Nakon nedjelje je dosta jasno kako je Glavaš uništio bilo kakvu šansu da HDSSB ostane, bar lokalno, važan
Drago Hedl o konačnom padu stranke osnovane 2005.
Debakl SDP-a na izborima prošle nedjelje posve je zasjenio katastrofalni rezultat HDSSB-a, stranke koju je 2005. osnovao Branimir Glavaš i koja je u odnosu na rezultate ostvarene na izborima prošle godine, na ovima postigla 50 posto lošiji rezultat. Stranka koja je u Saboru imala dva zastupnika, ostala je na jednom, svom osnivaču, Glavašu.
Strmoglavi pad rejtinga HDSSB-a započeo je u veljači prošle godine povratkom Glavaša iz zatvora u Mostaru gdje je izdržavao kaznu za osječke ratne zločine. U to vrijeme u Saboru su sjedili zastupnici sedmog saziva, a HDSSB je imao respektabilnih sedam mjesta. Imali su svoj zastupnički klub i vrlo aktivne zastupnike, prepoznatljive, među ostalim, i po bedževima na reveru: Heroj, a ne zločinac. Odnosilo se, dakako, na Glavaša.
Razlaz s Ivom Sanaderom
Nije bilo sjednice na kojoj gorljivo nisu nastupali Dinko Burić, Ivan Drmić, Zoran Vinković, Josip Salapić ili Boro Grubišić. Njihovi istupi često su bili ekscesni: valja se sjetiti kada je Dinko Burić tadašnjem predsjedniku Sabora, Vladimiru Šeksu, na stol predsjedavajućeg bacio uputnicu za psihijatriju koju je uvrijeđeni Šeks demonstrativno potrgao.
HDSSB Glavaš je osnovao u vrijeme razlaza s Ivom Sanaderom, neposredno pred početak istrage o osječkim ratnim zločinima, početkom ljeta 2005. Jezgro stranke činili su članovi HDZ-a, koji su se priklonili jednom od osnivača HDZ-a, Glavašu, nakon što je isključen iz te stranke. Slavoncima su vješto prodali priču o zapuštenoj i upropaštenoj Slavoniji, mada je upravo HDZ, u kojem je Glavaš od 1990. bio itekako utjecajan, najodgovorniji za stanje u kojem se našao istok Hrvatske.
Status žrtve
Do tada ljuti protivnik regionalnih stranaka, Glavaš je HDSSB utemeljio upravo na tom načelu, predstavljajući se kao spasitelj Slavonije i nada osiromašenih seljaka, ali i radnika, koji su u pogubnoj privatizaciji devedesetih (kada je Glavaš o svemu odlučivao), ostali bez posla. Priča je bila zavodljiva i godila je uhu, pa je HDSSB već u petom sazivu Hrvatskog sabora imao tri, u sljedećem četiri, a potom, kako smo rekli – u sedmom sazivu – čak sedam zastupnika.
Strmoglavi pad HDSSB-a događa se povratkom Glavaša iz zatvora. Dok su stranku vodili Vladimir Šišljagić (2007. – 2014.), potom Dragan Vulin, a Glavaš uživao u statusu žrtve političkog progona Ive Sanadera, stranka je dobro stajala, ne samo u Saboru, već i na lokalnoj razini, u Slavoniji. HDSSB vladao je (i još vlada) Osječko-baranjskom županijom, imao je vlast u najvećem gradu Slavonije, Osijeku, ali i u više općina na istoku Hrvatske.
Morbidna aluzija
Kad se u veljači prošle godine Glavaš pompozno vratio iz mostarskog zatvora i održao vatreni govor okupljenim pristašama, poručivši kako je u zatvoru ”napunio akumulatore” (što je bila morbidna aluzija na ratni zločin zbog kojeg je suđen, kada je jedan civil u garaži nadomak njegova ratnog ureda mučen i nalijevan akumulatorskom kiselinom), za HDSSB sve kreće po zlu.
Ubrzo na službenoj Glavaševoj Facebook stranici osvanula je slika skupine obješenih s tekstom ispod da tako prolaze oni koji lažno svjedoče. Slijedi divljački napad na Milorada Pupovca, a onda kruna svega: osnivanje Slavonske sokolske garde (SSG), koja uz zloguki SS u kratici, svojim crnim uniformama i ikonografijom podsjeća na mračna vremena Drugog svjetskog rata. Glavaš ih dovodi u Zagreb, postrojava pred zgradom Hrvatskog sabora, a potom, ako sve još nije bilo jasno, završavaju u obližnjoj pivnici, onako kako se nekad bančilo u pivnicama Müenchena tridesetih godina prošloga stoljeća.
Trostruko manje mandata na prošlim izborima
Pred izbore u studenom prošle godine Glavaš najavljuje kako bez HDSSB-a neće moći biti sastavljana sljedeća Vlada, kako će upravo ta stranka biti jezičac na vagi koji će odlučiti tko će u Banske dvore. Ističe i svog ministra poljoprivrede, obećava preporod sela, poziva se na Viktora Orbana i hvali njegovu politiku, vozika Slavonsku sokolsku gardu po istoku Hrvatske i predstavlja se kao brana koja će zaštiti granice od najezde izbjeglica.
Rezultat? Umjesto sedam mandata u Saboru koliko ih je imao, HDSSB dobiva samo dva mjesta. I poraznu spoznaju da nitko, ali baš nitko, s njima nije htio u zajednički zastupnički klub, pa su Glavaš i Josip Salapić bila dva najusamljenija zastupnika u Saboru, ne računajući Ivana Velibora Sinčića, koji također nije želio s njima u zajednički zastupnički klub.
Odumiranje stranke
U prošlom sazivu Sabora, predsjednik HDSSB-a, Dragan Vulin, bio je jedini čelnik neke parlamentarne stranke koji nije sjedio u Saboru. Glavaš ga je na prošlogodišnjim izborima gurnuo u petu izbornu jedinicu, a za sebe rezervirao četvrtu. Tako je u Sabor otišao Glavaš, baš kao i sada, jer je dobro znao da u petoj izbornoj jedinici, gdje je utjecaj HDSSB-a minoran, sigurno ne bi zaradio mandat. Tako se oi dogodilo pa je u Saboru Glavaš ostao sam.
Njegov utjecaj u stranci, bez obzira što formalno nije na njenom čelu, bio je ogroman, no vlastiti uteg koji je stranci stavio oko vrata bio je još veći. Kao i u većini drugih hrvatskih stranaka, ni u HDSSB-u nije bilo unutrašnje snage da se suprotstave vođi (jer Glavaš je i danas, bez obzira na težak poraz, osoba koju se o svemu pita i koja o svemu odlučuje). Tek poneko gunđanje, šaputanje u užim krugovima i strah da bi svako suprotstavljanje moglo završiti izbacivanjem iz stranke. Takvih je slučajeva bilo i služili su kao primjer drugima.
HDSSB je nakon ovih izbora definitivno pred potpunim odumiranjem i jedina nada za kakvo takvo preživljavanje su lokalni izbori sljedeće godine. No, ne makne li se Glavaš potpuno iz te stranke i ne prepusti li – stvarno, a ne samo formalno – da je vode drugi, poraz na lokalnim izborima mogao bi biti teži od prošlonedjeljnog.