Ima li nadbiskup Hranić nećakinje? Da mu je nastrani župnik priznao da je njih dirao, bi li bio jednako empatičan?

Hranić nije pokazao ni empatiju ni poštovanje prema žrtvama svog župnika. Ali prema njemu jest

FOTO: Pixsell/Telegram

Saznanje o navodnom zlostavljanju maloljetnice s psihičkim poteškoćama dobio je nadbiskup Hranić u listopadu 2016. od njezine majke. Hranić je na pressici rekao da je župnik potvrdio sve što je ispričala majka 'bez ikakvog uvijanja', iznoseći detalje 'koji bi za njega mogli biti kompromitirajući'

Katoličkim svećenicima nisu dopušteni spolni odnosi ni sa ženama ni s muškarcima iz čega proizlazi da svećenici ne bi mogli imati djecu. Poznato je da se nekima svejedno zna zalomiti dijete i to se onda skriva, ali to je druga tema. Zato za ovu priliku zamislimo da se svi svećenici pridržavaju obaveze apstinencije i da djece nemaju. No, iako nemaju djecu – pa prema tome nikad nisu iskusili roditeljsku ljubav – svakako imaju sestre i sestrične, braću i bratiće, nećakinje i nećake, sestrine i bratove unuke i druge bliske osobe iz svoga roda koje sigurno vole.

Možemo pretpostaviti da takve obiteljske i rodbinske veze ima i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić pa se pitamo kakav bi postupak očekivao kad bi saznao da neku djevojčicu iz njegove porodice dira u crkvi ili negdje nasamo stari svećenik kod koga je dobila sakramente, da joj zavlači ruku pod košulju i radi tom djetetu druge gnjusne stvari. Pitamo se to zato što je nadbiskup u utorak djelovao kao da ne shvaća opće pravilo da se najprije uvijek vjeruje žrtvi i da u zaštitu prvo treba uzeti žrtvu.

Prelat Hranić izgubljen u svemiru

Hranić je u biskupskom odijelu nastupio na press konferenciji koju je sam sazvao povodom prijave Vatikanu da je kroz duži period puno više vodio računa o tome da zaštiti župnika sa svog terena koji je prokazan kao pedofil nego o osjećajima djece na koju je župnik navodno stavio ruku i osjećajima njihovih obitelji.

Kao što je ranije objavio tjednik Novosti iz pera vrsnog novinara Hrvoja Šimičevića, mjesto radnje je slavonsko mjestašce Sotin, a župnik se zvao Zlatko Rajčevac, zvao jer je umro prije nego se afera počela službeno raspetljavati. Priča je odvratna kao i nebrojene druge iz dokumentacije o pedofiliji u Katoličkoj crkvi širom svijeta, zbog čega je papa Franjo već u više navrata javno tražio oprost od žrtava i od javnosti. DORH je protiv tog Rajčevca podigao optužnicu u siječnju 2020. godine stavljajući mu na teret seksualno zlostavljanje pet djevojčica.

Ali suđenje nije ni počelo jer je naše pravosuđe sporo kao polagana smrt, a župnik je preminuo u svibnju 2021., prije nego je zakazano prvo ročište. Nakon podizanja optužnice, nadbiskup je smijenio župnika Rajčevca, ali sve što je prethodilo konačnom sklanjanju osumnjičenika s crkvenog oltara u Sotinu pokazuje koliko je visokopozicionirani prelat Đuro Hranić izgubljen u svemiru ne samo oko pojmovlja ljudskih prava, nego i oko najobičnijeg ljudskog osjećaja za ispravno postupanje.

Kako je Hranić odugovlačio

Saznanje o navodnom zlostavljanju maloljetnice s psihičkim poteškoćama dobio je nadbiskup Hranić u listopadu 2016. godine od njezine majke, a za dvadesetak dana pozvao je, prema vlastitom priznanju, župnika Rajčevca na ispitivanje. Hranić je na pressici rekao da je župnik, ne znajući koliko njegov nadređeni zna, u razgovoru potvrdio sve što je ispričala majka “bez ikakvog uvijanja” iznoseći detalje “koji bi za njega mogli biti kompromitirajući”.

Premda je, dakle, župnik Rajčevac nadbiskupu priznao optužbe barem za taj jedan slučaj, a taj nije bio jedini, to se ni na koji način nije odrazilo na njegovu službu. Nadbiskup Hranić odugovlačio je skoro godinu dana s prijavom DORH-u koju je bio dužan podnijeti odmah i prijavio je slučaj tek 17. prosinca 2017.

Zatim je DORH-u trebalo više od dvije godine da podigne optužnicu. Svo to vrijeme Rajčevac je, uz Hranićev blagoslov, najnormalnije radio kao župnik, krstio djecu, vjenčavao, ispraćao umrle i držao mise, više puta zajedno s Hranićem. Prema tome, župnik osumnjičen da je seksualno zlostavljao više djevojčica nije maknut više od tri godine od trenutka kad je nadbiskup o tome dobio prvu informaciju.

Nevjerojatne izjave i izlike

Od Hranića smo na pressici čuli više nevjerojatnih izjava i izlika koje teško da bi bile izrečene da je neki župnik sličan Rajčevcu nasrnuo na neku curicu iz nadbiskupove obitelji, a pogotovo na kći da je ima. Tada bi nadbiskup sigurno znao što treba učiniti odmah i sad.

Hranić je, na primjer, imao potrebu naglasiti da je djevojčica čije je zlostavljanje biskupu prijavila majka došla u kontakt sa župnikom jer su ga njeni roditelji pozivali u svoju kuću. Što bi to imalo značiti? Oni su ga pozvali pa su oni i odgovorni? Ili što? Zatim je izrazio nezadovoljstvo što mu majka nije dopustila da osobno razgovara s njenom kćeri ne želeći da je se ponovno traumatizira.

Kaže da je čekao s prijavom DORH-u jer je čekao informacije o još jednoj djevojčici koja je spomenuta kao Rajčevčeva žrtva premda to nije nikakvo opravdanje za otezanje od godinu dana. Jer, svaki se eventualni novi slučaj mogao naknadno pridodati prijavi i nije bilo razloga da se išta čeka. A najluđi su razlozi koje je Hranić naveo u prilog svojoj odluci da Rajčevca ne povlači iz službe sve dok “barem” ne vidi optužnicu, crno na bijelo.

Bez empatije prema žrtvama

Dakle, župnik koji je na koncu optužen za više kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa nije povučen jer je Hranić samovlasno ocijenio da više nije opasan i da ne može ponoviti što je činio ranije: “On je tada bio tipični starac”, rekao je nadbiskup, “više nije bio sposoban za takve stvari i imao sam moralnu sigurnost da se tu više nikad neće ništa dogoditi”.

Nije, kaže, nastranog Rajčevca umirovio ranije i zato što nema dovoljno svećenika, ali i iz “poštovanja prema starom čovjeku”. Kad se starce miče iz njihovog životnog ambijenta, njima se ruši svijet, rekao je Božji sluga Hranić koji, međutim, nije osjetio takvu empatiju, a ni poštovanje, prema Rajčevčevim žrtvama.

Više puta za vrijeme pressice nadbiskup je ponavljao kako prijava, pa ni optužnica, ne znače da je netko kriv, kako nije moralno osobu kojoj nije presuđeno nazivati pedofilom, seksualnim predatorom i slično i kako, budući da je župnik preminuo bez presude, mi nikad nećemo moći reći da je on stvarno bio kriv.

Ganutljiv govor nakon optužnice

Iako je prethodno kazao da je podizanje optužnice za njega bila ključna točka u odnosu prema slučaju župnika Rajčevca, nadbiskup je na njegovom sprovodu, koji je uslijedio skoro godinu i pol dana nakon optužnice, održao ganutljiv govor.

“Dragi Zlatko, cijenio sam te jer ti si pobijedio samoga sebe, a to je najteže. U teškim životnim uvjetima, prepušten samome sebi, u maloj župi, ostao si ustrajan i vjeran sebi i svojoj riječi. Morao si se nositi i s veoma neugodnom optužbom i zbog toga si krvario, ali si ostao miran i uspravan, ne zamjerajući onima koji su te u svojoj nevolji optuživali”.

Koliko iskrenosti?

Hranić je, dakle, i unatoč svemu, cijenio “dragog Zlatka”, što se poklapa sa svjedočenjima da ga je pred župljanima branio kao žrtvu kleveta. Tako da bi se dalo razgovarati o tome jesu li optužbe protiv Hranića, kako on kaže, “neutemeljene”, ili je riječ o još jednom pokušaju zataškavanja do granice preko koje se više nije moglo ići pa je nadbiskup slučaj ipak prijavio DORH-u.

On tvrdi da je problemu pristupio s velikom “ozbiljnošću i odgovornošću” te da se i on, kao i cijela Crkva, “solidariziramo s potencijalnim žrtvama, molimo ih za oproštenje zbog trauma i rana koje nose, ukoliko ih je prouzrokovao svećenik naše nadbiskupije”.

No koliko je iskrenosti u tim riječima, najbolje govori to što su žrtve morale gledati Rajčevca za oltarom tri godine nakon što je istina o zlostavljanjima izašla na vidjelo. I što je to bila direktna odluka nadbiskupa Đure Hranića.