Ispovijest mladića, autora viralnog videa o brutalnosti hrvatskih policajaca: 'Prvo sam čuo krikove, a onda se pojavio čovjek krvavog lica'

On je napustio Kobane u Siriji 2014. godine kada je Islamska država počela bombardirati kurdska sela. Imao je 13 godina. “Otišao sam s majkom i bratom u Tursku”, prisjeća se. “Oni su se vratili nakon nekog vremena, ali ja se nisam usudio jer sam se bojao da ću biti prisiljen služiti vojsku. Kad je moja obitelj otišla, tada je život za mene stvarno počeo. Morao sam učiti o životu.”

Barkal je našao posao u Turskoj, radio je od 2 ujutro do 20 sati navečer na berbi i pakiranju povrća. Kad je shvatio da tako više ne može, a sluteći da u Turskoj neće naći posao pod humanijim uvjetima rada, odlučio se pridružiti stotinama tražitelja azila koji svakodnevno hodaju snježnim stazama balkanske rute pokušavajući doći do središnje Europe.

‘Lome ljudima kosti’

Mnoge od njih zaustavlja hrvatska granična policija i pretražuje, a neke opljačka i nasilno gurne natrag u Bosnu i Hercegovinu, gdje su tisuće tražitelja azila blokirane na niskim temperaturama. Takvo ponašanje predstavlja kršenje međunarodnog prava, prema kojem tražitelji azila moraju imati priliku podnijeti zahtjev za azil nakon što se nađu unutar granica neke zemlje.

“Situacija je bila katastrofalna. Nije bilo nikakve podrške i završili smo spavajući u blatnom polju. Ja sam imao šator, ali mnogi drugi su morali improvizirati s vrećama za smeće. Oslanjali smo se na volontere i lokalno stanovništvo za hranu i tuševe”, prepričava Barkal.

U studenome 2018. godine pokušao je prijeći granicu iz BiH u Hrvatsku sa skupinom tražitelja azila iz sjeverne Afrike. Budući da je bio najmlađi u grupi, odrasli su mu predložili da ostane u slučaju da ih zaustavi hrvatska policija. Odjednom je, tvrdi, začuo vriskove kako odjekuju hladnim noćnim zrakom. Skriven iza grmlja počeo je snimati. Na snimkama se vidi kako hrvatski policajci navodno tuku tražitelje azila.

“Hrvatska policija ih maltretira. Lome ljudima kosti”, šapnuo je Barkal u telefon dok se čuo zvuk palica koje udaraju po mesu. Zatim tišina. Nekoliko minuta kasnije, trojica muškaraca iz njegove skupine izašla su iz šume s modricama na licima, krvavih usta i nosova te slomljenih rebara.

‘Snimao sam da ljudi razumiju’

Guardian je bio prvi medij koji je objavio video koji je postao viralan i postao jedan od prvih dokaza fizičkog maltretiranja migranata od strane hrvatske policije.

“Bio sam tako uplašen jer sam to mogao biti ja. Ali morao sam snimiti nešto od toga da ljudi razumiju što se događa na granici. Prvo smo samo čuli krike, a onda se pojavio čovjek krvavog lica. Ostao sam bez riječi. Doslovno sam se tresao. Izašli smo iz rata i došli ovdje tražeći sigurnost, a onda se dogodi ovo. Kada su muškarci krenuli prema nama, pokušali smo im malo pomoći, a zatim smo se zajedno vratili u logor. Bio sam tako uplašen da su mi se noge jedva micale”, svjedoči Barkal.

Ovo nije bio prvi put da je bio prisiljen vratiti se. Mjesec dana ranije, u listopadu iste godine, njega i skupinu Sirijaca zaustavili su hrvatski graničari dok su se odmarali u napuštenom objektu. “Policajci su nas pretresli i oduzeli nam stvari. Zatim su nas dopratili do bijelog kombija i odvezli natrag do granice. Kad su se vrata kombija otvorila, vidjeli smo skupinu naoružanih policajaca kako čekaju vani. Dali su nam znak da se maknemo i nisu rekli ni riječ. Bili smo previše uplašeni da bismo razgovarali. Sinulo nam je da nas silom vraćaju u Bosnu. Povratak životu u tom blatnom polju bez ičega”, prisjeća se Barkal.

Kolektivno protjerivanje

Nakon brojnih pokušaja krajem 2018. godine napokon je uspio doći do Njemačke gdje su mu vlasti odobrile zahtjev za azil. Danas radi u supermarketu u Nordenu, gradu na njemačkoj obali Sjevernog mora. Nakon završene škole planira nastaviti karijeru u medicinskoj školi. No, Barkal nije zaboravio zlostavljanja koja je pretrpio. Značajno je pridonio razotkrivanju onoga što se događa u Hrvatskoj, govoreći i u Europskom parlamentu.

Carsten Gericke, odvjetnik Europskog centra za ustavna i ljudska prava (ECCHR), neovisne, neprofitne nevladine organizacije čiji je cilj provođenje ljudskih prava pravnim sredstvima,
zastupa Barkala i još dvoje Sirijaca u njihovom slučaju pred Europskim sudom za ljudska prava.

Kaže da su njegovi klijenti objasnili kako su bili “podvrgnuti kolektivnom protjerivanju” i “nije im bila dana prilika da pojedinačno objasne svoju situaciju. Barkal također nije imao priliku osporiti
njegov povratak, a iako je bio maloljetan, službenici su ga vratili u BiH ne procijenivši rizike za njega i potpuno svjesni da su ga time tjerali natrag u siromaštvo u zemlju “koja nije imala
učinkovit sustav azila u to vrijeme”.

‘Postupa se mimo zakona’

Gericke dodaje da Barkalov slučaj “šire osporava hrvatsku politiku povratka: hrvatski policajci rutinski postupaju s ljudima izvan okvira zakona, ne vodeći službene evidencije o prisutnosti izbjeglica i migranata na svom teritoriju, držeći ih u pritvoru bez komunikacije i ometajući im pristup na azil ili bilo kakav pravni savjet ili podršku”.

Prema ECCHR-u, Barkalov slučaj je izniman, budući da su mnogi drugi iskusili slične situacije, ali samo nekoliko slučajeva dospijeva na međunarodne sudove zbog logističkih prepreka.

Sud sada mora utvrditi da je Hrvatska povrijedila Samijeva prava nezakonito ga protjeravši u BiH dok je bio maloljetan. Uz ovaj nalaz, od Hrvatske bi se tražilo jamstvo da se takva kršenja više neće dogoditi. Morali bi izraditi akcijski plan i dostaviti izvješća o njegovoj provedbi.

Hrvatska poricala pushback

Unatoč svjedočenjima humanitarnih radnika, medija i novinara, Hrvatska je stalno poricala da je vraćala tražitelje azila u susjednu BiH ili da je protiv njih koristila nasilje. Međutim, 2019. godine, u intervjuu za švicarsku televiziju tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović priznala je da se pushbackovi događaju. Zanijekala je da su to bili nezakoniti postupci.

“Razgovarala sam s ministrom unutarnjih poslova, glavnim ravnateljem policije i službenicima na terenu i oni su me uvjerili da nisu upotrijebili prekomjernu silu”, rekla je tada Grabar-Kitarović,
doznaje se iz razgovora. “Naravno, potrebna je određena sila tijekom odgurivanja”.

Europski sud za ljudska prava presudio je 2019. da je hrvatska policija odgovorna za smrt šestogodišnje afganistanske djevojčice Madine Hussiny. Nju je udario i ubio vlak nakon što su hrvatske vlasti 2017. godine prisilile njezinu obitelj da se vrati u Srbiju prelazeći željezničku prugu ne dopuštajući im da zatraže azil.