Kolovoška sezona kiselih krastavaca, koji se već godinama ritualno umaču u ustajalu olujnu retoriku zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, dobila je ove sezone novi, posve neočekivani začin – Bljesak. Odnosno, Zamolnicu Tužiteljstva BiH kojom se traži od Hrvatske da, sitnih 26 godina nakon te Vojno redarstvene akcije kojom je oslobođena Zapadna Slavonija, preuzme kazneni progon protiv 14 visokih časnika Hrvatske vojske pod sumnjom da su odgovorni za ratni zločin počinjen u toj akciji.
Jasno je da mnogo toga u ovoj situaciji nije ni blizu normalnog. Jer, sudsko procesuiranje eventualnih ratnih zločina u ratovima vođenim na ovim prostorima od 1991. do 1995. godine trebalo je biti zaključeno desetljećima ranije. Tada ni ratovi u Hrvatskoj i pogotovo BiH ne bi ostali tinjati kao nezavršene priče ispod površine sa svih strana nevoljko prihvaćenog i marno opstruiranog suživota.
Duže od Bljeska
Priča o Zamolnici za Bljesak ljeta gospodnjeg 2021. godine stoga se teško može shvatiti kao ozbiljan pokušaj dostizanja pravde. Uostalom, njena sudbina je praktički zacrtana, gotovo izvjesna. Ministarstvo pravosuđa RH će je proslijediti DORH-u, DORH će gotovo sigurno zaključiti da nema temelja za kazneni progon i nitko više nikad neće moći teretiti hrvatske generale i ostale časnike koji su vodili Bljesak za zločine koji se spominju u dokumentaciji koju je BiH ustupila Hrvatskoj.
Stoga bi bilo logično da je cijela priča prošla u suzdržanoj tišini, s mantrom o neovisnim institucijama koje rade svoj posao i na koje politika nikako ne želi niti smije utjecati – čemu ta ista politika pribjegne svaki put kad netko njihov bude uhvaćen s ručicama u predubokom medu. Ali, priča o Bljesku, u ovogodišnjoj sezoni kiselih krastavaca, traje evo već duže nego sama akcija u svibnju 1995. godine.
Nadimlju se domoljubna prsa
Danima se redaju reakcije, nadimlju se domoljubna prsa zaštitom digniteta od ove opake ugroze, rade se specijalne emisije i lajvovi, a vrhunac je bio današnji sastanak premijera Andreja Plenkovića i časnika spomenutih u Zamolnici. (Okej, vrhunac je bila izjava Davora Domazeta Loše o tome da je Europa odavno izgubljena i da se radi o malo većoj geopolitičkoj igri, no umirovljeni admiral je ionako izvan konkurencije).
Event u Banskim dvorima ekstenzivno je praćen, gotovo iz minute u minutu, a uz domaću medijsku eho-sobu uvećan je do gigantskih proporcija, kao udarna vijest u svim redovnim informativnim emisijama, gotovo kao da se stvarno radi o odsudnoj bitci za zaštitu legitimiteta oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske iz davne 1995. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drametina koje se nitko neće sjećati
Takva disproporcija između važnosti i dramatičnosti stvarne priče i slike koja je se o njoj stvara, precizni je pokazatelj o tome koliko su isprazni politički rituali postali dio hrvatske svakodnevice. Jer, Zamolnica koja je izazvala političku i medijsku drametinu koje se za godinu ili dvije više nitko neće ni sjećati, neodoljivo podsjeća na nedavni spektakl spajanja posljednjeg dijela Pelješkog mosta. Ili, aktualnim rječnikom, na ostvarenje višestoljetnog sna o spajanju Hrvatske.
Sam most, međutim, još nije gotov, a još su manje gotove pristupne ceste, tako da Hrvatska, zapravo, neće biti ni spojena (kakva je bila, kad smo već kod toga, u više navrata u posljednjih nekoliko stotina godina) barem do sljedećeg ljeta. A onda ćemo, jamačno, opet imati spektakularnih otvaranja i to, sasvim moguće, više komada.
Samo stabilnost
Isprazni politički ritual, poput “spajanja Hrvatske” i aktualne borbe za Bljesak, međutim, iako praktički bez težine u stvarnom životu, nisu u potpunosti beznačajni u dnevno političkim nadigravanjima. Jer, aktualna vlast HDZ-a (i sitnih, uglavnom nebitnih koalicijskih partnera) se time legitimira kao ona koja je, eto, spojila Hrvatsku i obranila hrvatske generale iz Bljeska.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Aktualna priča je pogotovo važna jer se zbiva u situaciji kad se HDZ-ova glavna konkurencija na desnici, Domovinski pokret, spektakularno samouništava u dnevnim nastavcima. Nasuprot njima, eto, stoji politička stabilnost, konačno cjelovita Hrvatska, zaštita generala i Domovinskog rata, rječju, nepokolebljivi Andrej Plenković. I Davor Domazet Lošo, umirovljeni admiral i autor uspješnice “Gospodari kaosa”, koji se i danas nalazi na braniku Domovine u višepolarnom svijetu u nastajanju.
Hrvatska je konačno spojena, a obranit će se i dignitet Bljeska. Očito, na vrhuncu smo sezone ispraznih političkih predstava
Poruka "bitke za Bljesak" za HDZ je posebno važna kad im se konkurencija na desnici spektakularno raspada
Event u Banskim dvorima ekstenzivno je praćen, gotovo iz minute u minutu, a uz domaću medijsku eho-sobu uvećan je do gigantskih proporcija, kao udarna vijest u svim redovnim informativnim emisijama, gotovo kao da se stvarno radi o odsudnoj bitci za zaštitu legitimiteta oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske iz davne 1995. godine
Kolovoška sezona kiselih krastavaca, koji se već godinama ritualno umaču u ustajalu olujnu retoriku zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, dobila je ove sezone novi, posve neočekivani začin – Bljesak. Odnosno, Zamolnicu Tužiteljstva BiH kojom se traži od Hrvatske da, sitnih 26 godina nakon te Vojno redarstvene akcije kojom je oslobođena Zapadna Slavonija, preuzme kazneni progon protiv 14 visokih časnika Hrvatske vojske pod sumnjom da su odgovorni za ratni zločin počinjen u toj akciji.
Jasno je da mnogo toga u ovoj situaciji nije ni blizu normalnog. Jer, sudsko procesuiranje eventualnih ratnih zločina u ratovima vođenim na ovim prostorima od 1991. do 1995. godine trebalo je biti zaključeno desetljećima ranije. Tada ni ratovi u Hrvatskoj i pogotovo BiH ne bi ostali tinjati kao nezavršene priče ispod površine sa svih strana nevoljko prihvaćenog i marno opstruiranog suživota.
Duže od Bljeska
Priča o Zamolnici za Bljesak ljeta gospodnjeg 2021. godine stoga se teško može shvatiti kao ozbiljan pokušaj dostizanja pravde. Uostalom, njena sudbina je praktički zacrtana, gotovo izvjesna. Ministarstvo pravosuđa RH će je proslijediti DORH-u, DORH će gotovo sigurno zaključiti da nema temelja za kazneni progon i nitko više nikad neće moći teretiti hrvatske generale i ostale časnike koji su vodili Bljesak za zločine koji se spominju u dokumentaciji koju je BiH ustupila Hrvatskoj.
Stoga bi bilo logično da je cijela priča prošla u suzdržanoj tišini, s mantrom o neovisnim institucijama koje rade svoj posao i na koje politika nikako ne želi niti smije utjecati – čemu ta ista politika pribjegne svaki put kad netko njihov bude uhvaćen s ručicama u predubokom medu. Ali, priča o Bljesku, u ovogodišnjoj sezoni kiselih krastavaca, traje evo već duže nego sama akcija u svibnju 1995. godine.
Nadimlju se domoljubna prsa
Danima se redaju reakcije, nadimlju se domoljubna prsa zaštitom digniteta od ove opake ugroze, rade se specijalne emisije i lajvovi, a vrhunac je bio današnji sastanak premijera Andreja Plenkovića i časnika spomenutih u Zamolnici. (Okej, vrhunac je bila izjava Davora Domazeta Loše o tome da je Europa odavno izgubljena i da se radi o malo većoj geopolitičkoj igri, no umirovljeni admiral je ionako izvan konkurencije).
Event u Banskim dvorima ekstenzivno je praćen, gotovo iz minute u minutu, a uz domaću medijsku eho-sobu uvećan je do gigantskih proporcija, kao udarna vijest u svim redovnim informativnim emisijama, gotovo kao da se stvarno radi o odsudnoj bitci za zaštitu legitimiteta oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske iz davne 1995. godine.
Drametina koje se nitko neće sjećati
Takva disproporcija između važnosti i dramatičnosti stvarne priče i slike koja je se o njoj stvara, precizni je pokazatelj o tome koliko su isprazni politički rituali postali dio hrvatske svakodnevice. Jer, Zamolnica koja je izazvala političku i medijsku drametinu koje se za godinu ili dvije više nitko neće ni sjećati, neodoljivo podsjeća na nedavni spektakl spajanja posljednjeg dijela Pelješkog mosta. Ili, aktualnim rječnikom, na ostvarenje višestoljetnog sna o spajanju Hrvatske.
Sam most, međutim, još nije gotov, a još su manje gotove pristupne ceste, tako da Hrvatska, zapravo, neće biti ni spojena (kakva je bila, kad smo već kod toga, u više navrata u posljednjih nekoliko stotina godina) barem do sljedećeg ljeta. A onda ćemo, jamačno, opet imati spektakularnih otvaranja i to, sasvim moguće, više komada.
Samo stabilnost
Isprazni politički ritual, poput “spajanja Hrvatske” i aktualne borbe za Bljesak, međutim, iako praktički bez težine u stvarnom životu, nisu u potpunosti beznačajni u dnevno političkim nadigravanjima. Jer, aktualna vlast HDZ-a (i sitnih, uglavnom nebitnih koalicijskih partnera) se time legitimira kao ona koja je, eto, spojila Hrvatsku i obranila hrvatske generale iz Bljeska.
Aktualna priča je pogotovo važna jer se zbiva u situaciji kad se HDZ-ova glavna konkurencija na desnici, Domovinski pokret, spektakularno samouništava u dnevnim nastavcima. Nasuprot njima, eto, stoji politička stabilnost, konačno cjelovita Hrvatska, zaštita generala i Domovinskog rata, rječju, nepokolebljivi Andrej Plenković. I Davor Domazet Lošo, umirovljeni admiral i autor uspješnice “Gospodari kaosa”, koji se i danas nalazi na braniku Domovine u višepolarnom svijetu u nastajanju.