Za svako prekršajno i kazneno djelo u zakonu je zapisana kazna, od najniže do najviše. Zakon osigurava taj raspon jer svaki je slučaj različit, kod nekoga ima olakotnih okolnosti, kod drugoga otegotnih. Na sucu je da izvaže jedno i drugo i da onda odreže. Za načelnika općine Davor kraj Nove Gradiške Đuru Anđelkovića procijenjeno je da mu je dovoljna kazna i globa od 10.000 kuna i da mu se četiri mjeseca zabrani da vozi. HDZ-ov načelnik nekidan je svojim automobilom udario 58-godišnju biciklisticu i produžio svojim putem.
Kažnjen je negdje u okvirima zakona, u to ne sumnjamo. Ali za takve koji dovedu drugu osobu u životnu opasnost, a onda kidnu i ne osvrnuvši se, odmazda društva trebala bi biti dvostruka od maksimalne. Svakome se može dogoditi da prouzroči prometnu nesreću, vama i meni. Trenutak nepažnje i ajme. Ali ovi koji ostave svoju žrtvu da leži na asfaltu zaslužuju najgoru zakonsku kaznu. To je ljudski šljam. Da sam ja ta neka stranka, bacila bih ga van.
Sociopatsko bježanje
I još k tome Anđelkoviću ovo navodno nije prvi put da bježi s mjesta nesreće. Ispalo je da je žena zadobila lakše ozljeda. Ali on to nije mogao znati. Mogla je ostati na cesti pored svog bicikla raskoljene glave. Mogla je dobiti moždani udar. Moglo se dogoditi da nitko ne naiđe da pozove pomoć. Mogla je umrijeti. Da, u redu, onda bi mu se drugačije presudilo.
Ali ovo sociopatsko bježanje je posebna kategorija. Moralo bi biti. Okreneš glavu od bića za koje ne znaš u kakvom je stanju, diše li, krvari li i kako će završiti, i naprosto nestaneš da te se ne bi našlo. Pa odvezao bi veterinaru i psa koji ti je podletio po kotače, a kamoli čovjeka.
Stranka se ne oglašava
Tako da je tih deset tisuća kuna smiješna kazna za profil poput Anđelkovića i cinična uvreda za žrtvu i za zajednicu. Nosoroga koji ruši ljude po cesti, a onda ih ostavlja na milost i nemilost nasumičnom razvoju događaja, ne bi trebali željeti među sobom članovi nijednog kluba, nijednog sportskog udruženja i nijedne političke stranke. Pogotovo ako taj na njihov brk sjedi na mjestu općinskog načelnika, ako mu je njihova iskaznica omogućila da uživa status i visoku plaću političara u naselju od 3259 stanovnika koje nema ni poštenog dućana.
Njegova se stranka ovim povodom ne oglašava. Možda još hoće. Ako to ne učine, znači da im ne smeta društvo tipa koji je očito kadar učiniti bilo što? Jer od takvih koji se i ne zaustave nakon što čuju mukli udarac ljudskog tijela o pločnik, možeš stvarno očekivati apsolutno svaku opačinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Surovost i bahatluk
Da mi je znati što je bilo u toj hladnokrvnoj glavi koja je upravljala rukama na volanu dok se Anđelkovićev auto udaljavao s mjesta nesreće na kome je neka žena ostala čekati da joj netko slučajan pritekne upomoć. Je li se vozač malo preznojio ispod ruke misleći kako da zabašuri svoju odgovornost, a očito ne o tome što je s njegovom žrtvom? Je li pojačao radio? I je li savjest nešto što organski ne pripada u razmatranja o ovakvim bjeguncima?
Policija je, srećom, dobro odradila posao i na kraju su ga razotkrili. Ali sud je mogao puno bolje, čak i u ovim lošim okvirima koji mu stoje na raspolaganju. Strašna stvar što frajer četiri mjeseca neće voziti? Vozit će ga službeni auto. A onda će opet po starome. Jer surovost i bahatluk se malo smire samo kad se dobro prepadnu kazne. Ovaj od suda nije dobio takav poticaj. HDZ šuti. Bit će sve u redu. Zato se Anđelković, nakon svega, novinarima javlja s porukom “Ja sam u Rimu”. I prekine vezu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ-ov načelnik koji je autom udario biciklisticu pa pobjegao dobio 10.000 kuna kazne. Kakva cinična uvreda za žrtvu i zajednicu
Surovost i bahatluk se malo smire samo kad se dobro prepadnu kazne
Da mi je znati što je bilo u toj hladnokrvnoj glavi koja je upravljala rukama na volanu dok se Anđelkovićev auto udaljavao s mjesta nesreće na kome je neka žena ostala čekati da joj netko slučajan pritekne upomoć. Je li se vozač malo preznojio i je li savjest nešto što organski ne pripada u razmatranja o ovakvim bjeguncima?
Za svako prekršajno i kazneno djelo u zakonu je zapisana kazna, od najniže do najviše. Zakon osigurava taj raspon jer svaki je slučaj različit, kod nekoga ima olakotnih okolnosti, kod drugoga otegotnih. Na sucu je da izvaže jedno i drugo i da onda odreže. Za načelnika općine Davor kraj Nove Gradiške Đuru Anđelkovića procijenjeno je da mu je dovoljna kazna i globa od 10.000 kuna i da mu se četiri mjeseca zabrani da vozi. HDZ-ov načelnik nekidan je svojim automobilom udario 58-godišnju biciklisticu i produžio svojim putem.
Kažnjen je negdje u okvirima zakona, u to ne sumnjamo. Ali za takve koji dovedu drugu osobu u životnu opasnost, a onda kidnu i ne osvrnuvši se, odmazda društva trebala bi biti dvostruka od maksimalne. Svakome se može dogoditi da prouzroči prometnu nesreću, vama i meni. Trenutak nepažnje i ajme. Ali ovi koji ostave svoju žrtvu da leži na asfaltu zaslužuju najgoru zakonsku kaznu. To je ljudski šljam. Da sam ja ta neka stranka, bacila bih ga van.
Sociopatsko bježanje
I još k tome Anđelkoviću ovo navodno nije prvi put da bježi s mjesta nesreće. Ispalo je da je žena zadobila lakše ozljeda. Ali on to nije mogao znati. Mogla je ostati na cesti pored svog bicikla raskoljene glave. Mogla je dobiti moždani udar. Moglo se dogoditi da nitko ne naiđe da pozove pomoć. Mogla je umrijeti. Da, u redu, onda bi mu se drugačije presudilo.
Ali ovo sociopatsko bježanje je posebna kategorija. Moralo bi biti. Okreneš glavu od bića za koje ne znaš u kakvom je stanju, diše li, krvari li i kako će završiti, i naprosto nestaneš da te se ne bi našlo. Pa odvezao bi veterinaru i psa koji ti je podletio po kotače, a kamoli čovjeka.
Stranka se ne oglašava
Tako da je tih deset tisuća kuna smiješna kazna za profil poput Anđelkovića i cinična uvreda za žrtvu i za zajednicu. Nosoroga koji ruši ljude po cesti, a onda ih ostavlja na milost i nemilost nasumičnom razvoju događaja, ne bi trebali željeti među sobom članovi nijednog kluba, nijednog sportskog udruženja i nijedne političke stranke. Pogotovo ako taj na njihov brk sjedi na mjestu općinskog načelnika, ako mu je njihova iskaznica omogućila da uživa status i visoku plaću političara u naselju od 3259 stanovnika koje nema ni poštenog dućana.
Njegova se stranka ovim povodom ne oglašava. Možda još hoće. Ako to ne učine, znači da im ne smeta društvo tipa koji je očito kadar učiniti bilo što? Jer od takvih koji se i ne zaustave nakon što čuju mukli udarac ljudskog tijela o pločnik, možeš stvarno očekivati apsolutno svaku opačinu.
Surovost i bahatluk
Da mi je znati što je bilo u toj hladnokrvnoj glavi koja je upravljala rukama na volanu dok se Anđelkovićev auto udaljavao s mjesta nesreće na kome je neka žena ostala čekati da joj netko slučajan pritekne upomoć. Je li se vozač malo preznojio ispod ruke misleći kako da zabašuri svoju odgovornost, a očito ne o tome što je s njegovom žrtvom? Je li pojačao radio? I je li savjest nešto što organski ne pripada u razmatranja o ovakvim bjeguncima?
Policija je, srećom, dobro odradila posao i na kraju su ga razotkrili. Ali sud je mogao puno bolje, čak i u ovim lošim okvirima koji mu stoje na raspolaganju. Strašna stvar što frajer četiri mjeseca neće voziti? Vozit će ga službeni auto. A onda će opet po starome. Jer surovost i bahatluk se malo smire samo kad se dobro prepadnu kazne. Ovaj od suda nije dobio takav poticaj. HDZ šuti. Bit će sve u redu. Zato se Anđelković, nakon svega, novinarima javlja s porukom “Ja sam u Rimu”. I prekine vezu.