TELEGRAM: Pitam, naravno, za situaciju u kojoj bi Zeleno-lijevi blok bio dio vladajuće većine.

KEKIN: Iz ove pozicije mogu reći da na parlamentarnoj razini takozvana progresivna oporba dobro surađuje, slažemo se oko nekih prijedloga politika, ideja, strategija. I mislim da je to vrijednost koju trebamo čuvati i dalje graditi. S drugim oporbenim strankama postoji jedna tema oko koje se nalazimo – antikorupcija, dok u gotovo svim drugim političkim temama dolazi do razilaženja. Stoga i ne mogu zamisliti nekakvo postizborno slaganje zajedničke većine s njima.

TELEGRAM: A matematika? Što ako ovi s kojima dobro surađujete jednostavno ne budu imali dovoljno ruku za većinu?

KEKIN: Po meni je ključno razmišljati o tome što se događa nakon slaganja većine. Kad HDZ više ne bude na vlasti, oni koji ga naslijede moraju provesti zaista golemu transformaciju sustava. Sigurna sam da to nije izvedivo ako će buduću većinu činiti oni koji nisu politički kompatibilni, te – što je vrlo bitno – nisu pouzdani partneri.

TELEGRAM: Sve to stoji, ali kad se uzmu u obzir anketne brojke i trendovi nije izgledno da će većinu moći imati samo vaša, progresivna ekipa. Što onda? Hoćemo li čekati treći brak HDZ-a i Mosta?

KEKIN: Most ne zadovoljava niti jedan od dva preduvjeta o kojima sam govorila. S njima možete otići i do javnog bilježnika pa nakon toga biti izigrani. Oni nisu timski igrači i njihova politika se često svodi na lov na rejting poene. Tako se ne može provesti transformacija sustava i mislim da tu nemamo puno prostora za razgovor.

TELEGRAM: Pa, s obzirom na to da je teško zamisliti da bi Most išao i treći put s HDZ-om…

KEKIN: Zašto je to teško zamislivo?

TELEGRAM: Ne čini mi se da je to uopće moguće. Doduše, ako bi netko drugi umjesto Plenkovića došao na vrh stranke, onda možda…

KEKIN: Dakle, zapravo je teza da ne bi išli s Plenkovićem, a ne s HDZ-om.

TELEGRAM: Ok, to ćemo vidjeti. No, vratimo se na SDP. Prema toj stranci ste i vi ranije bili jako kritični. Nazivali ste SDP “strankom s krivim imenom i prezimenom”, govorili kako prošle Vlade SDP-a nisu bile dobre. Sljedeća bi bila?

KEKIN: Mislim da smo, ne samo ja, nego svi iz našeg Zeleno-lijevog bloka bili, između ostalog, visoko motivirani za ulazak u politiku upravo radi razočaranja time što nismo vidjeli tko nas predstavlja na političkoj sceni. I nisu razočarali samo nas, nego i velik dio svojih birača, što se i vidi po njihovom sadašnjem rejtingu.

Nadam se da on ipak može oporaviti i da SDP može pokazati veću spremnost na reformatorski pristup u budućem periodu, ako bi bili u situaciji da zajedno tvorimo Vladu. Čini se i da je i sam SDP to shvatio i krenuo u promjene.

TELEGRAM: Maloprije ste rekli ne ako, nego “kad HDZ ne bude na vlasti”. Dosta optimistično.

KEKIN: Ovisi od kuta gledanja. Da, oni imaju 25-28 posto, ali preko 70 posto ljudi smatra da Hrvatska ide u krivom smjeru. Mislim da je ključno kod birača osvijestiti da HDZ ne biraju samo oni koji glasaju za njih, nego doslovno i svi oni koji ne izađu na izbore. Najbolji put da se to napravi je da ljudima dokažemo da nismo svi isti – to je narativ na kojem HDZ preživljava i ostaje na vlasti. I jako teško ga je rušiti. Primjerice, kad gledate samo kako izgleda parlamentarni rad, do birača najbolje dolaze vijesti o fajtu, pikanjima, svađama, dok se konkretni prijedlozi kakvih doista ima i s desna i lijeva u opoziciji jako teško probijaju do javnosti. Kad gledam što izlazi u medijima uvijek pomislim kako ljudi to čitaju i misle da se svi samo svađamo i da smo svi isti.

TELEGRAM: To je začarani krug. Svađe i površne gluposti donose više klikova. Ali, kako izići iz njega? Mediji imaju svoju logiku rada, politika svoju… Uostalom, zar niste i vi prije nego što ste ušli u politiku pomislili da su svi isti? Pa evo, maloprije ste rekli da je nezadovoljstvo SDP-om jedan od razloga zašto ste ušli u politiku.

KEKIN: Da, ali nisam nikad pomislila da su svi oni isti. Odmalena volim pričati o politici i jasno razlikujem što je HDZ učinio ovom društvu od odgovornosti svih drugih stranaka. I ta razlika nije, kako bi HDZ volio da to povjerujemo, rezultat toga što su oni puno dulje na vlasti. Niti jedna druga stranka se nije okupila oko partikularnih i vlastitih interesa na način da je potpuno lišena brige o javnoj koristi kao HDZ.

TELEGRAM: Je li točna slika koja se pomalo stvara da je sadašnji HDZ najviše iskoristio državu za vlastite interese, ili je to samo efekt posljednjih mega afera?

KEKIN: Vi mene sad pitate da vam odmjerim…

TELEGRAM: Da. Plenkovićev, Sanaderov i Tuđmanov HDZ.

KEKIN: Zapravo, da vam odmjerim za mene u potpunosti apstraktne cifre pokradenog bogatstva i utjecaja. To je gotovo nemoguće, meni se može dogoditi da se zbunim oko milijarda i milijuna i mislim da je tako za puno građana jer su nam te brojke nezamislive u kontekstu nekakvog stjecanja.

Ako krenemo od samih početaka HDZ-a: 200 obitelji, privatizacija pa nadalje – postavljena je jasna paradigma da se javni resursi smiju koristiti za osobnu i stranačku korist. Rezultat vidimo. Netko me pitao zašto Plenkoviću nije uspjelo gurnuti Inu u zaborav, iza frižidera, kao svaku drugu aferu. Koliko smo, recimo, pričali o Gabrijeli Žalac, dva dana?

No, Ina je još tu iz dva razloga. Prvo, ljudi vide da je pitanje plina i energenata tema broj jedan u cijeloj Europi i strepe što će biti ove zime. Drugi je razlog psihološki – iako stvari nisu identične, ovo što se dogodilo s Inom podsjeća ih na Sanaderovu veleizdaju, tako da sadašnja afera ljude retraumatizira, podsjeća ih na užas i tjeskobu iz vremena kad smo izgubili poluge energetske moći.

TELEGRAM: Nešto zasluga za činjenicu da Ina nije pala iza frižidera treba dati i Mostu, odnosno, Nikoli Grmoji koji ju je preko Antikorupcijskog vijeća održao u žiži javnosti.

KEKIN: Da, s obzirom da Most predsjeda Antikorupcijskim vijećem očekivano je da vode ove postupke. Aktivnosti vezane za Antikorupcijsko se uostalom dogovaraju na sastancima opozicije sa svim klubovima zastupnika. Treba reći da oko Ine čitava oporba ovoga puta ne gubi glas, a tako će i ostati. Aktivirali smo i Odbor za gospodarstvo, a koristit ćemo i druge formate.

TELEGRAM: Kad pričate o HDZ-u nekako imam dojam kao da se radi o negativcima iz stripova. Nije li to malo previše karikirano gledanje? Preveliko generaliziranje?

KEKIN: Nije to stvar dojma, vidimo gdje je ovo društvo došlo u 30 godina. Kad sam počela raditi kao psihijatar/terapeut imala sam ljude u dnevnim bolnicama koji su osiromašeni za vrijeme privatizacije i nisu se nikad od toga oporavili. Da se ne bi krivo shvatilo, sigurno u HDZ-u ima ljudi koji nikad nisu krali. Nemam argumente, niti bih tvrdila da je, recimo, premijer krao, ali činjenica je da ljudi u toj stranci imaju drugačije poimanje politike i javne koristi. Da je vide kao ključ po kojem se može steći osobno bogatstvo, a usput malo, eto, radiš svoj posao.

Koncentracija takvog stava u HDZ-u je sigurno pripomogla da se i dalje oko njih okupljaju takvi ljudi i da steknu sve poluge moći u društvu, pa ti je zapravo danas za zaposlenje i napredovanje u nizu institucija, potrebno da uđeš u HDZ. Negativna selekcija u HDZ-u je napravila već nekoliko punih krugova i mislim da se tu više ništa ne može napraviti.

TELEGRAM: Posljednjih dana dosta govorite o reformi zdravstva, zapravo, kažete da to i nije reforma. No, ja bih ipak htio pitati što je u tom prijedlogu – pozitivno?

KEKIN: Uf…

TELEGRAM: Pa nije vrag da je sve negativno.

KEKIN: Problem s tim prijedlogom, a dok ovo govorim ću se probati sjetiti pozitive, je da on doista nije reformatorski. A hrvatsko zdravstvo vapi za reformom jer je neefikasno i financijski neodrživo. Ljudi nam žive tri godine kraće od prosjeka EU, a u svakom rebalansu u zdravstvo se slijevaju milijarde.

Evo, sjetila sam se jednog pozitivnog detaljčića – ravnatelji i zamjenici ravnatelja ne mogu raditi u privatnim ustanovama. U ranijim verzijama koje su kolale okolo je stajalo da će se to odnositi i na šefove klinika i zavoda, što bi bilo dobro jer neke klinike na, recimo, Rebru su veće po budžetu od nekih bolnica ili manjih zdravstvenih ustanova, ali je to iz ovog prijedloga nažalost nestalo, što svjedoči koliko je jak pritisak ljudi koji drže pozicije moći u zdravstvu.

TELEGRAM: Bi li stvarno konačno za ministra zdravstva trebao doći netko tko nije liječnik, pa ga takva vrsta pritiska i lobiranja iz sustava ne bi dirala?

KEKIN: Osnovni problem hrvatskog zdravstva nije to što su ministri bili liječnici, nego što su bili iz – HDZ-a. Imate liječnika u hrvatskom sustavu koji nisu umočeni u sukobe interesa ili bilo kakve oblike legalne ili ilegalne korupcije u zdravstvu.

TELEGRAM: Je li uopće moguće s ovakvim izdvajanjima za zdravstvo doći do neke značajno više kvalitete ili će ipak dio tereta bilo kakva reforme morati podnijeti i građani?

KEKIN: Ključni problem financiranja je što se zdravstvo financira samo iz radničkih plaća. A radnika, koji financiraju i sve drugo, nema tako puno. Drugi par rukava je što mi resursima koje imamo baratamo izrazito neracionalno. Recimo, značajno veću količinu sredstava dajemo za bolničku, specijalističku i subspecijalističku zaštitu, a primarna zdravstvena zaštita ostaje po strani.

No, kad nju dovedete na koljena, kao što smo je doveli – kadrovski je devastirana, nema više specijalista primarne zaštite, gomila ih u narednom desetljeću ide u mirovinu, imaju niže prihode u odnosu na bolničke liječnike… Onda taj sustav prestaje biti funkcionalan. A on bi trebao nositi većinu zdravstvenih pregleda.

Kad sustav primarne zdravstvene zaštite nije više funkcionalan, sve ide na bolnički sustav koji je skup. Specijalist za želudac će vas poslati na još barem tri pretrage da se provjeri, eto, i štitnjača. Dobar obiteljski liječnik, koji zna vaš socijalnu situaciju, od čega vam je umrla mama, jeste li hipohondar… može procijeniti je li nešto izvanredno u vašem somatskom zdravlju. S ovako slabom primarnom zaštitom, međutim, imamo hrpu nepotrebnih i skupih pregleda koji zagušuju i opterećuju sustav.

Da se razumijemo, provesti reformu zdravstva je kolosalno velik i suludo kompleksan posao, težak i nepopularan i mislim da je čak i plaća ministra zdravstva neadekvatna za takvu vrstu očekivanja. No, da je barem ministar Beroš uzeo ovaj segment primarne zaštite i rekao da će sve napraviti da promijeni barem taj smjer prema njenom jačanju, pa da u pet godina 80-ak posto liječnika budu specijalisti, a ne da se smjenjuju tek završeni studenti…

TELEGRAM: Taman sam htio reći da je Beroš razmišljao o primarnoj zdravstvenoj zaštiti jer šalje studente tamo da odrade godinu dana (otkad je vođen ovaj razgovor pa do njegove objave ministar je, čini se, odustao od te ideje – op. a.).

KEKIN: Time se primarna zaštita koja bi trebala predstavljati temelj zdravstvenog sustava samo slabi jer Ministar predlaže da se u nju prisilno guraju tek diplomirani liječnici bez radnog iskustva. Kad sam ja završila fakultet, tad je bio obavezan pripravnički staž. Kao, pripravljamo se za posao. Mi smo se zezali da je to, zapravo, kao pornofilm – dođeš u kuti i zovu te doktorice. Ništa drugo se na tom stažu nije radilo, mi bismo šetali po bolnici, svi bi nas ozbiljno ignorirali i to bi bilo to. Ono, staž je laž.

TELEGRAM: Ali, kako uopće ojačati primarnu zdravstvenu zaštitu? Pa mi imamo ozbiljan manjak liječnika u cijelom zdravstvu

KEKIN: Morate učiniti taj sustav atraktivnim.

TELEGRAM: Pare.

KEKIN: Da, i novac. Ali ne samo novac. Mislim, razlika u ukupnim primanjima između mene koja sam radila u bolnici i plaće kolege koji radi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je nebulozno velika. Dakle, treba ih ojačati financijski, ali i na način da se prestanu baviti administracijom, da im se posao ne sastoji od propisivanja bolovanja i provjera HZZO-a tko je na bolovanju.

Dalje, budući liječnici već najavljuju da će otići iz zemlje ako im se uvede obaveza od godinu dana rada u primarnoj. Uz to, ministar je navodno rekao da oni koji su odlični studenti i imaju objavljene zdravstvene radove možda neće morati odraditi tih godinu dana. Pa ispada da je rad u primarnoj kazna, da tamo ideš ako nisi dovoljno dobar!

Primarnoj zdravstvenoj zaštiti šteti i navodno jačanje prevencije najavljenim uvođenjem sistematskih pregleda. To zvuči atraktivno, ali Hrvatska već ima ozbiljne preventivne programe, za ozbiljne novce, koji ozbiljno ne uspijevaju. Karcinom debelog crijeva je gotovo potpuno izlječiv ako ga se uhvati u ranoj fazi, a za to je dovoljno provjeriti stolicu na okultno krvarenje jednom u dvije godine nakon pedesete. Odaziv na tu pretragu nam je jedva 20 posto. Slovencima je 70!

TELEGRAM: Čudi me to. Pa tako smo dobro odradili cijepljenje od Covida.

KEKIN: Jako dobro. Ili cijepljenje od HPV-a na koje ide ispod deset posto klinaca. I sad, umjesto da se posvetimo tim ciljanim preventivnim pregledima mi ćemo svakom 30-godišnjaku odraditi sistematski. Znate kako će to u stvarnosti izgledati?

TELEGRAM: Izmjerit će ljudima tlak, težinu i visinu i poslati ih doma.

KEKIN: Ili će ih samo nazvati! Tako su meni radili sistematski! Ono, nazovu te, ti kažeš 120/80, puls 72 i to je to.

TELEGRAM: Vratimo se malo na Covid tragediju. Nedavno je objavljeno da je samo lani od Covida-19 umrlo 8500 tisuća ljudi i da je to bio glavni uzrok smrtnosti u Hrvatskoj. Pa opet se čini da je ta priča završila iza frižidera, imam dojam da je ni oporba često ne spominje.

KEKIN: Baš nedavno je u Saboru bila rasprava o izvješću o Covidu, bila je slabo praćena. Govorila sam o svim propuštenim prilikama koje su nam se dogodile. Posljedice Covida su brutalne po ovo društvo. Prva je ta tragedija brojki – izgubili smo preko 17 tisuća građana, a mislim da ljudima to uopće nije sjelo. Jedan od razloga za to je manipulacija. Evo, vladajući su neki dan u Saboru objašnjavali kako treba vidjeti tko je umro od, a tko s Covidom

Mislim, godinu prije Covida u Hrvatskoj je umrlih bilo 51-52 tisuće. A 2020. godine – 57 tisuća. Lani – 62 tisuće. Ovo što pokušavaju vladajući s tom relativizacijom je vrijeđanje zdravog razuma i pokazivanje bešćutnosti prema žrtvama.

Uz tu tragediju, imamo tko zna koliko neregistriranih karcinoma, kardiovaskularnih bolesti – zdravstveni sustav je u punom sjaju pokazao koliko je nefleksibilan i neefikasan. Mislim, slali smo psihijatre na jedinice liječenja Covida. Bez ikakvih priprema. I to u 2021. godini, godinu dana nakon što smo već bili u pandemiji! Jasno je da nismo mogli u tih godinu dana odškolovati intenziviste pulmologe, ali kako je moguće da nismo imali neki unificirani kurs za ljude poput mene koja nisam od fakulteta koristila stetoskop? Kolegu psihijatra koji je prvi završio na tom odjelu sam pitala: “Pa kaj ti radiš?”. A on kaže: “Pa… guglam”.

Uz sve to, ljudi su izgubili povjerenje u institucije, znanost, medicinu – zato što je vlast iskoristila plašt struke da progura stvari koje su njima čisto politikantski odgovarale. Imamo taj mitski primjer procesije na Hvaru iz proljeća 2020. godine…

TELEGRAM: Tu čak možda i nije bilo neke političke koristi za stranku, mislim da je prije svega bila stvar u tome što je procesija kretala iz Beroševog rodnog mjesta, a putem prolazila i kroz mjesto iz kojeg je porijeklom Plenković.

KEKIN: To je to. I onda se uz sve strahove, frustracije, anksioznost iz tog jezivog razdoblja došlo i do zaključka da se struci ne može vjerovati, što je omogućilo uspon najrazličitijih populističkih pokreta. Ta fantazija da se sve može dovesti u pitanje, da je sve stvar dojma i mišljenja, a svako mišljenje i ono utemeljeno u činjenicama, i ono utemeljeno u dojmovima, jednako vrijedno, pokazat će svoje razorne posljedice u krizama koje nadolaze, a nažalost, jasno nam je da stižu jedna za drugom.

TELEGRAM: Kakvi ste s Mirelom Holy, popijete li kavu nekad…

KEKIN: Ja je osobno ne poznajem.

TELEGRAM: A taman sam htio pitati ako popijete kavu da li i zapalite nešto. Uglavnom, ispala je strka jer ste na saborskom odboru bili suzdržani oko SDP-ovog lex cannabis, no kasnije ste ga na plenarnoj sjednici podržali.

KEKIN: Mi načelno podržavamo i dekriminalizaciju i legalizaciju kanabisa, pogotovo dio koji se tiče korištenja u medicinske svrhe koji kod nas uglavnom postoji samo na papiru. Ono na što upozoravamo su nužni preventivni i edukativni mehanizmi koji u ovom času nedostaju, a bez kojih bismo mogli imati neželjenih posljedica na maloljetničku populaciju i mlade.

Jer, mi smo društvo koje u trideset godina nije uspjelo osigurati da klincima od 15 godina ne prodajemo pivo i cigarete. Istraživanja pokazuju da intenzivno korištenje marihuane u mladoj dobi može imati cjeloživotne posljedice na mentalno zdravlje, dakle, važno je da kad govorimo nespornim prednostima lexa cannabis, da naglasimo potrebu da se pobrinemo za zaštitu i ove ranjive populacije.

TELEGRAM: Gdje je zapelo najavljivano spajanje vaše stranke, Nove ljevice i Možemo!

KEKIN: Znate da su naše političke pozicije jako podudarne…

TELEGRAM: Znam, zato se i čudim što spajanja još nema.

KEKIN: Mi smo se i u Saboru, i u Gradskoj skupštini i na terenu dodatno približili i mogu reći da postoji jasna namjera da u budućnosti budemo jedna jaka stranka zelene ljevice koja zastupa te političke pozicije.

TELEGRAM: Koliko je za probleme koji su postojali u odnosu vašeg bloka i SDP-a u Zagrebu krivnja na vašoj strani? Imam dojam da u nekim situacijama niste bili dovoljno otvoreni za inicijative koje su dolazile od manjeg partnera.

KEKIN: Ha, lako je biti general poslije bitke. Čisto načelno govoreći u svakom odnosu obje strane, dakle u ovom slučaju obje stranke nose svoj dio odgovornosti. Isto tako u svakoj koaliciji postoje komunikacijski i drugi problemi, no ono što je ključno je da smo te probleme riješili i da postoji jaka volja oba vodstva da se koalicija održi i unaprijedi.

TELEGRAM: Znam da bismo mi sad pričali o tome što ste dobro napravili u Zagrebu od pobjede na lanjskim izborima, ali – što nije bilo dobro?

KEKIN: Ja bih voljela da mogu hvaliti jer mislim da nas se rijetko hvali.

TELEGRAM: Okej, ali što nije bilo dobro?

KEKIN: Evo, neki dan sam trčala zagrebački noćni cener, bilo je tri tisuće ljudi i nikako da dođem do – starta. Bila sam uzrujana, gurala se s ljudima, ali na kraju, imate gun time i chip time – gdje je ovo posljednje vrijeme ono koje se mjeri nakon što prođete start. Tako nekako razmišljam i kad me pitaju koje nam je prolazno vrijeme u Zagrebu… da bismo znali do kud smo stigli, važno je znati od kuda smo krenuli.

TELEGRAM: Jeste li stigli bar do starta u ovih godinu i po dana?

KEKIN: Zvučat će patetično, ali ja zaista nisam ni u čemu razočarana oko toga što radi nova zagrebačka vlast. Kad vidimo iz kojeg se financijskog bezdana krenulo, iz koje zapuštenosti, prepuštenosti grada različitim interesnim skupinama, iz zakonske pozicije da dolazite upravu, a najbliže suradnike vam hapsi Uskok, a vi ne možete dovesti svoje

To je kao da, jednog dana, u teoriji, premijerka bude Sandra Benčić, okej, ili evo Peđa Grbin pa mu Beroš mora raditi reformu zdravstva. Pri čemu se u ovoj priči Beroša još i hapsi! Kad gledamo iz te pozicije, u ovih 16 mjeseci se puno postiglo – od novog modela upravljanja, stabilizacije financija što kreditne agencije stalno potvrđuju rastom rejtinga, restrukturiranja Holdinga, projekta solarizacije krovova, pripreme projekata za NPOO, ugovaranje sredstava iz Fonda solidarnosti za obnovu javnih zgrada, obnove škola… Četiri škole smo obnovili cjelovito, a država nije niti jednu zgradu.

TELEGRAM: Lako kad vam je bivša vlast u gradu sve pripremila.

KEKIN: O, sigurno su sve pripremili. Tri vrtića nam se grade, prenamjenjuju se prostori. Za 16 vrtića smo dobili od države 25 posto financiranja, radi se o projektima ukupno teškima 385 milijuna kuna. Imamo i novi model gospodarenja otpadom, već u mjesec dana je 27 posto manje miješanog komunalnog otpada, ne želim uopće komentirati kakvu su nam propast s tim predviđali. Mislim da je dosad stvarno puno toga napravljeno, a za temelje kažu da najduže traje njihovo postavljanje kod gradnje kuće. To nije možda atraktivno poput fontana, no dobro temelji su ključni da do kraja mandata isporučimo ono što smo obećali.

TELEGRAM: Vratimo se malo nacionalnoj političkoj sceni. Ovakav HDZ očito smatrate užasnim. A je li zamisliva suradnja s HDZ-om koji ne bi vodio Plenković?

KEKIN: Ne!

TELEGRAM: Jeste li u oporbi uopće spremni na izvanredne izbore, ukoliko se HDZ na njih odluči?

KEKIN: Mi jesmo, svakako.

TELEGRAM: Mislim, spremni za pobijediti, ne samo za izaći na izbore.

KEKIN: Ne bismo ni bili u ovoj utakmici da je drugačije. Pa od uhićenja ministra Horvata, a prošlo je otad devet mjeseci, triput tjedno zazivamo izbore. Kako je tad rekla kolegica Benčić: “Ova Vlada još nije pala, ali je propala”.

TELEGRAM: Možda, ali se još drži.

KEKIN: Ne samo da se drži, već sad imaju “žetončiće”, a imaju i one koji su u redu čekanja, bude li potrebe.

TELEGRAM: U Saboru ste nešto duže od godinu dana, u Gradskoj skupštini još koji mjesec više – kako vam se nakon tog iskustva čini politika iznutra? Što bi poručili sad sebi prije ulaska u politiku?

KEKIN: Značajno je dinamičnije nego što sam mislila da će biti. Ponekad značajno više izaziva osjećaj bespomoćnosti, ali s druge strane ima i puno gratifikacija. Mislim da nikad nisam radila s tolikim žarom i voljom, za što su sigurno bitni i naši međuljudski odnosi gdje se pogonimo na drugarstvo, da tako kažem, jer se tempo kojim radimo inače ne bi mogao izdržati. A sebi bih poručila ono što mi je muž rekao nakon nekih šest mjeseci u Saboru. Nije me bilo nikad doma, dolazila bih kasno, stalno je nešto izuzetno, počnemo gledati film, pa krene neka kriza… Ja sam mu cijelo vrijeme govorila, ma tako je samo sad na početku. I onda mi je on nakon šest mjeseci samo rekao: “Ivana, mislim da je vrijeme da si priznamo da ovo nije samo faza”. Ali, sad smo se već adaptirali.

TELEGRAM: Mislite li da su ljudi u Hrvatskoj i dalje inficirani apatijom, kao što ste govorili kad ste odlučili ući u politiku?

KEKIN: Da. I podaci iz anketa po kojima 75 posto ljudi misle da zemlja ide u krivom smjeru, ali mnogi ne bi nekome dali glas jer misle da su svi isti ili da njihov glas ne znači ništa to pokazuju. Taj dojam građana da njihovo sudjelovanje nije bitno, da njihov glas nije bitan i da ne mogu na ništa utjecati je jedna od najozbiljnijih prepreka koje pokazuju slabost naše demokracije.

TELEGRAM: Smeta li i Vama, kao mnogima na ljevici, nedavno klečanje i molitva na Trgu u okviru projekta “Muževni budite”?

KEKIN: Te scene mi svakako izazivaju nelagodu. Zazivanje ćudoređa i predbračne čistoće se vrlo redovito, u svim vremenima i svim područjima gdje se događalo, obijalo ženama o glavu i spuštalo žene s pozicija moći u društvu. Stoga se nadam da takvi pokreti neće rasti.

TELEGRAM: Možda nekom s drugačijim svjetonazorskim pogledima nelagodu i jezu izazivaju prajdovi i slične stvari. Može li se to uopće usporediti?

KEKIN: Ne. Prajdovi i slične stvari teže k tome da manjinske i diskriminirane skupine u društvu ostvare prava koja bi trebala imati jer smo svi jednaki, a ovakve skupine teže tome da ta prava tim istim, manjinskim i diskriminiranim skupinama – oduzmu. Uostalom, kad pogledate tko organizira klečanja na trgu, zaziva ćudoredno oblačenje i predbračnu čistoću, to su isti ljudi koji će imati problem s homoseksualcima, transrodnim osobama ili ženama koje će na zahtjev prekidati trudnoću.