Iza firme koja je uplaćivala novac organizatoru Pukanićeva ubojstva stoji tajanstveni bugarski poduzetnik

Na 23 godina zatvora osuđen je Slobodan Đurović, crnogorski državljanin koji je živio u Srbiji, jer je, kako je stajalo u presudi, u ime nepoznatog naručitelja organizirao ubojstvo Ive Pukanića. Đuroviću, koji je u kriminalnim krugovima poznat pod nadimkom ‘Kardinal‘, tri tjedna prije ubojstva na račun u Crnoj Gori sjelo je 780.000 eura. Crnogorsko tužiteljstvo vjerovalo je kako su ta sredstva korištena za plaćanje nekih sudionika u ubojstvu i o tome su obavijestili hrvatske kolege.

Povukao 60.000 eura s računa

Hrvatskim istražiteljima su rekli kako je Đurović povukao 60.000 eura sa svog računa dan nakon što je primio novac. Hrvatske vlasti su svoja saznanja podijelile sa srpskim kolegama, koji su kasnije tvrdili da je tim novcem Đurović platio druge sudionike u atentatu.

Što se same uplate tiče, znalo se da je došlo od tvrtke General Pioneer registrirane na Britanskim Djevičanskim Otocima, koji imaju stroga korporativna pravila o tajnosti zbog čega je teško otkriti vlasnike tvrtki. No, tko je stajao iza spomenute firme ostalo je tajna.

Ipak, istraživanje nastalo u okviru Cyprus Confidentiala, globalnog novinarskog projekta predvođenog Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ) te Paper Trail Media, sada otkriva da je vlasnik General Pioneera nepoznati bugarski poduzetnik Ognian Bozarov, prenosi centar za istraživačko novinarstvo Oštro. A dokumenti koji su procurili iz ciparskog korporativnog pružatelja usluga MeritServus pokazali su kako je General Pioneer, nekoliko mjeseci prije uplate od 780.000 eura, Đuroviću poslao i 255.000 eura.

Javnosti nepoznati poduzetnik

Oštro napominje kako zasad nema naznaka da je Bozarov naručio ili imao ikakvu ulogu u atentatu na Pukanića, no dokumenti iz Cyprus Confidentiala te sudskih spisa pružaju novi trag vezan uz nesumnjivo zajedničko poslovanje Đurovića i Bozarova koje je prethodilo ubojstvima.

Dodaje se kako je taj javnosti uglavnom nepoznati bugarski poduzetnik poslovao s Đurovićem najmanje godinu dana prije ubojstva. Govorilo se i da je bivši pripadnik obavještajne službe. Dokumenti koji su procurili otkrivaju da su surađivali na nekretninskom biznisu u Beogradu. Zanimljivo, Đurović je bio i zaposlen u Bozarovljevoj tvrtki u Srbiji, no napustio ju je tri dana prije ubojstva.

Đurović je tijekom suđenja izjavio kako je sporna uplata bila vezana isključivo s poslom vezanim uz nekretnine, a isto je u pisanoj izjavi ustvrdio i Bozarov. Kaže kako “sasvim sigurno nije naručio ubojstvo”, kako nikome nije prijetio, niti je ugrozio nečiji život te da su sve uplate vezane uz njegove tvrtke bile iz “čisto poslovnih razloga”. No dokumenti koje su dobili novinari sada otvaraju pitanja je li ovaj poslovni dogovor imao financijskog smisla te je li uplata stvarno povezana s legitimnim nekretninskim poslom.

Bivši član obavještajne službe

Jedna od rijetkih javnih informacija o tajanstvenom Bugarinu nalazi se u knjizi iz 2011. godine bugarskog novinara i istraživača Hrista Hristova. Piše kako je Bozarov radio za komunističke obavještajne službe tijekom diktature Todora Živkova, koji je vladao Bugarskom 35 godina, sve do pada komunizma 1989. godine.

Navodno mu je bugarsko veleposlanstvo u Washingtonu pomoglo kada je osamdesetih godina prošlog stoljeća uhićen jer je u Bugarsku pokušavao poslati tehnologiju koja je bila pod zabranom izvoza. Ambasada je tada pokrila troškove pravnih usluga za Bozarova te još jednog državljanina Bugarske. Novinari nisu nikad uspjeli potvrditi te veze, no dokumenti američkog ministarstva pravosuđa otkrili su slučaj.

Optužbe su kasnije odbačene, ali jedan zastupnik bugarskog parlamenta kasnije je postavio pitanje tko je Bozarovu platio jamčevinu u iznosu od 250.000 dolara.

Poslovali od studenog 2007.

Najraniji dokazi o tome da su Bozarov i Đurović poslovali zajedno datiraju iz studenog 2007. godine. Tada je Đurović prebacio srpsku tvrtku Karizia na jednu drugu tvrtku čiji je stvarni vlasnik bio Bozarov. I to za 500 eura, koliko je Đurović u nju položio prilikom osnivanja.

Đurović je Kariziju koristio da od beogradske Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju zatraži zakup za jedno zemljište u trajanju od 99 godina. Dodjela je odobrena u rujnu 2007., a ugovor potpisan 5. studenog iste godine. Tri dana ranije Đurović je prebacio Kariziju na Bozarovljevu tvrtku.

Nedugo nakon što je Kariziju prebacio na Bozarova, 1. prosinca 2007. godine, Đurović je potpisao ugovor s General Pioneerom prema kojem je trebao tvrtki osigurati veću izgrađenost na iznajmljenom zemljištu u Beogradu. Naknada za ovaj posao bila je 255.000 eura iako je, da bi se to ostvarilo, samo trebalo platiti veći najam. Nije jasno zbog čega je napravljen ovaj popratni ugovor jer je Đurović nakon što je prenio vlasništvo nad Karizijom, ostao njezin direktor, što znači da je bio Bozarovljev zaposlenik.

Hitna isplata i ostavka uoči atentata

General Pioneer nije imao nikakve formalne veze s Karizijom i nejasno je zbog čega je Bozarov preko nje plaćao Đurovića. General Pioner je uz to posudio Kariziji pet milijuna eura isplaćenih u nekoliko navrata. Prema ugovoru iz siječnja 2008. godine zajam je bio za plaćanje najma zemljišta u Beogradu. U ožujku 2008. godine beogradske vlasti odobrile su zahtjev za veću izgrađenost, a u svibnju je 255.000 eura sjelo na Đurovićev srpski račun.

Drugi ugovor između Đurovića i General Pioneera sklopljen je 19. rujna 2008. godine i njime su uređeni uvjeti za isplatu 780.000 eura. Taj je iznos bio dodatna naknada za uspješno povećanje građevnog područja na iznajmljenom zemljištu. U to je doba Đurović još bio zaposlen u Kariziji. Zanimljivo, to je zemljište, 15 godina od potpisivanja ugovora, još uvijek prazno. Kada su ga novinari Krika u studenom obišli, bilo je zapušteno.

Prepiska iz Cyprus Confidentiala sugerira kako je spomenuta uplata obavljena u žurbi. Naime, dan prije nego li je novac sjeo na Đurovićev račun, Bozarovljeva je kći ciparskoj tvrtki koja je pomagala u upravljanju General Pioneerom pisala kako je uplata “iznimno hitna” i da mora biti provedena odmah ujutro. Nakon toga je Đurović, samo tri dana prije atentata na Pukanića, podnio ostavku na mjesto direktora Karizije, a istodobno je vlasništvo tvrtke prebačeno na jednu ciparsku tvrtku.

Pisanje o mafiji kao motiv

Istraga Pukanićeva ubojstva utvrdila je kako su ubojice mjesecima prije atentata pratili novinara, a ubojstvo je bilo toliko pomno planirano da je u kobnog dana snajperist iz Srbije čekao na krovu obližnje zgrade kako bi ga ubio ako bomba slučajno ne eksplodira.

Istraživanje Nacionala o “duhanskoj mafiji” se tijekom suđenja navodilo kao jedan od mogućih motiva naručitelja ubojstva. U serijalu tekstova o krijumčarenju cigareta Nacional je s kriminalnim aktivnostima povezivao tadašnjeg crnogorskog predsjednika Milu Đukanovića te kontroverznog srpskog poduzetnika Stanka Subotića Caneta.

Tezu da iza ubojstva Ive Pukanića stoji “duhanska mafija” na sudu je naveo i svjedok, crnogorski poduzetnik Ratko Knežević, no ona se nije nalazila u optužnici pa ju je sud odbacio.

Suđenje Joci Amsterdamu

Tijekom suđenja za ubojstvo Pukanića i Franjića Županijski sud u Zagrebu odbio je svjedočenje Subotića, kao i ono Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, poznatog lica srpskog krim miljea, s obrazloženjem da je protiv njega u Srbiji podignuta optužnica za isto kazneno djelo. Prema Interpolovu izvještaju iz Srbije iz 2008. godine, Đurović je navodno bio Jocićeva desna ruka. Vodio je njegove poslove te kupovao tvrtke u njegovo ime, a Interpolov izvještaj iz iste godine iz Crne Gore navodio je i da mu je bio kum.

Srbijansko tužiteljstvo podiglo je 2009. godine optužnicu protiv Jocića u kojoj su tvrdili da je organizirao atentat na Pukanića, ali je na kraju oslobođen nakon što je sudac odlučio da tužiteljstvo nije iznijelo dovoljno dokaza o njegovoj povezanosti s ubojstvom.

Tijekom Jocićeva suđenja Đurovića su pitali o 780.000 eura koje je dobio na svoj račun u Crnoj Gori. Tvrdio je kako je uplata došla “od njegovih prijatelja iz Bugarske” jer im je pomogao s papirologijom oko jednog posla vezanog uz nekretnine u Beogradu, piše Oštro.