Nadbiskup Hranić sat vremena branio nastranog župnika. 'Treba i o njemu voditi računa. Nisam ga umirovio da mu ne srušim svijet'

Nadbiskup je danas odlučio izaći u javnost te odgovoriti, kako navodi njegov Nadbiskupijski tiskovni ured, “na neutemeljene optužbe i rasvijetliti istinu o toj temi”.

Kaže da treba voditi računa i o počinitelju

Na početku konferencije kazao je da se Crkva želi suočiti sa svakim zlodjelom u svojim redovima. “Kada je u pitanju nasilje nad maloljetnicima, u Crkvi danas više nema mjesta toleranciji i ne smije je biti. Susret s prijavom o možebitnom seksualnom zlostavljanju maloljetnica ili maloljetnika iznova nas čini svjesnima da je riječ o delikatnom području kojem smo svi pozvani pristupiti s ozbiljnošću i odgovornošću”, kazao je Hranić.

Ustvrdio je i da, iako valja razumjeti roditeljske osjećaje i njihovu patnju, treba voditi računa i o dostojanstvu eventualnog počinitelja te da svaka prijava treba biti ispitana. “Postoji istraga, pa kad postoji sumnja u počinjenje zlodjela diže se optužnica, vodi se sud na kojem se iznose činjenice i dokazi pa se tek onda određuje presuda i donosi kazna. Svaki put kad sam bio upoznat s optužujućim navodima učinio sam sve što je moguće i potrebno, tako i kad sam primio prijavu na račun bivšeg i sada preminulog župnika”, rekao je nadbiskup opisujući kako mu je majka žrtve u pratnji kolegice došla prijaviti zlostavljanje kćeri.

‘Potaknuo sam ih da se obrate DORH-u’

Navele su mu, kaže, ime jednog ministranta koji je svjedočio kako je župnik dodirivao njezinu kćer.

“Kazale su da je župnik zlostavljao još jednu djevojčicu, ali mi nisu htjele reći njezino ime s isprikom da žrtva ne zna želi li da to učine. Obećale su razgovarati s drugom žrtvom i naknadno me obavijestiti ukoliko bude pristala na prijavu. Potaknuo sam ih da DORH-u prijave ono što su prijavile meni. Rekle su da to ne žele, da ne traže sudski postupak protiv župnika, nego da ga udaljim iz njihove sredine da ga više ne moraju gledati na oltaru. Ja sam pozvao pokojnog župnika koji nije znao s koliko i s kakvim informacijama raspolažem, nego sam mu postavljao pitanja na temelju dobivenih informacija. Župnik mi je u razgovoru, 15. studenog 2016., dao puno detaljnijih informacija od majke, navodne žrtve. Prema majci, kćerina je psihička bolest bila posljedica njenog ponašanja”, kazao je Hranić.

Predložio razgovor sa žrtvom

“Sastavio sam zapisnik s majkom koja je u pratnji kolegice 25. listopada 2016. došla prijaviti nasilje nad punoljetnom kćerkom, ali koja je bila žrtva kad je bila maloljetna. Predložio sam im da o tome razgovaram s navodnom žrtvom budući da je u trenutku prijave imala 24 godine.

Rekle su da je to trajalo duže vrijeme. Majka je to otklonila jer nije htjela da njezina kći ponovno proživljava traumu govoreći meni o tome što se dogodilo. Rekao sam da duboko žalim ukoliko je jedan svećenik učinio zlo njezinoj kćeri i da joj se ispričavam ako je istinito što je rekla, no da bih radi mog daljnjeg postupanja volio, ne nužno nasamo, razgovarati s njezinom kćerkom. Majka je to ponovno odbila”, kazao je.

Rekao je da je majci kazao da sve prijavi policiji, ali je ona to, kako tvrdi, odbila i tražila da se župnika premjesti.

Župnik mu je otvoreno sve rekao

Kazao je da je dobio dojam da župnik o svemu otvoreno govori te da ništa ne skriva. Ustvrdio je i da kada se pogleda zapisnik koji je sastavljen s majkom i župnikom, da se može vidjeti da je župnik dao više informacija o komunikaciji s obitelji i kćerkom, kao i detalje koje bi potencijalno mogli biti kompromitirajući za njega.

“Sve je stavio u svom iskazu u jedan širi kontekst koji je bacao novo svjetlo na informacije dobivene od majke i cjelokupan razvoj kćerkine bolesti. S njim sam napravio zapisnik i potpisali smo ga. Čekao sam da se jave majka ili njezina pratiteljica s informacijama je li druga žrtva spremna na razgovor. Majka nije morala prijaviti slučaj svoje kćeri DORH-u, ali je trebala prijaviti slučaj druge djevojčice, a njezina pratiteljica trebala je prijaviti oba slučaja.

Smatrao sam da im je to jasno, da će to doći i reći meni. Čekao sam da mi jave ime druge navodno zlostavljane djevojčice da skupim informacije o tom drugom slučaju i da sve zajedno prijavim. Nisu se javljale, došlo je proljeće, vrijeme krizmi i imao sam krizmu u župi Sotin toga proljeća. Na kraju krizme zahvalio sam roditeljima za njihovu roditeljsku skrb i ljubav te ulaganje sebe samih u odgajanje i odgoj krizmanika u teškom ambijentu patnje zbog velikog broja ratnih žrtava i nestalih iz župe Sotin”, kazao je Hranić te dodao da je zahvalio i vjeroučiteljima, ali i župniku što je narušenog zdravlja pripremao krizmanike za sakrament potvrde.

Nije htio da ga se optužuje za prikrivanje

Kazao je da je došao do zaključka da je najbolje da iz Nadbiskupijskog ordinarijata obavijeste DORH o prijavi.

“Ono zajedno sa službenim državnim aparatom ima mogućnost istražiti slučaj, doći do oštećene i svjedoka, te ako smatra potrebnim i podignuti optužnicu. Odlučio sam to jer nisam želio da ja ili Crkva budemo optuženi da prikrivamo istinu ili zataškavamo određene zločine. 17. prosinca 2017. sam u suradnji s generalnim vikarom slučaj prijavio DORH-u.

Mjesec i pol dana nakon toga, 29. siječnja 2018. primio sam dopis policije da im dam neke dodatne informacije. Napisao sam im ukoliko u istrazi dođu do elemenata koji upućuju, citiram, na mogući zločin, DORH će me službeno obavijestiti o eventualnom podizanju optužnice te ću u tom slučaju župnika povući sa službe do pravomoćne presude koja će istodobno sugerirati daljnje postupke biskupa u odnosu prema njemu. Policija nije reagirala i to dosta dugo. Vidjet će se da je to skoro dvije godine prošlo. Zašto? Ja to ne znam, niti smatram potrebnim da trebam istraživati rad policije i pitati zašto ništa ne čine, iako bismo pokojni župnik i ja voljeli da su ranije reagirali”, kazao je Hranić.

‘Umro je bez saslušanja i presude’

Hranić je ispričao da je obavijest o podizanju optužnice protiv župnika dobio dopisom DORH-a 4. studenog 2019, a optužnica je podignuta 10. siječnja 2020.

“Iako je od podizanja optužnice do pravomoćne optužnice dug proces, iako podizanje optužnice ne znači da je okrivljenik kriv niti da je nevin, nakon podizanja optužnice sam župnika umirovio, a on je 14 mjeseci nakon toga, u svibnju 2021. umro bez saslušanja i presude. Prema novinskim napisima, vidim da me u rujnu 2020. netko od novinara ili majka žrtve, tri godine nakon što sam slučaj prijavio DORH-u i gotovo dvije godine nakon što sam ga prijavio mjerodavnoj Kongregaciji za nauk vjere, da su me prijavili u Vatikan za zataškavanje zlodjela i opstrukcije istrage.

Tako su novinar i majka navodno oštećene kćerke na ponovno inzistiranje u siječnju 2023. da sam zataškavao slučaj, dobili 9. ožujka 2023. dobili odgovor od Apostolskog nuncija u RH da je mjerodavni dikasterij za biskupe potvrdio da je nadbiskup Hranić poslao rezultate istrage dikasteriju za nauk vjere u studenom 2018. te da je u prosincu 2017. Đakovačko-osječka nadbiskupija dostavila podatke za pokretanje istrage. Isti dikasterij je zaključio da se, citiram, nadbiskupu Hraniću ne može prišiti optužba”, kazao je.

Hranić je kazao da nije postojala sumnja da rezultate istrage ne bi slao DORH-u i Kongregaciji, ali da nije bilo na njemu da prije podizanja optužnice i sudskog procesa donosi presudu ili da nekoga proglašava krivim.

‘Nisam ga bio dužan udaljiti’

Hranić je ustvrdio on nije dužan udaljiti svećenika iz službe čim dobije prijavu, te da će se to kao mjera predostrožnosti odrediti nakon podizanja optužbe, koje nije bilo.

“Kongregacija je bila upoznata da ga nisam udaljio iz službe nakon prijave koju sam dobio i prethodne istrage koju sam napravio. Budući da DORH u studenom 2018. nije pokrenuo istragu niti je podignuo optužnicu protiv župnika, Kongregacija je zaključila da se ne može pokrenuti kazneni postupak protiv župnika jer majka nije predložila svjedoke i dokumente koji potvrđuju iskaz, te je smatrala da ne postoje elementi koji bi dokazivali župnikovu krivnju. Mjere koje udaljuju iz službe određuju se ne odmah nakon prijave tijekom prethodne istrage dok nema sigurnih dokaza, nego nakon što je protiv optuženoga barem podignuta optužnica. To je u načelu tako.

Nekoga se smatra, inače, da je nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Crkva je ovdje prilično stroga pa kaže da je mudrije kao je podignuta optužnica, što znači da ima elemenata radi kojih je podignuta, elemenata moguće krivnje, ali da je bolje da se u tom trenutku taj svećenik ukloni iz te sredine. Stvari onda procure obično u javnost i nezgodno je i njemu, a nije dobro niti za eventualne potencijalne žrtve. Dok je to na razini prijave, a DORH nije pokrenuo istragu ili kad pozovete optuženog pa vam on prizna, tek tada se uklanja onaj koji je optužen iz službe. Biskup ima obavezu pohađati sve župe svoje biskupije, to sam i ja radio pa sam bio u Sotinu nekoliko puta. Vidim da se donose fotografije kad sam bio tamo. Pa smatram da je to najnormalnije da sam tamo dolazio i nakon prijave dok je župnik obavljao službu. Iako je postojala prijava, a još uvijek ne optužnica i presuda, a župnik je obavljao svoju službu, normalno je da su biskup i župnik na oltaru zajedno”, kazao je Hranić.

‘Nemamo ga pravo proglasiti krivim’

“Želim napomenuti da je poslije župnikove smrti stala svaka istraga i proces protiv njega. Podizanje optužnice nije pravomoćna presuda, a budući da proces nije okončan nije nam poznata krajnja istina. Župnik je umro, a da niti je bio osuđen, niti oslobođen od optužbi. Želim naglasiti da se solidariziramo s potencijalnim žrtvama, molimo ih za oproštenje zbog trauma i rana koje nose, ukoliko ih je prouzrokovao svećenik naše nadbiskupije, istina sada već pokojni. Stidimo se i osuđujemo ponašanje župnika ukoliko je doista počinio zlo, no budući da je optužnica samo podignuta, da pokojni župnik nije bio pozvan ni na jedno ročište, te da nije došlo do pravomoćne presude, moramo reći da nije moralno i da još uvijek nemamo pravo proglašavati župnika krivim i njega koji se ne može braniti nazivati imenima seksualni predator itd., što možemo vidjeti u medijima”, kazao je Hranić.

“Žao mi je da nemamo bolji odnos s majkom, s obitelji. Do mene je to došlo, ime jedne djevojčice, za drugo ime nikada nisam doznao tko je u pitanju. Ja nisam baš mogao tako lako dok se nešto ne dokaže župnika micati iz župe čim je do mene došla prijava. U tom slučaju svatko može u svakog uperiti prstom i ako biskup mora micati svećenika onda kuda ćemo doći?”, kazao je Hranić.

“Bilo mi je zanimljivo da je pokojni župnik sve što je rekla mama rekao i on, bez nekakvog uvijanja”, kazao je.

‘Ne znam točno što sam tada rekao’

Hranić je komentirao i navode da je župljane optuživao za klevetu protiv pokojnog župnika Rajčevca. “Da sam ja nešto župljane optuživao za klevetu, volio bih da li netko ima snimku na kojoj se čuje da sam to rekao”, kazao je.

Autor teksta u Novostima Hrvoje Šimičević kazao je ime osobe koja je čula da Hranić govori da župljani kleveću Rajčevca. Kazao je i da je ona napisala pismo nadbiskupu u kojem to spominje.

“Vidite iz ovoga što piše gospođa je jasno da smatra da je župnik kriv i zove ga pedofilom i zločincem. Kao što ona tu pretjeruje, tako je moguće… Ne znam što sam rekao, to očito nije bilo na oltaru nego kad sam bio među vjernicima poslije toga, barem iz ovoga što ste vi rekli.

Ona je možda moguće nešto čula, ali da je malo napravila jednu hiperbolu kad govori o župniku. Možda sam rekao, ne znam, tih sitnica se ne mogu sjetiti. Možda sam rekao da postoji prijava, ali da to još uvijek nije dokazano. Rekao sam da prijavljuju svećenika, da ga optužuju, to da, a da još uvijek ne raspolažemo istinom o tome što se dogodilo”, kazao je Hranić i dodao da se sve odvilo 2017. te da je prošlo šest godina od toga.

Objasnio zašto ga nije umirovio

Hraniću je postavljeno pitanje zašto po kanonskom zakonu nije umirovio pokojnog svećenika nakon što je navršio 75 godina života. “Ostavio sam ga jer je župa Sotin mala župa, nemamo dovoljno svećenika u biskupiji. Imamo i sada one koji su navršili 75 i još uvijek su na župi”, kazao je Hranić.

“To je 75 godina za nas biskupe i svećenike nekakvo pravilo za mirovinu. No, vidite, imamo slučaj kod biskupa aktualnog splitskog apostolskog upravitelja umirovljenog biskupa koji je reaktiviran. U župi Sotin, kad je otišao župnik koji je bio tamo, od tada do danas oni nemaju svog župnika. S druge strane, kad sam susretao župno-ekonomsko vijeće oni su bili jako zadovoljni sa svojim župnikom.

Postojala je prijava, ali većina njih se ljutila. No većina župljana je bila zadovoljna s njim. Budući da je on htio ostati, rekli su da ga ostavim u župi jer oni ionako neće dobiti drugog. Ostala je tamo prazna župna kuća i tamo oni još uvijek nemaju, a ne znam hoće li uskoro i moći dobiti župnika jer nemamo dovoljno svećenika”, kazao je Hranić.

‘Da je netko prijavio, postojao bi zapisnik’

Hranić je kazao i da se pročešljao arhiv te da se tražilo je li došla ikakva prijava prije nego što je majka kod njega došla prijaviti slučaj.

“Nismo ništa našli, nisam ništa primio, a nadbiskup Marin Srakić se ne sjeća da je išta došlo. Ako je nešto došlo, anonimna prijava u pisanom obliku, on bi to sačuvao. Da mu je netko nešto prijavio on bi sigurno prijavio zapisnik. On me naučio kako se pišu zapisnici i kako je pisanje tih zapisnika jako važno”, kazao je Hranić.

Hraniću je ponovno postavljeno pitanje zašto župnika nije umirovio kada je navršio 75 godina s obzirom da je bio pod teškim optužbama.

“Služba se ograničava onda kad se podigne optužnica. Ograničava se i radi toga da ne bi došlo do ponavljanja eventualnog kaznenog djela. Vi očito niste poznavali pokojnog župnika. On tada više nije bio sposoban za takve stvari. Imao sam moralnu sigurnost da se tu neće više nikad ništa dogoditi. Kod njega je bila medicinska sestra koja je o njemu vodila brigu. On je ostao u župi ali tamo ništa nije imao osim što bi došao u Crkvu i odslužio misu”, kazao je Hranić.

‘On je doživljavao da ga osuđujem’

Kazao je i da nije smatrao da nije nužno da ga umirovi jer iz Kongregacije nije dobio takav nalog.

“On je tada bio tipični starac. Starca kad mičete iz životnog ambijenta njemu se ruše svjetovi. Budući da je znao da postoji prijava protiv njega, on je to pomalo doživljavao da ga unaprijed osuđujem. Pričali smo o tome. Procijenio sam kad sam ga gledao u kakvom je stanju da bi on sad to ponovio u toj dobi, u takvom stanju u kakvom je bio. Nisam smatrao da je prijetnja za okolinu i pustio sam ga iz poštovanja prema starom čovjeku iako sam mu govorio da će mu biti bolje da dođe u svećenički dom”, kazao je.

Šimičević je Hraniću kazao da je prema vjerodostojnim izvorima svećenik Rajčevac zlostavljao maloljetnice i u Opatovcu, župi tik do Sotina.