Zelen u licu, kao da je progutao prvo metlu, a onda iskapio i gorku sol, izgledao je u subotu nadbiskup Đuro Hranić dok je čitao svoju “poniznu” ispriku žrtvama, zbog kojih je DORH bio započeo kazneni progon župnika iz Sotina.
Prvo su objavili priopćenje u kome je Hranić oštro ukoren, a zatim mu je naređeno da sam sebe osudi u namjerno dugačkom, iscrpnom i ponižavajućem solilokviju koji je prenesen urbi et orbi. I to što je napravila Papina nuncijatura jedina je dobra stvar koja se oko cijele te gadosti dogodila. Jer gotovo sve što je – prije njihove intervencije – izašlo u javnost od više istaknutih pojedinaca Katoličke crkve pokazuje kakvo je stvarno stanje svijesti u velikom dijelu tih struktura.
Košićeva pila naopako
Utoliko je nadbiskup Hranić svakako prvi, ali nipošto nije jedini pripadnik visokog hrvatskog svećenstva koji je zbog svojih uvredljivih i neprimjerenih izjava trebao dobiti po ušima od papinske vlasti i koji se trebao ispričati žrtvama, javnosti i vjerničkoj zajednici, dakle svima koji su zgroženi i njegovim postupanjem i njegovim riječima.
Jer, prije nego se oglasila Nuncijatura, u obranu svog kolege i brata Đure Hranića odmah je skočio sisački biskup Vlado Košić. Tvrdeći potpuno napamet da Hranić nije ništa zataškavao nego da je protiv župnika Rajčevca “poduzimao dosta toga, što su u medijima nekako preskočili”, Košić je okrenuo pilu naopako i napao medije. Novinari – po njegovome – nemaju pravo pozivati Hranića i Crkvu na odgovornost zbog pedofilije kad sami “propagiraju pornografiju i erotske filmove”.
Tako kao sisački biskup ne bi pomiješao lončiće ni kakav seoski župnik koji voli nategnuti iz boce. Pornografija je, naime, eksplicitno izlaganje seksualnih organa i aktivnosti namijenjeno stimulaciji seksualnog uzbuđenja kod odraslih osoba. Pedofilija je seksualno predatorstvo nad nevinom djecom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novi slučaj za promatranje
A optuženi počinitelj u ovom slučaju nije neki manijak iz grmlja nego svećenik koji krsti, ispovijeda i figurira kao moralni autoritet u svojoj župi. DORH-ova optužnica protiv Rajčevca kaže da je njegovih žrtava bilo najmanje pet, sve su bile djevojčice. Ana, jedna od curica na koje je seksualni zlostavljač u mantiji bacio oko, sada odrasla žena, rekla je da ju je župnik počeo napastovati kad je imala oko osam godina, a trajalo je narednih desetak. Nosio je pištolj.
I biskup Košić trebao bi, znači, odgovarati za svoje opasne bludnje od kojih žrtvama sigurno nije bilo bolje. Tim prije što je on biskup, član vrhuške, čija pozicija sugerira da je jedan od najboljih koje Katolička crkva u Hrvatskoj ima.
Sljedeći slučaj za pomno promatranje iz Vatikana je svećenik i teolog Tonči Matulić, profesor na Katedri moralne teologije Katoličkog sveučilišta u Zagrebu i bivši dekan te ustanove.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Košić i Matulić ušutjeli
Također prije priopćenja sa smjernicama iz Nuncijature, doktor baš za moralna pitanja Matulić izjavio je na HRT-u kako “tema pedofilije”; nije prikladna za preduskrsno vrijeme te da bi bilo najbolje da se ona otvorila kasnije, a ne baš sada. “Možemo to u lipnju, možemo u rujnu, kad god”, predložio je afektirano Matulić, ujedno i doktor cinizma, kao da je riječ o tome hoće li se graditi još jedna poslovna zgrada u sklopu parcele koju je država dala Katoličkom sveučilištu pa to može malko i pričekati. A žrtve župnika Rajčevca čekale su godinama i godinama pa što ne bi još koji mjesec, da Matuliću na pokvare Uskrs.
Dakako da su se Košić i Matulić sada ušutjeli i prave se da nisu odavde. Isto kao i mnogi drugi iz katoličke hijerarhije koji bi spremno povlađivali i Hraniću i njima, ali su bili te sreće da im nitko nije stavio mikrofon pod nos prije nego je reagirala Nuncijatura Pape Franje.
Užasno je da i među hrvatskim svećenstvom ima seksualnog zlostavljanja djevojčica i dječaka i da ga vjerojatno ima više nego što se ikad javno otkrije, ali možda je još strašnija ta permisivnost unutar institucije koja omogućuje da takvi odvratni zločini traju unedogled i prođu nekažnjeno. Papa je počeo mijenjati biskupski kadar u Hrvatskoj, ali trku s vremenom još nije dobio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Užasno je što među hrvatskim klerom ima pedofila. Još je strašnije što Crkva dopušta da zločini prođu nekažnjeno
Papa je počeo mijenjati biskupski kadar u Hrvatskoj, ali trku s vremenom još nije dobio
Nadbiskup Hranić svakako je prvi, ali nipošto nije jedini pripadnik visokog hrvatskog svećenstva koji je zbog svojih uvredljivih i neprimjerenih izjava trebao dobiti po ušima od papinske vlasti i koji se trebao ispričati žrtvama, javnosti i vjerničkoj zajednici
Zelen u licu, kao da je progutao prvo metlu, a onda iskapio i gorku sol, izgledao je u subotu nadbiskup Đuro Hranić dok je čitao svoju “poniznu” ispriku žrtvama, zbog kojih je DORH bio započeo kazneni progon župnika iz Sotina.
Kako je manje od dva tjedna prošlo od degutantne i obranaške nadbiskupove press konferencije – s koje je čak tražio razumijevanje što je župnika Zlatka Rajčevca ostavio za oltarom cijele tri i pol godine nakon što su mu prenesene optužbe za pedofiliju – ne ostaje ni jedan posto mogućnosti da je Hranićeva subotnja pokajnička predstava bila svojevoljan čin. Ne bismo ga sigurno i drugi put gledali pred kamerama na temu sotinskog seksualnog skandala da to nije tražilo veleposlanstvo Vatikana u Zagrebu.
Prvo su objavili priopćenje u kome je Hranić oštro ukoren, a zatim mu je naređeno da sam sebe osudi u namjerno dugačkom, iscrpnom i ponižavajućem solilokviju koji je prenesen urbi et orbi. I to što je napravila Papina nuncijatura jedina je dobra stvar koja se oko cijele te gadosti dogodila. Jer gotovo sve što je – prije njihove intervencije – izašlo u javnost od više istaknutih pojedinaca Katoličke crkve pokazuje kakvo je stvarno stanje svijesti u velikom dijelu tih struktura.
Košićeva pila naopako
Utoliko je nadbiskup Hranić svakako prvi, ali nipošto nije jedini pripadnik visokog hrvatskog svećenstva koji je zbog svojih uvredljivih i neprimjerenih izjava trebao dobiti po ušima od papinske vlasti i koji se trebao ispričati žrtvama, javnosti i vjerničkoj zajednici, dakle svima koji su zgroženi i njegovim postupanjem i njegovim riječima.
Jer, prije nego se oglasila Nuncijatura, u obranu svog kolege i brata Đure Hranića odmah je skočio sisački biskup Vlado Košić. Tvrdeći potpuno napamet da Hranić nije ništa zataškavao nego da je protiv župnika Rajčevca “poduzimao dosta toga, što su u medijima nekako preskočili”, Košić je okrenuo pilu naopako i napao medije. Novinari – po njegovome – nemaju pravo pozivati Hranića i Crkvu na odgovornost zbog pedofilije kad sami “propagiraju pornografiju i erotske filmove”.
Tako kao sisački biskup ne bi pomiješao lončiće ni kakav seoski župnik koji voli nategnuti iz boce. Pornografija je, naime, eksplicitno izlaganje seksualnih organa i aktivnosti namijenjeno stimulaciji seksualnog uzbuđenja kod odraslih osoba. Pedofilija je seksualno predatorstvo nad nevinom djecom.
Novi slučaj za promatranje
A optuženi počinitelj u ovom slučaju nije neki manijak iz grmlja nego svećenik koji krsti, ispovijeda i figurira kao moralni autoritet u svojoj župi. DORH-ova optužnica protiv Rajčevca kaže da je njegovih žrtava bilo najmanje pet, sve su bile djevojčice. Ana, jedna od curica na koje je seksualni zlostavljač u mantiji bacio oko, sada odrasla žena, rekla je da ju je župnik počeo napastovati kad je imala oko osam godina, a trajalo je narednih desetak. Nosio je pištolj.
I biskup Košić trebao bi, znači, odgovarati za svoje opasne bludnje od kojih žrtvama sigurno nije bilo bolje. Tim prije što je on biskup, član vrhuške, čija pozicija sugerira da je jedan od najboljih koje Katolička crkva u Hrvatskoj ima.
Sljedeći slučaj za pomno promatranje iz Vatikana je svećenik i teolog Tonči Matulić, profesor na Katedri moralne teologije Katoličkog sveučilišta u Zagrebu i bivši dekan te ustanove.
Košić i Matulić ušutjeli
Također prije priopćenja sa smjernicama iz Nuncijature, doktor baš za moralna pitanja Matulić izjavio je na HRT-u kako “tema pedofilije”; nije prikladna za preduskrsno vrijeme te da bi bilo najbolje da se ona otvorila kasnije, a ne baš sada. “Možemo to u lipnju, možemo u rujnu, kad god”, predložio je afektirano Matulić, ujedno i doktor cinizma, kao da je riječ o tome hoće li se graditi još jedna poslovna zgrada u sklopu parcele koju je država dala Katoličkom sveučilištu pa to može malko i pričekati. A žrtve župnika Rajčevca čekale su godinama i godinama pa što ne bi još koji mjesec, da Matuliću na pokvare Uskrs.
Dakako da su se Košić i Matulić sada ušutjeli i prave se da nisu odavde. Isto kao i mnogi drugi iz katoličke hijerarhije koji bi spremno povlađivali i Hraniću i njima, ali su bili te sreće da im nitko nije stavio mikrofon pod nos prije nego je reagirala Nuncijatura Pape Franje.
Užasno je da i među hrvatskim svećenstvom ima seksualnog zlostavljanja djevojčica i dječaka i da ga vjerojatno ima više nego što se ikad javno otkrije, ali možda je još strašnija ta permisivnost unutar institucije koja omogućuje da takvi odvratni zločini traju unedogled i prođu nekažnjeno. Papa je počeo mijenjati biskupski kadar u Hrvatskoj, ali trku s vremenom još nije dobio.