I jedna i druga pozicija su savršeno razumljive – HDZ ne želi ideološki zapaljivom temom pobačaja podijeliti vlastitu stranku, dok bi se ljevica, posebno nakon slučaja Mirele Čavajde teško mogla oprati od odustajanja od svog zahtjeva za ustavnom zaštitom prava žena. Ukratko, kad se trezveno pogledaju obje pozicije – ustavno uređivanje referendumskih pravila postalo bi potencijalno moguće samo u slučaju da se ustavno pravo žene na pobačaj osigura bez – izmjene Ustava.
Zaštita bez spominjanja žena i pobačaja
Da, i logički zvuči posve nemoguće. No, to je samo prvi pogled, a on je u politici vrlo rijetko – dovoljan.
Zastupnik SDP-a Arsen Bauk je, naime, predložio rješenje koje bi moglo praktički zabetonirati pravo žena na pobačaj, a u isto vrijeme ne spominjati ništa od toga u izmjenama Ustava. Štoviše, u njegovom prijedlogu nema čak ni žena, ni pobačaja.
Međutim, mijenjao bi se Ustavni zakon o Ustavnom sudu (koji se ionako mijenja uz predložene promjene Ustava). U njega bi se, otprilike, unijela odredba po kojoj Ustavni sud samo dvotrećinskom većinom može mijenjati svoje prethodno donesene odluke. Prije pet godina je, valjda podsjetiti, Ustavni sud odlučio kako postojeće zakonsko rješenje kojim se dozvoljava pobačaj do desetog tjedna trudnoće – nije protuustavno.
Nemoguća superkonzervativna većina
Usvajanjem ove izmjene bi eventualna promjena odluke Ustavnog suda o ustavnosti pobačaja postala izrazito teška, gotovo nemoguća. U tom tijelu bi se trebala formirati superkonzervativna većina, s dvije trećine sudaca koji bi željeli zabraniti pobačaj. S obzirom na to da se Ustavni suci biraju dvotrećinskom većinom u Saboru, dakle širokim konsenzusom, gotovo je nemoguće zamisliti stvaranje spomenute superkonzervativne većine koja bi mogla zabraniti pravo žena na pobačaj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čini se da bi se tu moglo raditi o jednom od onih kompromisa s kojim su obje strane na sasvim dovoljnom dobitku. HDZ se ne bi morao izjašnjavati o pobačaju (jer se mijenja samo dio Ustavnog zakona koji govori o načinu donošenja odluka na Ustavnom sudu) i ispunio bi svoje obećanje o tome da će se ustavne promjene ticati samo uređenja referendumskih pravila. Ljevica bi, pak, de facto, zabetonirala pravo žena na pobačaj koje proizilazi iz odluke Ustavnog suda iz 2017. godine.
Najopasnija odredba je i dalje tamo
Ima, međutim, i treći pogled. Najopasnija odredba u postojećem prijedlogu ustavnih promjena je i dalje tamo, tek donekle izmijenjena. Radi se o prethodnom mišljenju Ustavnog suda o ustavnosti referendumskog pitanja, koje bi se, po postavljenim rokovima, moglo donijeti i prije nego što bi se potpisi počeli prikupljati.
Za razliku od ranijeg prijedloga, ocjenu o ustavnosti pitanja ne bi donosio Ustavni sud automatizmom, već na prijedlog 15 saborskih zastupnika, Vlade ili Predsjednika RH. Što je tek neznatna promjena, jer jednu desetinu zastupnika doista nije teško skupiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opća načela i najviše vrednote
Ono što je ostalo posve i opasno isto je preširoka osnova za procjenjivanje ustavnosti referenduma – u tekstu predloženih promjena Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i dalje stoji kako referendumsko pitanje mora biti “u skladu s općim načelima i najvišim vrednotama ustavnog poretka RH utvrđenim u člancima 1. i 3. Ustava”.
Treći članak utvrđuje kako su te vrednote “sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav”. Što se može tumačiti opako široko.
Paket opasnih namjera
Primjerice, Vlada se prije tri godine prepala sindikalnog referenduma (skupljeno je 750 tisuća potpisa) protiv produženja dobi za odlazak u mirovinu i – odustala od dizanja dobne granice na 67 godina. Da je tad važila ovakva odredba kakva se sad predlaže, Vlada ili 15 zastupnika bi mogli i prije početka skupljanja potpisa tražiti od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti pitanja. I pozvati se na “socijalnu pravdu” iz članka 3. Ustava, jer su njihove analize govorile kako će ostanak granice od 65 godina značiti 45 milijardi kuna manjka u sustavu i – niže penzije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rezultat – ne samo da nema referenduma, nego nema ni nezgodnog javnog izražavanja nezadovoljstva politikom vladajućih, iskazanog kroz masovno skupljanje potpisa i golemu medijsku pažnju koju svaki takav događaj privlači. Stoga je predloženi paket ustavnih promjena, čak i ako bi prošao kompromis koji bi učvrstio ustavno pravo žena na pobačaj u ovom trenutku i dalje paket – opasnih namjera.
HDZ naravno neće dati da pobačaj uđe u Ustav. Ali postoji način kako da se to pravo zacementira
Unatoč tome, cijeli paket je i dalje opasan za buduće referendume
Najopasnija odredba u postojećem prijedlogu ustavnih promjena je i dalje tamo, tek donekle izmijenjena. Radi se o prethodnom mišljenju Ustavnog suda o ustavnosti referendumskog pitanja, koje bi se, po postavljenim rokovima, moglo donijeti i prije nego što bi se potpisi počeli prikupljati
Na prvi pogled, čini se da dogovor nije bliži ni milimetra danas nego prije šest mjeseci. Pozicije vlasti i oporbe oko promjena Ustava od samog početka imaju isti problem – HDZ ne želi pregovarati ni o čemu što nema veze s izmjenama referendumskih pravila, lijeva opozicija ne želi pristati ni na kakve izmjene Ustava ako njima nije osigurano ustavno pravo žena na pobačaj.
I jedna i druga pozicija su savršeno razumljive – HDZ ne želi ideološki zapaljivom temom pobačaja podijeliti vlastitu stranku, dok bi se ljevica, posebno nakon slučaja Mirele Čavajde teško mogla oprati od odustajanja od svog zahtjeva za ustavnom zaštitom prava žena. Ukratko, kad se trezveno pogledaju obje pozicije – ustavno uređivanje referendumskih pravila postalo bi potencijalno moguće samo u slučaju da se ustavno pravo žene na pobačaj osigura bez – izmjene Ustava.
Zaštita bez spominjanja žena i pobačaja
Da, i logički zvuči posve nemoguće. No, to je samo prvi pogled, a on je u politici vrlo rijetko – dovoljan.
Zastupnik SDP-a Arsen Bauk je, naime, predložio rješenje koje bi moglo praktički zabetonirati pravo žena na pobačaj, a u isto vrijeme ne spominjati ništa od toga u izmjenama Ustava. Štoviše, u njegovom prijedlogu nema čak ni žena, ni pobačaja.
Međutim, mijenjao bi se Ustavni zakon o Ustavnom sudu (koji se ionako mijenja uz predložene promjene Ustava). U njega bi se, otprilike, unijela odredba po kojoj Ustavni sud samo dvotrećinskom većinom može mijenjati svoje prethodno donesene odluke. Prije pet godina je, valjda podsjetiti, Ustavni sud odlučio kako postojeće zakonsko rješenje kojim se dozvoljava pobačaj do desetog tjedna trudnoće – nije protuustavno.
Nemoguća superkonzervativna većina
Usvajanjem ove izmjene bi eventualna promjena odluke Ustavnog suda o ustavnosti pobačaja postala izrazito teška, gotovo nemoguća. U tom tijelu bi se trebala formirati superkonzervativna većina, s dvije trećine sudaca koji bi željeli zabraniti pobačaj. S obzirom na to da se Ustavni suci biraju dvotrećinskom većinom u Saboru, dakle širokim konsenzusom, gotovo je nemoguće zamisliti stvaranje spomenute superkonzervativne većine koja bi mogla zabraniti pravo žena na pobačaj.
Čini se da bi se tu moglo raditi o jednom od onih kompromisa s kojim su obje strane na sasvim dovoljnom dobitku. HDZ se ne bi morao izjašnjavati o pobačaju (jer se mijenja samo dio Ustavnog zakona koji govori o načinu donošenja odluka na Ustavnom sudu) i ispunio bi svoje obećanje o tome da će se ustavne promjene ticati samo uređenja referendumskih pravila. Ljevica bi, pak, de facto, zabetonirala pravo žena na pobačaj koje proizilazi iz odluke Ustavnog suda iz 2017. godine.
Najopasnija odredba je i dalje tamo
Ima, međutim, i treći pogled. Najopasnija odredba u postojećem prijedlogu ustavnih promjena je i dalje tamo, tek donekle izmijenjena. Radi se o prethodnom mišljenju Ustavnog suda o ustavnosti referendumskog pitanja, koje bi se, po postavljenim rokovima, moglo donijeti i prije nego što bi se potpisi počeli prikupljati.
Za razliku od ranijeg prijedloga, ocjenu o ustavnosti pitanja ne bi donosio Ustavni sud automatizmom, već na prijedlog 15 saborskih zastupnika, Vlade ili Predsjednika RH. Što je tek neznatna promjena, jer jednu desetinu zastupnika doista nije teško skupiti.
Opća načela i najviše vrednote
Ono što je ostalo posve i opasno isto je preširoka osnova za procjenjivanje ustavnosti referenduma – u tekstu predloženih promjena Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i dalje stoji kako referendumsko pitanje mora biti “u skladu s općim načelima i najvišim vrednotama ustavnog poretka RH utvrđenim u člancima 1. i 3. Ustava”.
Treći članak utvrđuje kako su te vrednote “sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav”. Što se može tumačiti opako široko.
Paket opasnih namjera
Primjerice, Vlada se prije tri godine prepala sindikalnog referenduma (skupljeno je 750 tisuća potpisa) protiv produženja dobi za odlazak u mirovinu i – odustala od dizanja dobne granice na 67 godina. Da je tad važila ovakva odredba kakva se sad predlaže, Vlada ili 15 zastupnika bi mogli i prije početka skupljanja potpisa tražiti od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti pitanja. I pozvati se na “socijalnu pravdu” iz članka 3. Ustava, jer su njihove analize govorile kako će ostanak granice od 65 godina značiti 45 milijardi kuna manjka u sustavu i – niže penzije.
Rezultat – ne samo da nema referenduma, nego nema ni nezgodnog javnog izražavanja nezadovoljstva politikom vladajućih, iskazanog kroz masovno skupljanje potpisa i golemu medijsku pažnju koju svaki takav događaj privlači. Stoga je predloženi paket ustavnih promjena, čak i ako bi prošao kompromis koji bi učvrstio ustavno pravo žena na pobačaj u ovom trenutku i dalje paket – opasnih namjera.