Imenovanje Pauletića nije tek jedno obično uhljebljenje, nego i realna financijska opasnost za čitavu zemlju
Proslavio se čitavim nizom skandaloznih izjava i nastupa
Iako su građani za ovo kratko vrijeme od formiranja aktualne Vlade stekli već dovoljno iskustva, koje je sugeriralo nastavak cirkusa, sastavljenog od dubioznih i nekompetentnih rješenja, imenovanjem Roberta Pauletića na mjesto zamjenika ministra turizma, ova je vladajuća garnitura uspjela još jednom pomaknuti ljestvicu.
Financijska opasnost za čitavu zemlju
U zemlji čija ionako krhka ekonomija praktično uopće uspijeva egzistirati zahvaljujući izvanrednim prihodima od turizma, imenovanje čovjeka koji s tim sektorom nema nikakvih dodirnih točaka na jedno od vodećih mjesta u sustavu, ne predstavlja tek jedno od običnih političkih uhljebljenja, nego i realnu financijsku opasnost za čitavu zemlju. Ovo bi vrijedilo čak i kad ne bismo bili upoznati sa stavovima i javnim istupima Roberta Pauletića.
No svijest o tome da se konkretno radi o čovjeku, koji pored toga što nema nikakve veze za sustavom s kojim bi trebao upravljati, ujedno predstavlja i izravnu negaciju svega što bi turizam trebao predstavljati djeluje toliko poražavajuće, da je teško za povjerovati kakva je takva odluka zaista donešena. Posebno imajući u vidu činjenicu da se ovo imenovanje odigralo u režiji MOST-a, čija je mantra o tome kako su bitne reforme s vremenom toliko izdominirala javnim prostorom, da se samo o njoj govorilo.
Skandalozne izjave i nastupi
Kakve će nam to reforme ponuditi jedno od vodećih pera skandaloznog ‘ST tjednika’, za sada nam nije poznato, što ne znači da ne bismo mogli nagađati. Praktično jedina Pauletićeva veza s turizmom svodi se na to da je dosta putovao po svijetu, objavljujući putopise s tih putovanja. No tom logikom bi svaki višestruko operirani pacijent trebao biti imenovan za zamjenika ministra zdravlja, zato jer poznaje sustav iznutra.
Robert Pauletić, koji je zahvaljujući tome što je bio najmlađi pobjednik Kviskoteke uspio razviti enigmatski biznis, u posljednje se vrijeme proslavio čitavim nizom skandaloznih izjava i nastupa, koji bi ga u svakoj pristojnoj zemlji diskvalificirali od tako odgovorne funkcije. Sve i kad bi za nju bio kapacitiran. Tako je primjerice uoči posljednjih lokalnih izbora izjavio da će se u slučaju pobjede SDP-ovog kandidata Ive Baldasara iselit iz Splita u Šibenik. Što naravno nije napravio. Pišući jedan od svojih tekstova u Slobodnoj Dalmaciji, Pauletić je u srpnju 2008. godine napisao krajnje šovinistički tekst prepun netrpljivosti prema turistima iz Srbije.
Osim Srba, smetaju mu i Japanci
Iako je čitav tekst prožet formulacijama u kojima su srpski turisti ismijavani najgorim vrstama stereotipa, iz njega vrijedi izdvojiti sljedeće rečenice:
“Došli smo na teracu hotelčića i vidili da su nan Srbi okupirali najbolja tri stola uz ogradu. Ustvari, formirali su jedan veliki SAO Stol, cili prvi red, tri familje s dicon. A bidna Papučica se još na plaži palila kako će navečer dugo gledat doli, u romantični trag misečine na moru, i spokojno pijuckat martini bjanko. Od misečine na moru ništa, ali ajde, stiga joj je bar martini…Otirali nas Srbi s ognjišta, a?, pokušala se našalit Papučica: “Šta ima veze, osta nan je bar krov nad glavon, nismo totalne izbjeglice.”
Ali jebiga, kume, kune su kune, makar bile i srpske. Srbi su nan se, eto, zbilja vratili, u velikon broju.”. Da mu ne smetaju samo Srbi, nego i Japanci, Pauletić je potvrdio u jednom od svojih statusa na Facebook profilu, napisavši: “U Splitu sve vrvi od Japanaca! Ova Japanka koju sam danas snimija ispod Svetog Duje valjda misli da smo mi svi bolesni od gube-stavila je nešto ka plinsku masku! Ajde jebi mater japansku! Kako je pisalo na onome grafitu: Japanci, mrš nazad u Kinu!”.
Istančan šovinistički refleks
Unatoč tome što je iz svega navedenog očito kako smo na mjestu drugog čovjeka u ministarstvu turizma dobili osobu istančanog šovinističkog refleksa, koja k tome nema nikakvog iskustva zahvaljujući kojem bi se njegov angažman u ministarstvu mogao opravdati, ljudima iz MOST-a koji su ga predložili, ali i onima koji su ovaj izbor potvrdili ništa od toga nije predstavljalo problem.
Što nas sve navodi na pomisao da, kada se razgrne retorička zavjesa domoljublja i ispraznog političkog govora, prepunog lijepih želja, imamo posla s Vladom koja gotovo svakim svojim potezom, ne samo urušava ugled zemlje, nego se poigrava i s državnim institucijama. Što bi imalo smisla isljučivo u slučaju da se radi o konceptualnoj satiri, a ne o tome da vladajuća većina ozbiljno namjerava na ovaj način vodit državu.
Kod Hasanbegovića ima nešto logike
Ne postoji naravno nijedno suvislo objašnjenje kojim bi se Pauletićevo imenovanje moglo obrazložiti i logički braniti. Usporedimo li ovaj slučaj sa sličnim imenovanjem na čelu ministarstva kulture, kod Hasanbegovića ćemo barem pronaći neku logiku. Imajući, naime, u vidu Karamarkovo nastojanje za provođenjem nekakvog antikomunističkog manifesta i izgradnjom nove nacionalne paradigme, Hasanbegovićevo imenovanje se, koliko god bilo skandalozno, može logički razumijeti. No s Pauletićem to nije slučaj. Ne postoji nijedan zamisliv argument u prilog činjenici da će Robert Pauletić na ijedan način unaprijediti rad ministarstva turizma, od čije aktivnosti ovisi dobar dio ekonomskih prilika u zemlji, dok istovremeno postoji čitav niz razloga zbog kojih je ovo imenovanje skandalozno prema samoj ideji turizma i viziji kozmopolitske, mediteranske zemlje. Drugim riječima, Pauletić predstavlja sve ono što Hrvatsak ne bi trebala biti, želi li se svijetu predstaviti kao otvorena turistička zemlja. Što je jasno svakome tko o tom čovjeku išta zna. Stoga nam ne preostaje ništa drugo, nego da postavimo pitanje koje su krajnje namjere ove Vlade, u nadi da konačan odgovor neće biti vezan uz potpuni izolacionizam.