Svakavih je političkih čuda već Hrvatska vidjela sa svojom florom. Svojevremeno je, recimo, pravaš Anto Đapić svoju visoko i prepoznatljivo podignutu desnicu na jednoj fotografiji objašnjavao pokazivanjem visine kukuruza, ali da će visina trave postati bitna politička činjenica – e, to je ipak malo iznenađenje.
Ali, evo, mladež HDZ-a viri iz nepokošene zagrebačke trave, pored visokih travnjaka fotografira se s ozbiljnim izrazom lica i Davor Bernardić, a cjelokupna gradska oporba, plus najveći oporbenjak od svih, iako član vladajuće koalicije Renato Petek iz SDP-a, udara ljetni ritam naricanjem nad pretjerano razigranim zelenilom po ulicama metropole. Stanje zagrebačkih travnjaka tako je sad već neko vrijeme doista politička tema broj jedan u glavnom gradu.
Tropsko ljeto i tropska vegetacija, tko bi rekao?
Radi se, dakako, o klasičnom politikantskom pretjerivanju, na koje dobar dio medija bogato sufinanciranih od (državne) vlasti radosno nalijeva dodatnu vatru (ili bi u ovom slučaju bilo ispravnije reći – vodu?). Dakako, ne treba imati iluzija da i sam Tomašević, da je još u oporbi, ne bi ovih dana skakutao među metarskim izdancima travuljine i nosio prikladne transparentne o nesposobnoj gradskoj vlasti. Stvar je jednostavno zahvalna za malo jeftinog političkog aktivizma – svi vide problem, velikoj većini on smeta i time ga čini pogodnim materijalom za samopromociju.
No, surova stvarnost je savršeno jasna – nepokošena trava u Zagrebu nije rezultat nesposobnosti ili nedjelovanja aktualne gradske vlasti. Jasno je to doista svakom tko je u stanju staviti vlastite političke preferencije sa strane, sumanto tropsko ljeto, s puno kiše, vlage i toplinskih udara stvorilo je nikad povoljnije uvjete za bujanje vegetacije u gradu. Na to se nadovezala najveća oluja u (barem onoj mjerljivoj) povijesti grada, saniranje čijih posljedica je okupiralo (i okupira) značajne kapacitete gradskih službi.
I to je, jednostavno, to. Ako nas zanima stvarna stvarnost, oko nepokošene trave nema ama baš nikakve političke priče. Uostalom, da je do nesposobnosti gradske uprave, pa zar ne bi imali urbanu džunglu i prošle ili pretprošle godine, kad je isto tako na vlasti bio isti ovaj gradonačelnik i ista ova većina u Gradskoj skupštini?
Nepokošeni grad i otključavanje biračkih bazena
Ovo, međutim, ne znači da je besmislena priča o “nepokošenom gradu” lišena svoje stvarne političke težine. Od prvog dana Tomaševićevog mandata jasno je da ključna linija po kojoj će se pokušati demontirati njegove šanse za novu izbornu pobjedu ide u pravcu dokazivanja da je nova vlast – nesposobna. Tropsko ljeto i, eto čuda, tropska vegetacija, toj priči dolaze kao as na desetku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve ostale linije po kojima će pokušati detronizirati Tomaševića i Možemo! (što je, da se razumijemo, sasvim legitimno političko nastojanje) manje su važne od ove osnovne. Priče o “lubeničarima”, odnosno zelenim komunistima, o globalističkim eko anarhistima koji ugrožavaju hrvatsku obitelj kao takvu i slične su već bile u opticaju i prije dvije godine, pa je na izborima završilo kako je završilo.
Desnica i birači stranaka lunatičkog populizma ionako neće nikad dati svoje glasove nekoj političkoj opciji poput Tomaševićeve. Ali, ako se pokaže da je ekipa raspjevano nesposobna, e to je onda već druga priča koja otključava nove biračke bazene.
Borba za narativ o nesposobnom gradonačelniku
Zato je ta travurina toliko primamljiva za svakojaku političku agitaciju, jer čak i ako je priča besmislena i ako naredna dva proljeća i ljeta sve bude pokošeno kao da se reinkarnirao sam Milan Bandić s plakata iz svog prvog gradonačelničkog desetljeća, ostat će u svijesti građana kao podsvjesni ili polusvjesni podsjetnik da nešto s tim Tomaševićem i njegovom sposobnošću vođenja grada ozbiljno ne štima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Postoje, dakako, i stvari koje bi tom narativu mogle dati nešto stvarniju podlogu, recimo dio grada cijelo ljeto muku muči s toplom vodom (o cijelom nizu kadrovskih odluka da se ne govori), ali one očito zahtijevaju malo ozbiljniji angažman i nisu tako prvoloptaške kao fotografija klupice obrasle divljim zelenilom.
Klimatske promjene i lunatički populizam
Iako je priča o nepokošenom gradu kao dokazu navodne nesposobnosti vlasti elementarno besmislena, ozbiljna politika bi je, međutim, mogla itekako ozbiljno iskoristiti za odgovore na ključna pitanja o budućnosti grada. Jer, ova tropicana, kao ni nedavna oluja svih oluja nije došla u Zagreb kapricom Svevišnjeg, već klimatskim promjenama. I toga će biti još.
Ali, malo tko želi razljutiti poklonike lunatičkog populizma, one koji su već odavno u križarskom ratu protiv cijepljenja, chemtrailsa, ljudskih prava i sličnih aberacija modernog svijeta – među koje svakako spadaju i svi vidovi borbe protiv klimatskih promjena. Puno je jednostavnije mlatnuti jedan selfie s kosilicom i pripadajućim sarkastičnom statusom na društvene mreže. Stvarna stvarnost je ionako precijenjena / konstrukcija vladajućih elita (precrtati suvišno).
Članak se nastavlja ispod oglasa
I Tomašević bi, da je još u oporbi, vikao da je nepokošena trava znak nesposobne vlasti. Iako to nije točno
Nekad je politički faktor u Hrvatskoj bila visina kukuruza, danas je, evo, visina trave u Zagrebu
Postoje, dakako, i stvari koje bi tom narativu mogle dati nešto stvarniju podlogu, recimo dio grada cijelo ljeto muku muči s toplom vodom (o cijelom nizu kadrovskih odluka da se ne govori), ali one očito zahtijevaju malo ozbiljniji angažman i nisu tako prvoloptaške kao fotografija klupice obrasle divljim zelenilom
Svakavih je političkih čuda već Hrvatska vidjela sa svojom florom. Svojevremeno je, recimo, pravaš Anto Đapić svoju visoko i prepoznatljivo podignutu desnicu na jednoj fotografiji objašnjavao pokazivanjem visine kukuruza, ali da će visina trave postati bitna politička činjenica – e, to je ipak malo iznenađenje.
Ali, evo, mladež HDZ-a viri iz nepokošene zagrebačke trave, pored visokih travnjaka fotografira se s ozbiljnim izrazom lica i Davor Bernardić, a cjelokupna gradska oporba, plus najveći oporbenjak od svih, iako član vladajuće koalicije Renato Petek iz SDP-a, udara ljetni ritam naricanjem nad pretjerano razigranim zelenilom po ulicama metropole. Stanje zagrebačkih travnjaka tako je sad već neko vrijeme doista politička tema broj jedan u glavnom gradu.
Tropsko ljeto i tropska vegetacija, tko bi rekao?
Radi se, dakako, o klasičnom politikantskom pretjerivanju, na koje dobar dio medija bogato sufinanciranih od (državne) vlasti radosno nalijeva dodatnu vatru (ili bi u ovom slučaju bilo ispravnije reći – vodu?). Dakako, ne treba imati iluzija da i sam Tomašević, da je još u oporbi, ne bi ovih dana skakutao među metarskim izdancima travuljine i nosio prikladne transparentne o nesposobnoj gradskoj vlasti. Stvar je jednostavno zahvalna za malo jeftinog političkog aktivizma – svi vide problem, velikoj većini on smeta i time ga čini pogodnim materijalom za samopromociju.
No, surova stvarnost je savršeno jasna – nepokošena trava u Zagrebu nije rezultat nesposobnosti ili nedjelovanja aktualne gradske vlasti. Jasno je to doista svakom tko je u stanju staviti vlastite političke preferencije sa strane, sumanto tropsko ljeto, s puno kiše, vlage i toplinskih udara stvorilo je nikad povoljnije uvjete za bujanje vegetacije u gradu. Na to se nadovezala najveća oluja u (barem onoj mjerljivoj) povijesti grada, saniranje čijih posljedica je okupiralo (i okupira) značajne kapacitete gradskih službi.
I to je, jednostavno, to. Ako nas zanima stvarna stvarnost, oko nepokošene trave nema ama baš nikakve političke priče. Uostalom, da je do nesposobnosti gradske uprave, pa zar ne bi imali urbanu džunglu i prošle ili pretprošle godine, kad je isto tako na vlasti bio isti ovaj gradonačelnik i ista ova većina u Gradskoj skupštini?
Nepokošeni grad i otključavanje biračkih bazena
Ovo, međutim, ne znači da je besmislena priča o “nepokošenom gradu” lišena svoje stvarne političke težine. Od prvog dana Tomaševićevog mandata jasno je da ključna linija po kojoj će se pokušati demontirati njegove šanse za novu izbornu pobjedu ide u pravcu dokazivanja da je nova vlast – nesposobna. Tropsko ljeto i, eto čuda, tropska vegetacija, toj priči dolaze kao as na desetku.
Sve ostale linije po kojima će pokušati detronizirati Tomaševića i Možemo! (što je, da se razumijemo, sasvim legitimno političko nastojanje) manje su važne od ove osnovne. Priče o “lubeničarima”, odnosno zelenim komunistima, o globalističkim eko anarhistima koji ugrožavaju hrvatsku obitelj kao takvu i slične su već bile u opticaju i prije dvije godine, pa je na izborima završilo kako je završilo.
Desnica i birači stranaka lunatičkog populizma ionako neće nikad dati svoje glasove nekoj političkoj opciji poput Tomaševićeve. Ali, ako se pokaže da je ekipa raspjevano nesposobna, e to je onda već druga priča koja otključava nove biračke bazene.
Borba za narativ o nesposobnom gradonačelniku
Zato je ta travurina toliko primamljiva za svakojaku političku agitaciju, jer čak i ako je priča besmislena i ako naredna dva proljeća i ljeta sve bude pokošeno kao da se reinkarnirao sam Milan Bandić s plakata iz svog prvog gradonačelničkog desetljeća, ostat će u svijesti građana kao podsvjesni ili polusvjesni podsjetnik da nešto s tim Tomaševićem i njegovom sposobnošću vođenja grada ozbiljno ne štima.
Postoje, dakako, i stvari koje bi tom narativu mogle dati nešto stvarniju podlogu, recimo dio grada cijelo ljeto muku muči s toplom vodom (o cijelom nizu kadrovskih odluka da se ne govori), ali one očito zahtijevaju malo ozbiljniji angažman i nisu tako prvoloptaške kao fotografija klupice obrasle divljim zelenilom.
Klimatske promjene i lunatički populizam
Iako je priča o nepokošenom gradu kao dokazu navodne nesposobnosti vlasti elementarno besmislena, ozbiljna politika bi je, međutim, mogla itekako ozbiljno iskoristiti za odgovore na ključna pitanja o budućnosti grada. Jer, ova tropicana, kao ni nedavna oluja svih oluja nije došla u Zagreb kapricom Svevišnjeg, već klimatskim promjenama. I toga će biti još.
Ali, malo tko želi razljutiti poklonike lunatičkog populizma, one koji su već odavno u križarskom ratu protiv cijepljenja, chemtrailsa, ljudskih prava i sličnih aberacija modernog svijeta – među koje svakako spadaju i svi vidovi borbe protiv klimatskih promjena. Puno je jednostavnije mlatnuti jedan selfie s kosilicom i pripadajućim sarkastičnom statusom na društvene mreže. Stvarna stvarnost je ionako precijenjena / konstrukcija vladajućih elita (precrtati suvišno).