Krene to redovno, kao navijeni stari sat s opružnim mehanizmom, koji ne ovisi o baterijama i električnoj energiji. Špekulacije, mjerkanja i prognoze o izvanrednim izborima preplave političke kuloare i medije, nekad prije jedne, nekad druge, ali uvijek kad se neka vlast počne primicati sredinom svog mandata.
Ovaj put je prvi javno potegnuo predsjednik Reformista i član vladajuće koalicije, Radimir Čačić. Prošlog vikenda je na skupu svoje stranke Čačić kazao kako je sasvim moguće da parlamentarni izbori budu raspisani prije europskih. Kako se europski izbori održavaju u svibnju 2024. godine, očito je da bi planirani kalendar narednih godina mogao biti i nešto – fluidniji.
I hvala na suradnji
Trenutno je godina kojoj smo na pragu u političkim rokovnicima zabilježena hladnim bojama – poput svoje neizborne sestre, 2023. godine. Po rasporedu su se sve nelokalne izborne utrke uglavile u 2024. godinu i čini se da će se dotad stranke i kandidati tek mjerkati, nabacivati replikama, interpelacijama, referendumskim inicijativama i anketama.
No, stvari su, kao i obično, ipak nešto složenije. Za 2022. godinu, dakle drugu punu godinu drugog mandata Andreja Plenkovića, sa sigurnošću se može reći – ne bude li obrata filmskih, triler razmjera – da neće otvarati biračka mjesta. Mada, nikad ne treba iz vida u potpunosti izbaciti, vidi vraga – drugu punu godinu drugog mandata Ive Sanadera na čelu Vlade koji je naprasno prekinut uz “Doviđenja i hvala na suradnji”.
Idealno vrijeme – 2023. godina
Ipak, bez epskih drama koje će odjekivati narednim desetljećima (stvarno, zbog čega je Sanader otišao iz Vlade?), naredna godina bit će, barem što se izbora tiče, sasvim neuzbudljiva. S 2023. godinom, međutim, stvari bi mogle stajati znatno drugačije.
Iako je nemoguće predvidjeti političke trendove i rejtinge stranaka nekoliko godina unaprijed, čini se kako je baš ta, 2023. godina, točnije njeno proljeće ili eventualno rana jesen – idealno vrijeme za Andreja Plenkovića da još jednom zavrti izborni rulet i da se nada da će – opet – sa stola otići sa svim ulozima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Euro, Schengen, avioni
Prvog dana 2023. godine, Hrvatska bi trebala ući u eurozonu. Europska valuta u hrvatskom džepu je jedan od rijetkih političkih ciljeva koji i dalje uživaju solidnu potporu među građanima. Također, nije nezamislivo da dotad, ili možda polovicom 2023. godine, Hrvatska uđe u Schengen i tako postane dio Europe bez granica. Krajem 2023., nadalje, očekuju se i prvi francuski borbeni zrakoplovi Rafale, što će se sigurno i u samoj najavi spominjati kao veliki plus državne vlasti, te pokazatelj i jamac uspješnosti “modernog suverenizma”.
Sva ta dostignuća će, sasvim je izvjesno, Plenković i HDZ doživjeti kao značajan vjetar u leđa političkih ambicija, što će prst na okidaču raspuštanja Sabora učiniti sve nervoznijim. Jer, do jeseni 2024. godine bi se blagotvorni efekti uspjeha iz 2023. godine mogli istopiti pred tko zna kakvim naletima stvarnosti.
Armirani beton
Stoga proljeće 2023., dok se nacija još bude oduševljavala novotarijom u džepu ili jesen te godine – za izbore je uvijek dobro vrijeme neposredno nakon turističke sezone – djeluju kao prilično razuman politički izbor sadašnje vlasti, ako se odvaže na izvanredne parlamentarne izbore. S druge strane, međutim, Plenković nikad nije bio sklon politički riskantnim potezima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Većina koju ima u Saboru je armirano-betonska i izdržala bi i 44, a kamoli ne četiri godine mandata. Koji bi bio motiv da riskira s izborima godinu ili godinu i po prije isteka mandata kojeg je osvojio u korona-ljeto 2020. godine?
Tehnički premijer
Ovakvo razmišljanje, međutim, zanemaruje dvije bitne stvari. Jedna je potencijalna i nikad uvjerljivo demantirana ambicija Andreja Plenkovića da političku karijeru nastavi na nekoj visokoj europskoj funkciji. Druga je kalendar.
Izbori za Europski parlament su, naime, u svibnju 2024. godine. Hrvatskom saboru mandat traje do pred kraj srpnja iste godine, što otvara vrlo realnu mogućnost da Plenković postane predsjednik tehničke Vlade prije nego što se karte u Bruxellesu podijele do kraja. A kandidirati se kao tehnički premijer za neku visoku funkciju u EU bi bila u najmanju ruku nezgodna kombinacija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oganj lipnja 2024.
Naravno, Plenković može odigrati EU kartu i prije raspuštanja Sabora, odmah nakon europskih izbora, ali lipanj 2024. će Hrvatsku zateći u punom ognju predizborne kampanje. Koliko bi bilo pametno za HDZ da im predsjednik stranke u tom trenutku maše s pregovora o raspodjeli fotelja u Bruxellesu kao kandidat za jednu od njih?
Stoga bi izbori 2023. godine bili možda idealan tajming za Plenkovića i njegove potencijalne političke ambicije. Uspije li na krilima francuskih lovaca, Schengena i eura još jednom sastaviti većinu u Saboru, nitko neće postavljati previše pitanja bude li se, godinu dana kasnije, odlučio posvetiti novim izazovima. I Hrvatskoj poruči “Doviđenja i hvala na suradnji” na nekoliko službenih jezika Europske unije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O izvanrednim izborima se počelo pričati i u javnosti. Ako ih planira, Plenković će na njih u proljeće 2023.
Početkom 2023. Hrvatska će dobiti euro, mogla bi i u Schengen, a Plenkoviću bi raniji izbori očistili kalendar za EU ambicije u 2024.-oj
S druge strane, međutim, Plenković nikad nije bio sklon politički riskantnim potezima. Većina koju ima u Saboru je armirano-betonska i izdržala bi i 44, a kamoli četiri godine mandata. Ali...
Krene to redovno, kao navijeni stari sat s opružnim mehanizmom, koji ne ovisi o baterijama i električnoj energiji. Špekulacije, mjerkanja i prognoze o izvanrednim izborima preplave političke kuloare i medije, nekad prije jedne, nekad druge, ali uvijek kad se neka vlast počne primicati sredinom svog mandata.
Ovaj put je prvi javno potegnuo predsjednik Reformista i član vladajuće koalicije, Radimir Čačić. Prošlog vikenda je na skupu svoje stranke Čačić kazao kako je sasvim moguće da parlamentarni izbori budu raspisani prije europskih. Kako se europski izbori održavaju u svibnju 2024. godine, očito je da bi planirani kalendar narednih godina mogao biti i nešto – fluidniji.
I hvala na suradnji
Trenutno je godina kojoj smo na pragu u političkim rokovnicima zabilježena hladnim bojama – poput svoje neizborne sestre, 2023. godine. Po rasporedu su se sve nelokalne izborne utrke uglavile u 2024. godinu i čini se da će se dotad stranke i kandidati tek mjerkati, nabacivati replikama, interpelacijama, referendumskim inicijativama i anketama.
No, stvari su, kao i obično, ipak nešto složenije. Za 2022. godinu, dakle drugu punu godinu drugog mandata Andreja Plenkovića, sa sigurnošću se može reći – ne bude li obrata filmskih, triler razmjera – da neće otvarati biračka mjesta. Mada, nikad ne treba iz vida u potpunosti izbaciti, vidi vraga – drugu punu godinu drugog mandata Ive Sanadera na čelu Vlade koji je naprasno prekinut uz “Doviđenja i hvala na suradnji”.
Idealno vrijeme – 2023. godina
Ipak, bez epskih drama koje će odjekivati narednim desetljećima (stvarno, zbog čega je Sanader otišao iz Vlade?), naredna godina bit će, barem što se izbora tiče, sasvim neuzbudljiva. S 2023. godinom, međutim, stvari bi mogle stajati znatno drugačije.
Iako je nemoguće predvidjeti političke trendove i rejtinge stranaka nekoliko godina unaprijed, čini se kako je baš ta, 2023. godina, točnije njeno proljeće ili eventualno rana jesen – idealno vrijeme za Andreja Plenkovića da još jednom zavrti izborni rulet i da se nada da će – opet – sa stola otići sa svim ulozima.
Euro, Schengen, avioni
Prvog dana 2023. godine, Hrvatska bi trebala ući u eurozonu. Europska valuta u hrvatskom džepu je jedan od rijetkih političkih ciljeva koji i dalje uživaju solidnu potporu među građanima. Također, nije nezamislivo da dotad, ili možda polovicom 2023. godine, Hrvatska uđe u Schengen i tako postane dio Europe bez granica. Krajem 2023., nadalje, očekuju se i prvi francuski borbeni zrakoplovi Rafale, što će se sigurno i u samoj najavi spominjati kao veliki plus državne vlasti, te pokazatelj i jamac uspješnosti “modernog suverenizma”.
Sva ta dostignuća će, sasvim je izvjesno, Plenković i HDZ doživjeti kao značajan vjetar u leđa političkih ambicija, što će prst na okidaču raspuštanja Sabora učiniti sve nervoznijim. Jer, do jeseni 2024. godine bi se blagotvorni efekti uspjeha iz 2023. godine mogli istopiti pred tko zna kakvim naletima stvarnosti.
Armirani beton
Stoga proljeće 2023., dok se nacija još bude oduševljavala novotarijom u džepu ili jesen te godine – za izbore je uvijek dobro vrijeme neposredno nakon turističke sezone – djeluju kao prilično razuman politički izbor sadašnje vlasti, ako se odvaže na izvanredne parlamentarne izbore. S druge strane, međutim, Plenković nikad nije bio sklon politički riskantnim potezima.
Većina koju ima u Saboru je armirano-betonska i izdržala bi i 44, a kamoli ne četiri godine mandata. Koji bi bio motiv da riskira s izborima godinu ili godinu i po prije isteka mandata kojeg je osvojio u korona-ljeto 2020. godine?
Tehnički premijer
Ovakvo razmišljanje, međutim, zanemaruje dvije bitne stvari. Jedna je potencijalna i nikad uvjerljivo demantirana ambicija Andreja Plenkovića da političku karijeru nastavi na nekoj visokoj europskoj funkciji. Druga je kalendar.
Izbori za Europski parlament su, naime, u svibnju 2024. godine. Hrvatskom saboru mandat traje do pred kraj srpnja iste godine, što otvara vrlo realnu mogućnost da Plenković postane predsjednik tehničke Vlade prije nego što se karte u Bruxellesu podijele do kraja. A kandidirati se kao tehnički premijer za neku visoku funkciju u EU bi bila u najmanju ruku nezgodna kombinacija.
Oganj lipnja 2024.
Naravno, Plenković može odigrati EU kartu i prije raspuštanja Sabora, odmah nakon europskih izbora, ali lipanj 2024. će Hrvatsku zateći u punom ognju predizborne kampanje. Koliko bi bilo pametno za HDZ da im predsjednik stranke u tom trenutku maše s pregovora o raspodjeli fotelja u Bruxellesu kao kandidat za jednu od njih?
Stoga bi izbori 2023. godine bili možda idealan tajming za Plenkovića i njegove potencijalne političke ambicije. Uspije li na krilima francuskih lovaca, Schengena i eura još jednom sastaviti većinu u Saboru, nitko neće postavljati previše pitanja bude li se, godinu dana kasnije, odlučio posvetiti novim izazovima. I Hrvatskoj poruči “Doviđenja i hvala na suradnji” na nekoliko službenih jezika Europske unije.