Ima li Plenković više uopće šanse za poziciju u vrhu EU
Oporba premijeru uporno spočitava briselske ambicije. Pitanje je imaju li one više smisla
Ako premijer još uvijek ima planove da karijeru nastavi u Bruxellesu, situacija mu nije ni izbliza tako dobra kao prije četiri godine
U listopadu 2014., dok je sastavljao novu Europsku komisiju, Jean-Claude Juncker našao se u nezgodnoj situaciji. Morao je čekati da Slovenija pošalje novu kandidatkinju za dužnost povjerenice jer je Europski parlament upravo odbio kandidaturu Alenke Bratušek.
Bivša slovenska premijerka nije briljirala na saslušanju pred resornim odborima EU parlamenta, no barem u jednakoj mjeri spočitavalo joj se i to kako je uopće došla u poziciju da bude kandidatkinja Slovenije za potpredsjednicu Komisije u Junckerovom mandatu.
Nezgodan kalendar
Tog proljeća Slovenija je imala europske izbore – kao, uostalom, i cijela Europska unija – a onda početkom ljeta i parlamentarne, nakon što je Bratušek u svibnju bila prisiljena na ostavku i njezina je Vlada pala. Na izborima je pobijedio Miro Cerar sa svojom strankom.
Unatoč tome što je u to vrijeme bila tek tehnička premijerka, Bratušek je nominirana za dužnost u Bruxellesu. Taj potez – da tehnička vlada predloži za EU funkciju premijerku na odlasku, kao se izbori nisu niti dogodili – izazvao je očekivane kontroverze i val kritika. Izborni kalendar poremetio je planove Alenke Bratušek koja je na kraju morala povući svoju kandidaturu.
Indikativno za Hrvatsku
Gotovo desetljeće stara epizoda o podijeli ključnih pozicija u EU institucijama nakon europskih izbora mogla bi biti indikativna za Hrvatsku 2024. – superizbornu godinu u kojoj su na redovitom rasporedu europski, parlamentarni i predsjednički izbori. Kao nekad u Sloveniji, izborni kalendar mogao bi bitno utjecati na daljnje političke ambicije predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića.
Njegovim imenom ranijih se godina spekuliralo u raznim „europskim“ kombinacijama: od toga da bi ga europski pučani, politička grupacija kojoj pripada HDZ, rado vidjeli kao svog Spitzenkandidata (svojevrsnog nositelja liste i de facto kandidata za mjesto šefa Europske komisije) do toga da je (bio) u užem krugu za šefa Europskog vijeća. U kuloarima se o tome osobito učestalo pričalo nakon zadnjih europskih izbora 2019. No, Plenković je ostao u Hrvatskoj.
‘Briselska’ karijera
Unatoč tome, oporba ga – i lijeva i desna – s vremena na vrijeme i dalje proziva da stvari radi zbog svoje „briselske karijere“, sugerirajući time da premijer i dalje ima ambicija nastaviti politički put na nekoj od top funkcija u EU institucijama. Jedan od Plenkovićevih suradnika nedavno nam je, međutim, tvrdio da mu je glavni cilj „biti prvi premijer koji će osvojiti treći mandat“.
U ovom trenutku je, dakle, sasvim otvoreno pitanje ima li premijer ambicija i planova za „briselsku karijeru“, kako mu to spočitavaju iz oporbe. No, prilično je izvjesno da bi na to mogao bitno utjecati i raspored hrvatske „superizborne“ godine.
Požurio prošle izbore
Redovan izborni raspored mrvicu je nezgodan. Jedan od razloga treba tražiti u 2020. godini: Plenković je tada za nekoliko mjeseci požurio parlamentarne izbore, ne bi li na fonu tobožnje pobjede nad pandemijom maksimizirao rezultat HDZ-a. Da se to nije dogodilo, da su ti izbori bili negdje najesen 2020., sljedeće bi godine premijer imao komotniju situaciju.
Između europskih – koji se uvijek održavaju krajem svibnja – i parlamentarnih bilo bi u tom slučaju nekoliko mjeseci u kojima bi Plenković mogao vagati hoće li se pokušati „ugraditi” u EU institucije ili goniti treći mandat u Hrvatskoj. Ovako je ipak malo tijesno. U ljeto 2024., kad bi padao redovni datum izbora u domovini, u Bruxellesu će se sve već tresti od pregovora o podjeli europskih fotelja.
Razmišlja se o proljeću
Stoga nimalo ne čudi informacija o tome da se u HDZ-u razmišlja i o izborima u rano proljeće 2024. godine. U slučaju pobjede, Plenković bi onda pred europske pregovore imao jasno posloženu situaciju u zemlji, te bi s premijerske funkcije mogao birati hoće li se tu zadržati ili zgrabiti priliku za uglednu poziciju u EU – ako mu se ona bude otvarala.
Istina, bilo bi prilično nezgodno samo koji mjesec nakon što su ti građani dali mandat da i dalje vodiš zemlju kazati „doviđenja i hvala na suradnji” te zapaliti za Bruxelles. Ali, nema sumnje da bi HDZ i Plenkovićev nasljednik na čelu Vlade to već nekako pokušali oblikovati kao vrhunski akt domoljublja i odgovornosti.
Predizborna groznica
Ima li, dakle, premijer još uvijek „briselskih“ ambicija, u ovom trenutku nije poznato – o tome se, zasad, u Hrvatskoj niti ne govori prečesto, osim povremenih prozivki na njegov račun iz oporbenih redova. No, do europskih izbora ostalo je tek nešto više od godinu dana i u europskim se medijima već osjeća priprema za predizbornu groznicu.
Tako se, primjerice, nagađa da bi grupacija europskih socijalista željela kandidirati finsku premijerku Sannu Marin za buduću šeficu Europske komisije. Nadalje, testira se teren za suradnju europskih konzervativaca, s desničarskim blokom koji vodi talijanska premijerka Giorgia Meloni.
Slaganje EU karata
U kombinacijama za top pozicije spominju se i sadašnja predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, koja još nije odlučila hoće li tražiti još jedan mandat, te Roberta Metsola, trenutačna predsjednica Europskog parlamenta. Obje su iz redova pučana, grupacije kojoj pripada i Plenković. Budući da Europska pučka stranka više nije dominatna kao nekad, njihova kandidatura svakako bi značila da ostali političari koji pripadaju EPP-u teško mogu doći u obzir za druge top funkcije u EU.
Plenkoviću bi se, dakle, karte morale posložiti i na europskoj, a ne samo domaćoj političkoj sceni. Ako hrvatski premijer ima – ili bude imao – aspiracija za „briselsku karijeru“, situacija trenutno ne izgleda ni približno onako dobro kao prije četiri godine.