Gotovo punih godinu dana kasnije, užasavajuće spora obnova je toliko opće mjesto, da ju je kritizirao i nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić. S oltara. Na božićnoj misi.
“Ispod razine znanja i vještina”
Za bolno spori proces obnove, koji ugrožava i iskorištavanje 5,1 milijardi kuna koje je za tu namjenu EU dala Hrvatskoj, te tjera ljude s pogođenih područja na sve ozbiljnije promišljanje o trajnom iseljavanju, nije i ne može biti kriv samo jedan čovjek. Činjenica da se praktički na godišnjicu potresa na Baniji vlasti hvale s dovršenim – planom – izgradnje zamjenskih kuća i zgrada dovoljno je slikovita i bez shitstorma koji je nakon toga uslijedio. Naime, struka je tvrdila da su predviđeni zidovi dijela kuća jednostavno pretanki, a Vladin Savjet za obnovu je demonstrativno je, uz komentar kako je predloženi model “ispod razine arhitektonskih znanja i vještina” napustio dekan Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Bojan Baletić.
Jedan čovjek, pa makar to bio i resorni ministar Darko Horvat, svakako nije glavni krivac ni zato što je Zakon o obnovi, čiju je kvalitetu vlast na sva usta hvalila, donesen tek pola godine nakon potresa u Zagrebu. Nije kriv ni zbog toga što je vlast, nakon što su punih devet mjeseci javnost, mediji i oporba govorili kako zakon nije dobar, to shvatili i sami. Da bi im, zatim, trebala još četiri mjeseca da ga promijene.
Dvanaest mjeseci, a ni priprema još nije gotova
Nije, kvragu, Horvat jedini krivac ni za to što je tek sad, evo sutra će biti točno godišnjica drugog, razornijeg potresa u Petrinji i okolici, još u izradi “podzakonski akt kojim će se definirati tehnički stupanj obnove javnih i privatnih objekata”. Dvanaest punih mjeseci, dakle, u situaciji kad je brza obnova ključna kako bi se sačuvalo stanovništvo na pogođenom prostoru, još nisu definirani niti uvjeti pod kojim bi se obnova trebala izvoditi!
Nema, međutim, nikog poput Horvata tko s toliko ciničnom lakoćom sipa optimistične najave, a još lepršavije krivnju za zastoje širi na sve strane, samo što dalje od vlastitog ureda. Onog koji je, valja podsjetiti, glavni i odgovorni za “prostorno uređenje, graditeljstvo i državnu imovinu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Nigdje zapelo nije”
Još u ožujku, sigurno sasvim slučajno u zagrijavanju kampanje za lokalne izbore, ministar Horvat je svečano ustvrdio kako je, godinu dana nakon zagrebačkog potresa, s obnovom sve u najboljem redu. “Nigdje zapelo nije. Proces je složen, proces se zbiva i događa, korak po korak. Tu smo pred izdavanjem toliko željenih i potrebitih odluka, napravljeni su svi alati temeljem kojih procesi o kojima pričaju stanovnici grada Zagreba danas više nisu ni složeni ni komplicirani”, kazivao je ozareni Horvat i najavio, “gradilište na prostoru grada Zagreba imat ćemo u šestom mjesecu”.
Iskusniji i ciničniji su odmah zamijetili da Horvat nije spomenuo u lipnju koje godine će Zagreb postati gradilište. Valjda ta fora neće biti gorko smiješna i u šestom mjesecu 2022. godine kao što jest na njenom pragu.
Ključ uspješne obnove
Godinu koja prolazi su obilježili i uzaludni pokušaju Horvatovog prepucavanja s bivšim šefom Fonda za obnovu Damirom Vanđelićem oko toga gdje je usko grlo obnove. Ako je itko sumnjao, statistika koju Fond redovno i transparentno objavljuje na svojim stranicama jasno je ukazivala da je gigantska kočnica u Horvatovom ministarstvu iz kojeg su odluke curile na kapaljku. Danas, krajem godine, Vanđelić je bivši ravnatelj Fonda, a Horvat u funkciji ministra nastupa na “Danima potresnog inženjerstva” u Petrinji. Tema savjetovanja na kojem je govorio je, ozbiljno, “Kvaliteta projektne dokumentacije – ključ uspješne obnove”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako to s obnovom u stvarnosti djeluje toliko uspješno da je kritike na taj račun sipao i nadbiskup zagrebački kardinal na božićnoj misi, resorni ministar je ipak pokušavao posljednjih dana pričati više o kvaliteti, a manje o brzini. Osim kad bi trebalo, je li, oprati ruke.
Kriva je struka, a ne politika
Pa je, nakon spomenute mise, novinarima autoritativno objašnjavao kako je podzakonski akt o tehničkom stupnju obnove – tehnički propis. Kojeg, kako je naglasio “radi struka, a ne politika”. Uostalom, kako je majstor na mjestu ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nedavno rekao: “Nije istina da nije izgrađena niti jedna kuća, događaju se privatne inicijative…”.
Ukratko, za užasavajući debakl u slow motionu kakav Hrvatska već punih godinu dana gleda na Baniji, a devet mjeseci duže i u Zagrebu, svakako nije kriv jedino Darko Horvat. On je samo neuobičajeno jasno lice kaosa i entropije koja kulja iz svakog pokušaja aktualne vlasti da se pokaže doraslom izazovima upravljanja zemljom. I sve prozirnijeg posipanja svjetlucave prašine političkog spina po njenim dramatičnim i dalekosežnim promašajima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Horvat nije jedini krivac za užasavajući debakl s obnovom, ali njegov lakonski cinizam je besprimjeran
Godinu dana od potresa obnovu kritiziraju na božićnoj misi i Arhitekturi, ali ministar Horvat jaše dalje s osmijehom
Ozareni Horvat je u ožujku najavio kako ćemo “gradilište na prostoru grada Zagreba imati u šestom mjesecu”. Iskusniji i ciničniji su odmah zamijetili da Horvat nije spomenuo u lipnju koje godine
Početkom ove godine, Andreja Plenkovića su opako izluđivale kritike o sporoj i neorganiziranoj reakciji države nakon katastrofalnog potresa na Baniji. “Ma tko je taj koji će reći iz komfora svog naslonjača da nešto nije dobro? Temeljem čega? Temeljem kojih, čijih podataka? Tko kasni i gdje kasni? Dajte mi jedan dokaz!”, bjesnio je premijer na Hrvatskom radiju, da bi zatim iznio sad već čuvenu tvrdnju o tome da ima radare koji u tri sekunde otkrivaju nečiju agendu.
Gotovo punih godinu dana kasnije, užasavajuće spora obnova je toliko opće mjesto, da ju je kritizirao i nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić. S oltara. Na božićnoj misi.
“Ispod razine znanja i vještina”
Za bolno spori proces obnove, koji ugrožava i iskorištavanje 5,1 milijardi kuna koje je za tu namjenu EU dala Hrvatskoj, te tjera ljude s pogođenih područja na sve ozbiljnije promišljanje o trajnom iseljavanju, nije i ne može biti kriv samo jedan čovjek. Činjenica da se praktički na godišnjicu potresa na Baniji vlasti hvale s dovršenim – planom – izgradnje zamjenskih kuća i zgrada dovoljno je slikovita i bez shitstorma koji je nakon toga uslijedio. Naime, struka je tvrdila da su predviđeni zidovi dijela kuća jednostavno pretanki, a Vladin Savjet za obnovu je demonstrativno je, uz komentar kako je predloženi model “ispod razine arhitektonskih znanja i vještina” napustio dekan Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Bojan Baletić.
Jedan čovjek, pa makar to bio i resorni ministar Darko Horvat, svakako nije glavni krivac ni zato što je Zakon o obnovi, čiju je kvalitetu vlast na sva usta hvalila, donesen tek pola godine nakon potresa u Zagrebu. Nije kriv ni zbog toga što je vlast, nakon što su punih devet mjeseci javnost, mediji i oporba govorili kako zakon nije dobar, to shvatili i sami. Da bi im, zatim, trebala još četiri mjeseca da ga promijene.
Dvanaest mjeseci, a ni priprema još nije gotova
Nije, kvragu, Horvat jedini krivac ni za to što je tek sad, evo sutra će biti točno godišnjica drugog, razornijeg potresa u Petrinji i okolici, još u izradi “podzakonski akt kojim će se definirati tehnički stupanj obnove javnih i privatnih objekata”. Dvanaest punih mjeseci, dakle, u situaciji kad je brza obnova ključna kako bi se sačuvalo stanovništvo na pogođenom prostoru, još nisu definirani niti uvjeti pod kojim bi se obnova trebala izvoditi!
Nema, međutim, nikog poput Horvata tko s toliko ciničnom lakoćom sipa optimistične najave, a još lepršavije krivnju za zastoje širi na sve strane, samo što dalje od vlastitog ureda. Onog koji je, valja podsjetiti, glavni i odgovorni za “prostorno uređenje, graditeljstvo i državnu imovinu”.
“Nigdje zapelo nije”
Još u ožujku, sigurno sasvim slučajno u zagrijavanju kampanje za lokalne izbore, ministar Horvat je svečano ustvrdio kako je, godinu dana nakon zagrebačkog potresa, s obnovom sve u najboljem redu. “Nigdje zapelo nije. Proces je složen, proces se zbiva i događa, korak po korak. Tu smo pred izdavanjem toliko željenih i potrebitih odluka, napravljeni su svi alati temeljem kojih procesi o kojima pričaju stanovnici grada Zagreba danas više nisu ni složeni ni komplicirani”, kazivao je ozareni Horvat i najavio, “gradilište na prostoru grada Zagreba imat ćemo u šestom mjesecu”.
Iskusniji i ciničniji su odmah zamijetili da Horvat nije spomenuo u lipnju koje godine će Zagreb postati gradilište. Valjda ta fora neće biti gorko smiješna i u šestom mjesecu 2022. godine kao što jest na njenom pragu.
Ključ uspješne obnove
Godinu koja prolazi su obilježili i uzaludni pokušaju Horvatovog prepucavanja s bivšim šefom Fonda za obnovu Damirom Vanđelićem oko toga gdje je usko grlo obnove. Ako je itko sumnjao, statistika koju Fond redovno i transparentno objavljuje na svojim stranicama jasno je ukazivala da je gigantska kočnica u Horvatovom ministarstvu iz kojeg su odluke curile na kapaljku. Danas, krajem godine, Vanđelić je bivši ravnatelj Fonda, a Horvat u funkciji ministra nastupa na “Danima potresnog inženjerstva” u Petrinji. Tema savjetovanja na kojem je govorio je, ozbiljno, “Kvaliteta projektne dokumentacije – ključ uspješne obnove”.
Kako to s obnovom u stvarnosti djeluje toliko uspješno da je kritike na taj račun sipao i nadbiskup zagrebački kardinal na božićnoj misi, resorni ministar je ipak pokušavao posljednjih dana pričati više o kvaliteti, a manje o brzini. Osim kad bi trebalo, je li, oprati ruke.
Kriva je struka, a ne politika
Pa je, nakon spomenute mise, novinarima autoritativno objašnjavao kako je podzakonski akt o tehničkom stupnju obnove – tehnički propis. Kojeg, kako je naglasio “radi struka, a ne politika”. Uostalom, kako je majstor na mjestu ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nedavno rekao: “Nije istina da nije izgrađena niti jedna kuća, događaju se privatne inicijative…”.
Ukratko, za užasavajući debakl u slow motionu kakav Hrvatska već punih godinu dana gleda na Baniji, a devet mjeseci duže i u Zagrebu, svakako nije kriv jedino Darko Horvat. On je samo neuobičajeno jasno lice kaosa i entropije koja kulja iz svakog pokušaja aktualne vlasti da se pokaže doraslom izazovima upravljanja zemljom. I sve prozirnijeg posipanja svjetlucave prašine političkog spina po njenim dramatičnim i dalekosežnim promašajima.