nije htio razdvajanjem mirovina od socijalnih transfera uzbuditi veteranske duhove pa je ta preporuka Europske komisije ostala i dalje nerealizirana.
Nije problem u ovima koji zaista nisu mogli
Tako su generacije rođene koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća koje su u najvećem postotku aktivno sudjelovale u ratu dobile priliku da rade do 67. godine svog života. Osim onih, ne tako malobrojnih, koji su, opravdano ili ne, umirovljeni još prije deset ili dvadeset godina. Na taj način Hrvatska je ispunila jedan od ciljeva pravednije mirovinske politike, solidarnost unutar određene generacije. Znači netko treba raditi do 67. godine života jer netko drugi nije htio ili nije mogao ni do 37. rođendana.
Nije problem u ovima koji nisu mogli. Oni zaslužuju socijalnu pomoć sukladnu mogućnostima društva u cjelini bez obzira je li razlog njihovog prisilnog napuštanja svijeta rada rat, bolest ili neka mirnodopska teška tjelesna ozljeda. Problem je u desetinama tisuća umirovljenih bez nekog naročitog razloga. Jer ne treba biti povjesničar specijaliziran za ratne operacije u Domovinskom ratu, pa čak ni dobar poznavatelj svih finesa hrvatskog mirovinskog osiguranja da bi se zaključilo kako je 115 780 umirovljenika koji su primili mirovinu u travnju 2019. sukladno Zakonu o braniteljima ipak prevelik broj za zemlju od 4 milijuna stanovnika.
Ako nema želje i volje da se provede revizija svih tih umirovljenja, a time i umanji godišnji trošak od šest milijardi kuna svaka rasprava o „67. je previše“ više je nego licemjerna. Polazeći od činjenice da je trećina naših sugrađana treće životne dobi izložena riziku od siromaštva, te da smo i po tome jedna od najgorih europskih država, da su socijalni transferi prema raznim društvenim skupinama rezultat vulgarnog politikantstva i kupovine glasova, a ne promišljene i pravične socijalne politike, mirovinska reforma ne može biti uspješno provedena bez revizije dobrog dijela mirovina po posebnim propisima. Odnosno može, ali samo kao još jedan dokaz promašenosti i uzaludnosti ovdašnjeg društvenog eksperimenta.