Imamo izvještaj o kršenju prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj: država ih ignorira, sudovi zakidaju, društvena situacija sve je gora
Pomaci su ostvareni zahvaljujući dugotrajnim sudskim bitkama, na hrvatskim sudovima, ali i u Strasbourgu
Prije šest godina, javni bilježnik s ostavinske je rasprave istjerao muškarca kojemu je preminuo životni partner. Iako je po zakonu trebao biti nasljednik pokojnog partnera, javni bilježnik nije mu dozvolio da bude prisutan.
Na raspravi su ostali jedino srodnici iz drugog nasljednog reda koji su osporavali postojanje neformalnog životnog partnerstva. Muškarac je podnio tužbu. U prosincu 2022. donesena je nepravomoćna presuda u njegovu korist.
Za razliku od javnog bilježnika, koji se vodio samo činjenicom da nisu imali prebivalište na istoj adresi, sud je zaključio da se neformalno životno partnerstvo ne može utvrđivati isključivo uvidom u osobnu iskaznicu. Na sudu su stoga saslušani svjedoci, priložene su fotografije i osobni darovi. Temeljem toga sud je potvrdio da je par bio u životnom partnerstvu 17 godina i da je “životni partner jedini zakonski nasljednik pokojnog”.
Negativni trendovi
Ovo je tek jedan od primjera iz opsežne analize o stanju ljudskih prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj. Izvještaj je izradila udruga Zagreb Pride, a pokriva razdoblje od 2018. do 2022. godine. Uoči predstavljanja u ponedjeljak, Telegram je dobio na uvid publikaciju koja detaljno analizira zakone, pravosudnu praksu te političke i društvene okolnosti koje se tiču života i ljudskih prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj.
Već sam naslov ukazuje na zaključak: Dva koraka naprijed, jedan natrag – LGBTIQ prava u Hrvatskoj između stagnacije i sudskih pobjeda. Autori procjenjuju da je u posljednjih pet godina – što se velikim dijelom poklapa s razdobljem dviju HDZ-ovih vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem – došlo do stagnacije u razvoju i poštivanju ljudskih prava, među ostalim zbog loše primjene postojećih zakona te negativnih društvenih i političkih trendova.
Nepovoljno okruženje
U Zagreb Prideu smatraju da je političko, društveno i institucionalno okruženje za LGBTIQ osobe postalo “izrazito nepovoljno” još nakon referenduma o zabrani istospolnog braka koji je održan 2013. godine. “Taj trend stvaranja negativnog okruženja pogoršan je i narednih godina kroz različite institucionalne, političke i druge pritiske na različitosti u našoj zemlji”, ocjenjuju, dodajući da je “najozbiljnija posljedica takvog okruženja povećanje zločina iz mržnje i govora mržnje”.
“Nasilje protiv LGBTIQ osoba je i dalje visoko, a predrasude i socijalna distanca ostale su velike”, smatraju, dok posebno nepovoljnim ocjenjuju okruženje za život trans osoba “kojima se otežava pristup gotovo svim pravima i uslugama zbog nepostojanja odgovarajućeg zakonskog rješenja za pravno priznanje rodnog identiteta temeljenog na samoodređenju”.
Ističu dalje da je “postojeća regulativa za promjenu upisa spola dugotrajna, komplicirana, diskriminatorna i ponižavajuća” te da se postupak ne temelji na samoodređenju roda, odnosno da “ne omogućava osobi da na temelju vlastite želje, u pravnom smislu, bude prepoznata po spolu i rodu s kojim se identificira”. U udruzi zagovaraju da se to promijeni.
Duge pravosudne bitke
Najveći pomaci u ostvarivanju prava LGBTIQ zajednice napravljeni su, pak, zahvaljujući upornim pravosudnim bitkama. Jedan od najdugotrajnijih i u javnosti svojedobno vrlo eksponiranih slučajeva bila je višegodišnja sudska borba istospolnog para da im se prizna pravo da budu udomitelji, u čemu su na kraju i uspjeli. No, osim tog slučaja u izvještaju se spominju i druge presude i slučajevi koji su doveli do institucionalnih pomaka u proteklih pet godina.
Sudskom presudom su, primjerice, natjerali Ministarstvo pravosuđa i uprave da mijenja naputak za matične urede i omogući upis životnog partnerstva ili istospolnog braka sklopljenog u inozemstvu u registar životnih partnerstva. Sudu se obratio lezbijski par vjenčan u inozemstvu kojem zagrebački matični ured nije htio dati izvadak da su u životnom partnerstvu, nego im je to tek stavio kao bilješku u rodne listove.
Pred upravnim sudom vodi se još jedan slučaj, koji zasad nije završen, a u kojem se pokušava dokazati da je Porezna uprava pogrešno zaračunala porez od tri posto na darovanu nekretninu neformalnom životnom partneru. Predmet je u prvom stupnju na Upravnom sudu riješen u korist životnih partnera, ali se Ministarstvo financija žalilo, pa se finalni ishod još čeka.
Presuda protiv Hrvatske
No, jedan od ključnih slučajeva, po mišljenju Zagreb Pridea, jest predmet Sabalić protiv Hrvatske koji se rješavao pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Riječ je o slučaju koji datira još iz siječnja 2010., kada je muškarac ispred noćnog kluba napao ženu zato što je lezbijka. Zbog ozljeda je završila u bolnici, ali je policija to tretirala tek kao remećenje javnog reda i mira. Hrvatska je na kraju spor izgubila pred Sudom u Strasbourgu.
„Predmet Sabalić protiv Hrvatske je najvažniji strateški slučaj Zagreb Pridea od našeg osnutka i presuda predstavlja trajnu obavezu RH da fizičko nasilje protiv LGBTIQ osoba (i svih drugih skupina koje su prepoznate Kaznenim zakonom) tretira kao zločin iz mržnje”, navodi se u izvještaju.
‘Stagnacija i ignoriranje’
U proteklih pet godina, navode autori izvještaja, zabilježen je osjetan porast broja prijava slučajeva zločina iz mržnje. S druge strane, blago je smanjen ukupan broj prijava najtežih incidenata. Među njima je, međutim, i užasavajući napad u parku Maksimir u prosincu 2020., o kojem je pisao i Telegram, a za koji se u analizi kaže da je “jedan od najbrutalnijih u zadnjih dvadesetak godina”. Napadnuti 50-ogodišnjak hospitaliziran je s opeklinama.
Kad su u pitanju prava LGBTIQ zajednice Hrvatska je u zadnjih pet godina napravila ‘dva koraka naprijed, jedan natrag’, smatraju autori izvještaja. Jedan od njih, Franko Dota, petogodišnje razdoblje koje pokriva publikacija sumira nam ovako u dvije rečenice: “U radu tijela javne vlasti i političke većine nema pomaka na bolje, samo stagnacija i ignoriranje. A društvena atmosfera se pogoršava”.