Ispovijest migranta nakon koje će vam biti jasnije zašto tisuće njih riskira vlastiti život na Mediteranu
Yazbeku su trebala dva pokušaja i 12 dana putovanja da dospije u Europu
![Rescued migrants disembark from the Italian Navy vessel Bettica after arriving in the Sicilian harbour of Augusta on April 22, 2015 . European governments came under increasing pressure to tackle the Mediterranean’s migrant crisis ahead of an emergency summit, as harrowing details emerged of the fate of hundreds who died in the latest tragedy. AFP […]](https://images.telegram.hr/EHV4NXHImvXmA9b85vHWnCG04gti-5zlOjcHIuA5Wys/preset:single1/aHR0cHM6Ly93d3cudGVsZWdyYW0uaHIvd3AtY29udGVudC91cGxvYWRzLzIwMTUvMDQvMDAwX1BhcjgxNTQ2MTEuanBn.webp)
Učinio bih sve samo da dospijem u Europu. Vrijedilo je svakog rizika, loših uvjeta i straha, zato što sad imam puno bolji život nego prije, izjavio je Moutassem Yazbek u razgovoru za CNN. Taj razgovor pokazuje sve strahote koje prožive migranti koji uspješno dođu u Europu a mi vam prenosimo njegove najbitnije dijelove.
Sve je počelo u Dubaiju
“Sve je počelo kad sam dobio otkaz u Dubaiju, a moja radna viza je istekla. Povratak u Siriju uopće ne dolazi u obzir, tamo ćeš ili ubiti ili će tebe netko ubiti. Ali za Tursku mi ne treba viza. U Tursku sam došao u prosincu i samo sam jednu stvar imao na umu; odlazak u Europu”, počeo je svoju priču Moutassem.
Kaže da je saznao za Facebook stranice s ponudama za ilegalno prebacivanje ljudi u Europu.
“Sve su imale jednu zajedničku stvar, grad Mersin koji se nalazi na južnoj obali Turske”, ističe.
Čast među lopovima
Prisjeća se da je u hotelu u Mersinu upoznao još jednog Sirijca koji mu je ispričao da je već uplatio prijevoz jednom krijumčaru za kojeg su svi kazali da je dobar i pošten.
“Ugled i poštenje je tako neobična stvar kod osoba za koje sam mislio da su obični kriminalci. Ali kad malo bolje razmislim, sirijski rat neće prestati tako skoro i izbjeglice će uvijek htjeti pobjeći. Razumljivo je da ljudi koji prebacuju izbjeglice žele imati barem nekakav ugled. U razgovoru s krijumčarem, dogovorili smo iznos od 6,500 dolara. jedan dio toga će biti ostavljen kod osiguranja i bit će isplaćen krijumčaru tek nakon mog dolaska u Italiju. Rekao mi je da cijelo vrijeme budem spreman za pokret jer nikad ne znamo kad će okolnosti biti povoljne za polazak”, priča Moutassem.
Krenuli smo
“Tri dana smo bili na brodu u međunarodnim vodama i čekali da krenemo. Četvrti dan smo krenuli posve svjesni da nam je ovo put bez povratka. Bilo nas je tristotinjak i plovili smo osam sati dok nam se motor nije pokvario. Valovi su nas bacili na jednu hrid ali smo imali sreću da nas je ubrzo spasio brod ciparske obalne straže. CIprani su nas samo deportirali u Tursku.”
Ja ću opet
Sjeća se da su neki od njegovih suputnika na tom brodu rekli da nema šanse da takvo što pokušaju opet.
“Ja sam odmah iduću večer nazvao krijumčara i rekao da želim opet. Dva dana kasnije sam dobio poziv da krećemo opet, ovaj put s puno većim brodom. Bilo nas je 391 na tom brodu, redom izbjeglice iz čitave Sirije. 5 dana je trebalo samo da svi dođemo na brod”, kaže.
“Uvjeti su bili grozni, nismo imali krevete pa smo spavali na limenom dnu broda, voda je svuda ulazila u trup broda, hrane uopće nismo imali.”
Cilj je vrijedio patnje na putu
“Nakona jedanaest dana smo uspješno spašeni. Islandski patrolni brod u sastavu Frontexa i jedan civilni brod s Novog Zelanda su nas spasili i prebacili na Siciliju. Tamo su nas prvo liječnici pregledali i nakon toga pustili.”
Njegovo putovanje iz Mersina do Catanije je trajalo 12 dana. Od tamo se uputio po Europi i završio u njemačkom Saarbruckenu.
“Ne znam odredište mojih suputnika, ali ono što znam je da je moj san o dolasku u Europu napokon ostvaren i svaka patnja na putu je bila vrijedna mog dolaska u bolji život”, ispirčao je.