Hrvatsko pravosuđe još uvijek, 27 godina kasnije, nije pravomoćno kaznilo odgovorne za raketiranje Zagreba i Karlovca
Godinu i pol sudski spis nalazi se na Vrhovnom sudu, još nije zakazana rasprava o žalbama Martića i Čeleketića
Ni nakon punih 27 godina od raketiranja Zagreba i Karlovca 1. i 2. svibnja 1995., hrvatsko pravosuđe još nije pravomoćno kaznilo vođu pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milana Martića i general-majora Milana Čeleketića, komandanta glavnog štaba tzv. Srpske vojske Krajine. Već godinu i pol sudski spis nalazi se na Vrhovnom sudu RH gdje još uvijek nije zakazana rasprava o žalbama koje su uložene na prvostupanjsku presudu.
Tom presudom Županijski sud u Zagrebu nepravomoćno je na sedam godina zatvora osudio Martića, jer je kao odmazdu za operaciju hrvatskih snaga Bljesak naredio raketiranje Karlovca. Čeleketić je pak nepravomoćno kažnjen s 20 godina zatvora jer je napad na Karlovac i Zagreb po Martićevoj zapovijedi izvršio. Martić je još 2008. u Haagu pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora zbog raketiranja Zagreba, zbog čega mu je na Županijskom sudu suđeno samo za Karlovac. Ni on ni Čeleketić nisu dostupni hrvatskom pravosuđu, već se postupak protiv njih vodi u odsutnosti.
Svjedočanstva žrtava
U napadima koje je naradio Martić poginulo je sedam civila, dok ih je više od 200 ranjeno. Ukupna materijalna šteta u dva grada procijenjena je na 23,2 milijuna kuna. Tijekom procesa brojni svjedoci opisali su što se tih dana događalo u Zagrebu i Karlovcu.
“Imala sam 11 godina. S djedom sam se tog dana spuštala po Schlosserovim stubama. Išli smo prema centru Zagreba. Odjednom sam osjetila udar i više nisam mogla disati. Iduće čega se sjećam su policajci koji su me odvozili u Kliniku za traumatologiju. Još neko vrijeme bila sam pri svijesti, a zatim su me uspavali i odvezli na operaciju. Dva tjedna bila sam na liječenju. Nakon toga, idućih godinu dana, nisam išla u školu, a nastavu tjelesnog odgoja više nikada nisam mogla pohađati”, ispričala je svjedokinja koja je bila među ranjenim civilima.
Vozač ZET-ovog autobusa koji je tog dana ranjen također je svjedočio na sudu. “Bio sam na stajalištu na Mažuranićevom trgu i taman sam zatvorio vrata kako bih krenuo. Tada se začula eksplozija. Odmah mi je bilo jasno o čemu se radi. Pustio sam putnike da izađu, a kada sam ja krenuo iz vozila nešto me pokosilo. Pao sam pod autobus. Uspio sam se skloniti u Obrtnički dom gdje je bilo još ranjenih ljudi”, ispričao je čovjek koji još uvijek u tijelu nosi gelere jer je njihovo vađenje bilo preopasno.
Martić i Čeleketić su se žalili
Optužnica za ovaj zločin podignuta je u siječnju 2003., kada je postalo jasno da haško tužiteljstvo nije svojim procesom obuhvatilo raketiranje Karlovca, niti je optužilo general-majora Čeleketića. Tim potezom, uvjeravali su domaći istražitelji, nije se željelo dovesti u pitanje haašku optužnicu, kao ni prioritet Haaškog suda nad domaćim pravosuđem u predmetima za ratne zločine.
Ipak, zbog haškog procesa suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu počelo je tek u lipnju 2016. godine. Osim što su ispitani brojni svjedoci u sudnici je reproducirana i izjava Milana Čeleketića koju je dao za srpske medije u veljači 1994. godine. Tada je najavio da će u slučaju ‘ustaškog napada’ znati adekvatno odgovoriti i to ‘tamo gdje najviše boli, dakle na gradove i trgove gdje ima najviše civila’. Osim toga čula se i Martićeva izjava da su ‘napadi na hrvatske gradove bili odmazda Franji Tuđmanu zbog akcije Bljesak’.
I vještaci su potvrdili kako sustav Orkan, kojim su raketirani građani Zagreba i Karlovca, nije namijenjen gađanju nevojnih ciljeva, jer je jako razoran u gusto naseljenim mjestima. Zato su i Martić i Čeleketić morali znati da će biti puno žrtava. S presudom na kraju nisu bili zadovoljni ni Martić i Čeleketić, koji su na odluku Županijskog suda u Zagrebu uložili žalbe. Žalilo se, kako je potvrđeno za Telegram, i Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu. Vrhovni sud RH već godinu i pol nije donio odluku o tim žalbama.