Sve mi najružnije i najprostije riječi padaju na pamet, samo psovka i škrgut gađenja. Nisam vjerovala da se usred javnog sustava ovako može pljunuti na bilo koju ženu u Hrvatskoj i njenu obitelj, na bilo koju Mirelu. Ali nisam vjerovala jer nisam znala.
Pa sam isprva rezolutno tvrdila da je nemoguće – ama potpuno nemoguće – da liječnici ženi ne daju prekinuti trudnoću iako je nalazima u dvije zagrebačke bolnice nepobitno utvrđeno da plod ima tumor na glavi. Jezivi tumor koji raste i već sada je veći od glavice. Mora da su prestravljeni Mirela i njen muž nešto krivo shvatili. Ali nisu.
Da, poznajem Mirelu
E pa hrvatski ginekolozi u dvije javne bolnice traže da Mirela nosi teško malformirani plod još tri mjeseca, svjesna svake sekunde da beba ima nula šansi za iole normalan život. I da onda rodi kao da je sve lijepo i krasno. Tako mogu postupati samo živoderi.
Odmah da kažem da poznam Mirelu, s mojom je djecom bliska prijateljica od srednje škole pa do današnjeg crnog dana. Tako je došlo do toga da je jedna od mojih kćeri postala njezina odvjetnica u ovom odvratnom slučaju. To je moj privatni položaj u ovoj stvari, tako da se odmah zna ako će me netko zbog toga proglasiti pristranom. Ali samo naprijed. Pišem o ovome rado i spremno.
Žene osuđene na pakao
Jer, ako nekome nije jasno, za meritum ovog vrištećeg skandala potpuno je svejedno je li riječ o Mireli ili o nekoj drugoj trudnici s tragično malformiranim plodom, na kojoj se iživljavaju ginekolozi čije smo skupe specijalizacije financirali mi, građani Hrvatske. A dali smo svakome od njih taj golemi novac zato da provode zakon i da ljudski pomažu pacijenticama koje se nađu u mukama.
Čine li to ovi u Petrovoj bolnici i Bolnici Sveti Duh koji su Mirelu osudili na pakao? Ne. I ne. I nema boljeg oglednog primjera od ovoga da se pokaže u kakvu se karikaturu, mic po mic, pretvaraju sve veće enklave u hrvatskom javnom zdravstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prebacuju odgovornost
Ovdje, dakle, imamo bolnicu samo za žene, Petrovu, i Bolnicu Sveti Duh s ginekološkim odjelom, u kojima je valjda 90 posto liječnika izjavilo upravama prigovor savjesti. Takvima je dopala u šake Mirela, majka jednog sinčića, trudna oko šest mjeseci, s užasnom dijagnozom i prognozom.
Za te slučajeve, gdje su vitalno ugroženi i majka i plod, zakon jasno predviđa prekid trudnoće. No, Mireli na oba mjesta tvrde da joj ostaje samo čekati da rodi jer druga zakonska mogućnost kod nas ne postoji. A to je čista laž.
Ali zato joj potiho predlažu da, ako je baš toliko zapela, ide u Sloveniju pa će njihov problem – u kojem su oni dužni postupiti prema spomenutom hrvatskom zakonu – riješiti slovenski liječnici. To tamo košta 5000 eura za strance. Ima li ih Mirela, to, dakako, nikoga ne zanima. A ne zanima ih očito ni to hoće li ova ili neka druga Mirela možda umrijeti od sepse ako joj teško bolesno čedo umre u maternici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Beroš se očito ustrtario
Aspekti ove priče su brojni. Prvi i osnovni je zakonski i tiče se ginekologa čija imena, dakako, nitko ne smije objaviti jer će oni to proglasiti harangom. A to su ti koji su Mirelu doveli u zabludu tvrdeći da je prekid trudnoće u njenoj situaciji protuzakonit iako je zakonit, crno na bijelo.
To je jučer, kad su se tamo ustrtarili od javnosti, spremno izjavilo i Beroševo Ministarstvo zdravstva da sa sebe skine odgovornost što se hrvatske pacijentice – u ustanovama koje su pod kontrolom tog istog Ministarstva – šalje u Sloveniju po nužne zahvate koji im ovdje garantira hrvatski zakon, mrtvo slovo na papiru.
Čudovišna razina hipokrizije
Ministar Beroš, međutim, istodobno licemjerno tolerira da mu ginekolozi diljem Hrvatske bježe u prigovor savjesti, koji se kod njih čudesno razvio tek od 2013. godine, ostavljajući tako žene na suhom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I upravo ministar Beroš postavlja te bolničke vlasti koje i dalje zapošljavaju takve liječnike koji, unutar vlastite struke, eksplicitno odbijaju provoditi zakon. Dapače, dopustio je da kompletne bolnice u državnom vlasništvu nemaju ni jednog jedinog ginekologa koji nije u prizivu savjesti. Ta razina hipokrizije naprosto je čudovišna.
Okorjeli bolnički humanisti
Drugi bitan aspekt je ljudski, pogažen u ovom slučaju do krajnosti. Mirela, naime, piše četirima zagrebačkim bolnicama moleći ih da sa svojim zastrašujućim nalazima izađe pred njihove velevažne etičke komisije. Ni iz jedne joj ne odgovaraju jer ih, kao što vidimo, boli đon što je stvar dramatična i žurna. Oni su bogovi, ona je valjda nešto kao govedo.
A tamo gdje je već bila, rekli smo gdje, ponašaju se prema njoj kao prema drvenom stolu koji nema ni osjećaje, ni strahove, ni dušu. Nabavite pet hiljada eura, kažu okorjeli bolnički humanisti, pa se dogovorite u Ljubljani da vam to izvade.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koga je briga za Zakon
A posebno je dojmljiv taj kukavni poltronski aspekt iz koga se bolnice kojima se Mirela obratila odjednom javljaju – naravno, tek nakon što je hrabra žena svoju kalvariju iznijela u medijima. I zasad je tri od četiri ponovno odbiju. Netko iz Vlade ih je valjda jučer iznazivao pa im tako pokazuju poslušnost. Gadljivo je to i strašno.
Ne bih se ipak čudila da se sada najednom otvori čudesna i navodno nepostojeća mogućnost da se Mirelina nesretna i tragična trudnoća ipak prekine u Zagrebu i o trošku HZZO-a, onako kako i piše u zakonu. Koji zakon, po svome privatnom nahođenju, ne zarezuje tko god ne želi, pri čemu mi njega obilno plaćamo da ga provodi.
Intervencija s višeg mjesta
Jer ovdje se razni čarobni obrati – nedostupni stoci sitnog zuba – događaju samo na intervenciju s višeg mjesta, a nezgodno je sada što više mjesto u ovom slučaju trpi reputacijsku štetu. I možemo biti potpuno sigurni u to da za funkcionere s višeg mjesta ne bi bilo nikakvih problema ako bi se teška drama slična Mirelinoj desila nekoj od njihovih supruga ili kćeri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu se ženu sto posto ne bi slalo u Sloveniju, niti bi je se sililo da devet mjeseci nosi plod s ogromnim tumorom na mozgu i završi u ludnici. Hipokriti koji su položili Hipokratovu zakletvu znaju kako ugoditi i gdje podmazati. Za takve slučajeve stavit će se malo na stranu i prigovor savjesti. To je Hrvatska. Neka bježi tko može.
Hrvatsko zdravstvo je karikatura. Na Mireli se iživljavaju ginekolozi kojima smo mi, građani, platili školovanje da pomažu ženama
Odmah da kažem da poznam Mirelu, ali za meritum ovog vrištećeg skandala svejedno je o kojoj se trudnici radi
Upravo ministar Beroš postavlja te bolničke vlasti koje i dalje zapošljavaju takve liječnike koji, unutar vlastite struke, eksplicitno odbijaju provoditi zakon. Dapače, dopustio je da kompletne bolnice u državnom vlasništvu nemaju ni jednog jedinog ginekologa koji nije u prizivu savjesti. Ta razina hipokrizije naprosto je čudovišna
Sve mi najružnije i najprostije riječi padaju na pamet, samo psovka i škrgut gađenja. Nisam vjerovala da se usred javnog sustava ovako može pljunuti na bilo koju ženu u Hrvatskoj i njenu obitelj, na bilo koju Mirelu. Ali nisam vjerovala jer nisam znala.
Pa sam isprva rezolutno tvrdila da je nemoguće – ama potpuno nemoguće – da liječnici ženi ne daju prekinuti trudnoću iako je nalazima u dvije zagrebačke bolnice nepobitno utvrđeno da plod ima tumor na glavi. Jezivi tumor koji raste i već sada je veći od glavice. Mora da su prestravljeni Mirela i njen muž nešto krivo shvatili. Ali nisu.
Da, poznajem Mirelu
E pa hrvatski ginekolozi u dvije javne bolnice traže da Mirela nosi teško malformirani plod još tri mjeseca, svjesna svake sekunde da beba ima nula šansi za iole normalan život. I da onda rodi kao da je sve lijepo i krasno. Tako mogu postupati samo živoderi.
Odmah da kažem da poznam Mirelu, s mojom je djecom bliska prijateljica od srednje škole pa do današnjeg crnog dana. Tako je došlo do toga da je jedna od mojih kćeri postala njezina odvjetnica u ovom odvratnom slučaju. To je moj privatni položaj u ovoj stvari, tako da se odmah zna ako će me netko zbog toga proglasiti pristranom. Ali samo naprijed. Pišem o ovome rado i spremno.
Žene osuđene na pakao
Jer, ako nekome nije jasno, za meritum ovog vrištećeg skandala potpuno je svejedno je li riječ o Mireli ili o nekoj drugoj trudnici s tragično malformiranim plodom, na kojoj se iživljavaju ginekolozi čije smo skupe specijalizacije financirali mi, građani Hrvatske. A dali smo svakome od njih taj golemi novac zato da provode zakon i da ljudski pomažu pacijenticama koje se nađu u mukama.
Čine li to ovi u Petrovoj bolnici i Bolnici Sveti Duh koji su Mirelu osudili na pakao? Ne. I ne. I nema boljeg oglednog primjera od ovoga da se pokaže u kakvu se karikaturu, mic po mic, pretvaraju sve veće enklave u hrvatskom javnom zdravstvu.
Prebacuju odgovornost
Ovdje, dakle, imamo bolnicu samo za žene, Petrovu, i Bolnicu Sveti Duh s ginekološkim odjelom, u kojima je valjda 90 posto liječnika izjavilo upravama prigovor savjesti. Takvima je dopala u šake Mirela, majka jednog sinčića, trudna oko šest mjeseci, s užasnom dijagnozom i prognozom.
Za te slučajeve, gdje su vitalno ugroženi i majka i plod, zakon jasno predviđa prekid trudnoće. No, Mireli na oba mjesta tvrde da joj ostaje samo čekati da rodi jer druga zakonska mogućnost kod nas ne postoji. A to je čista laž.
Ali zato joj potiho predlažu da, ako je baš toliko zapela, ide u Sloveniju pa će njihov problem – u kojem su oni dužni postupiti prema spomenutom hrvatskom zakonu – riješiti slovenski liječnici. To tamo košta 5000 eura za strance. Ima li ih Mirela, to, dakako, nikoga ne zanima. A ne zanima ih očito ni to hoće li ova ili neka druga Mirela možda umrijeti od sepse ako joj teško bolesno čedo umre u maternici.
Beroš se očito ustrtario
Aspekti ove priče su brojni. Prvi i osnovni je zakonski i tiče se ginekologa čija imena, dakako, nitko ne smije objaviti jer će oni to proglasiti harangom. A to su ti koji su Mirelu doveli u zabludu tvrdeći da je prekid trudnoće u njenoj situaciji protuzakonit iako je zakonit, crno na bijelo.
To je jučer, kad su se tamo ustrtarili od javnosti, spremno izjavilo i Beroševo Ministarstvo zdravstva da sa sebe skine odgovornost što se hrvatske pacijentice – u ustanovama koje su pod kontrolom tog istog Ministarstva – šalje u Sloveniju po nužne zahvate koji im ovdje garantira hrvatski zakon, mrtvo slovo na papiru.
Čudovišna razina hipokrizije
Ministar Beroš, međutim, istodobno licemjerno tolerira da mu ginekolozi diljem Hrvatske bježe u prigovor savjesti, koji se kod njih čudesno razvio tek od 2013. godine, ostavljajući tako žene na suhom.
I upravo ministar Beroš postavlja te bolničke vlasti koje i dalje zapošljavaju takve liječnike koji, unutar vlastite struke, eksplicitno odbijaju provoditi zakon. Dapače, dopustio je da kompletne bolnice u državnom vlasništvu nemaju ni jednog jedinog ginekologa koji nije u prizivu savjesti. Ta razina hipokrizije naprosto je čudovišna.
Okorjeli bolnički humanisti
Drugi bitan aspekt je ljudski, pogažen u ovom slučaju do krajnosti. Mirela, naime, piše četirima zagrebačkim bolnicama moleći ih da sa svojim zastrašujućim nalazima izađe pred njihove velevažne etičke komisije. Ni iz jedne joj ne odgovaraju jer ih, kao što vidimo, boli đon što je stvar dramatična i žurna. Oni su bogovi, ona je valjda nešto kao govedo.
A tamo gdje je već bila, rekli smo gdje, ponašaju se prema njoj kao prema drvenom stolu koji nema ni osjećaje, ni strahove, ni dušu. Nabavite pet hiljada eura, kažu okorjeli bolnički humanisti, pa se dogovorite u Ljubljani da vam to izvade.
Koga je briga za Zakon
A posebno je dojmljiv taj kukavni poltronski aspekt iz koga se bolnice kojima se Mirela obratila odjednom javljaju – naravno, tek nakon što je hrabra žena svoju kalvariju iznijela u medijima. I zasad je tri od četiri ponovno odbiju. Netko iz Vlade ih je valjda jučer iznazivao pa im tako pokazuju poslušnost. Gadljivo je to i strašno.
Ne bih se ipak čudila da se sada najednom otvori čudesna i navodno nepostojeća mogućnost da se Mirelina nesretna i tragična trudnoća ipak prekine u Zagrebu i o trošku HZZO-a, onako kako i piše u zakonu. Koji zakon, po svome privatnom nahođenju, ne zarezuje tko god ne želi, pri čemu mi njega obilno plaćamo da ga provodi.
Intervencija s višeg mjesta
Jer ovdje se razni čarobni obrati – nedostupni stoci sitnog zuba – događaju samo na intervenciju s višeg mjesta, a nezgodno je sada što više mjesto u ovom slučaju trpi reputacijsku štetu. I možemo biti potpuno sigurni u to da za funkcionere s višeg mjesta ne bi bilo nikakvih problema ako bi se teška drama slična Mirelinoj desila nekoj od njihovih supruga ili kćeri.
Tu se ženu sto posto ne bi slalo u Sloveniju, niti bi je se sililo da devet mjeseci nosi plod s ogromnim tumorom na mozgu i završi u ludnici. Hipokriti koji su položili Hipokratovu zakletvu znaju kako ugoditi i gdje podmazati. Za takve slučajeve stavit će se malo na stranu i prigovor savjesti. To je Hrvatska. Neka bježi tko može.