Planovi su prezentirani ambiciozno. Jednom godišnje europska administracija procjenit će kako se u zemljama članicama poštuju demokratske norme i vrijednosti, neovisnost pravosuđa, borba protiv korupcije, sloboda medija – da se na vrijeme otkrije pa onda i pokuša spriječiti otklizavanje na onu drugu, mračniju stranu.
Planovi su možda bili ambiciozni, ali europsko izvješće o vladavini prava pokazalo se tek malo više od lingvističke vježbe. Uzmimo, na primjer, Hrvatsku. Ni u jednom niti u drugom izvješću (dosad su bila dva) nismo prošli briljantno. Europska komisija marljivo je detektirala probleme – rizik od korupcije u postupcima javne nabave, dugotrajni sudski postupci, strateške tužbe protiv medija – ali se zbog toga nitko nije niti zacrvenio.
Hoće li onda u 2022. Europska unija konačno izvući teško naoružanje? Konkretan alat koji će imati opipljiviji učinak od kritički intoniranih izvješća koja malokoga uzrujavaju, a kamoli nešto više od toga? Plan, naravno, postoji. I ambiciozan je, dakako. A kako drukčije?
Mehanizam sa zubima
Prije mjesec dana nezavisni odvjetnik Suda EU otvorio je put prema financijskom sankcioniranju država članica u kojima političke vlasti svojim potezima ugrožavaju vladavinu prava i neovisnost pravosuđa. Preporučio je Sudu da odbaci tužbe Mađarske i Poljske protiv tzv. režima uvjetovanosti. Taj bi režim uvjetovao isplate iz EU proračuna poštivanjem vladavine prava i demokratskih principa. Ukratko: otklizavanje na tamnu stranu jednako manje novca.
Ima tu, doduše, nekoliko „ali“ i „međutim“. Sud EU-a može i ne mora prihvatiti mišljenje svog nezavisnog odvjetnika, mada u većini slučajeva suci slijede preporuku. Nadalje, režim je vezan uz upravljanje sredstvima iz proračuna EU-a i zaštitu financijskih interesa Unije; ostavljen je, dakle, prostor za tumačenje u kojim se situacijama može primijeniti, a u kojima ne.
Ništa bez političke volje
No, činjenica da su se u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade su baš zbog vladavine prava često na udaru kritika iz Bruxellesa, angažirali na njegovom rušenju, sugerira da bi ovaj mehanizam mogao imati zube. Ali u konačnici, za njegovu učinkovitost – ako ga Sud EU ne suspendira – bit će ključna politička volja država članica da ga iskoriste (u europskoj administracija ta volja postoji, kao i kod većine političkih skupina u Europskom parlamentu).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politička volja će u ovoj godini svakako imati bitan utjecaj – i to ona biračka. Mađari u travnju izlaze na izbore birajući između iliberalnog šampiona Viktora Orbana i ujedinjene oporbe. Ankete ukazuju na neizvjestan ishod, mada je Orban i dalje favorit, što znači da bi Mađarska nastavila po starom. Pobjeda oporbe bi, pak, značila zaokret, pa i u odnosima s Bruxellesom, često napetima upravo zbog poteza aktualne Orbanove vlasti prema LGBT zajednici, migrantima, medijima i tako dalje.
Hrvatska, naravno, pri dnu
Još i više promijenio bi se odnos snaga unutar EU. U prosincu 2017. Bruxelles je u slučaju Poljske aktivirao postupak po članku 7. Lisabonskog ugovora kojim se može u konačnici sankcionirati državu za koju se utvrdi da sustavno i ozbiljno krši europske vrijednosti. Ali uz lojalnog saveznika u Budimpešti poljske se vlasti ne moraju brinuti jer odluka država članica mora biti jednoglasna. Pobjedom Orbanovih suparnika ta vrsta međusobnog podupiranja bi u najmanju ruku oslabila, ako ne i sasvim nestala.
A što je s Hrvatskom? Izvješće o vladavini prava – ona lingvistička vježba koju smo spomenuli na početku – detektiralo je već notorno nezadovoljstvo domaće javnosti stanjem u pravosuđu. Razina percepcija neovisnosti pravosuđa u široj javnosti se čak i pogoršala u 2021., zabilježila je Komisija, „te je i dalje među najnižima u EU“. No, to što su ljudi nezadovoljni, ne znači da će se i Hrvatska naći na udaru Bruxellesa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pozornost na Luxembourgu
Dapače, usuđujemo se prognozirati da neće jer za aktiviranje ‘kaznenih’ mjera nužno je utvrditi da postoji svjesno, namjerno, direktno, osmišljeno miješanje političkih vlasti u neovisno pravosuđe, da postoje konkretni kontroverzni potezi s razine izvršne ili zakonodavne vlasti kojima se ograničava ta nezavisnost i tako dalje. Nezadovoljstvo građana i njihova loša percepcija razlog je za zabrinutost Andreja Plenkovića i ostalih, ali ne pokretanje nekakvih mjera ili postupaka protiv države članice.
No, što se tiče pravosuđa u širem smislu, 2022. mogla bi i u Hrvatskoj donijeti određene promjene. Govorimo, naravno, o Uredu europskog javnog tužitelja, nove institucije pod vodstvom nekadašnje rumunjske antikorupcijske tužiteljice Laure Kövesi. U Hrvatskoj je početak rada tog novog ureda – koji ima formalno sjedište u Luxembourgu,a u EU članicama (većini barem) svoje nacionalne tužitelje – prošao manje-više nezapaženo, sve do slučaja Softver i istrage protiv bivše ministrice Gabrijele Žalac.
Sada se već piše o novim potencijalnim slučajevima kojima se bave europski istražitelji. U Hrvatskoj će se očito ove godine pozornije pratiti, metaforički rečeno, vijesti iz Luxembourga nego iz Bruxellesa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li Europska unija uopće u stanju spasiti neovisno pravosuđe i institucije?
Percepcija građana o pravosuđu u Hrvatskoj najlošija je u EU
Nezadovoljstvo ljudi neće dovesti vlasti na udar Bruxellesa. Ali će situaciju prodrmati Laura Kövesi, čiji je ured u Hrvatskoj već došao u fokus istragom slučaja Softver, a sada navodno rade i na novim predmetima
Planovi su prezentirani ambiciozno. Jednom godišnje europska administracija procjenit će kako se u zemljama članicama poštuju demokratske norme i vrijednosti, neovisnost pravosuđa, borba protiv korupcije, sloboda medija – da se na vrijeme otkrije pa onda i pokuša spriječiti otklizavanje na onu drugu, mračniju stranu.
Planovi su možda bili ambiciozni, ali europsko izvješće o vladavini prava pokazalo se tek malo više od lingvističke vježbe. Uzmimo, na primjer, Hrvatsku. Ni u jednom niti u drugom izvješću (dosad su bila dva) nismo prošli briljantno. Europska komisija marljivo je detektirala probleme – rizik od korupcije u postupcima javne nabave, dugotrajni sudski postupci, strateške tužbe protiv medija – ali se zbog toga nitko nije niti zacrvenio.
Hoće li onda u 2022. Europska unija konačno izvući teško naoružanje? Konkretan alat koji će imati opipljiviji učinak od kritički intoniranih izvješća koja malokoga uzrujavaju, a kamoli nešto više od toga? Plan, naravno, postoji. I ambiciozan je, dakako. A kako drukčije?
Mehanizam sa zubima
Prije mjesec dana nezavisni odvjetnik Suda EU otvorio je put prema financijskom sankcioniranju država članica u kojima političke vlasti svojim potezima ugrožavaju vladavinu prava i neovisnost pravosuđa. Preporučio je Sudu da odbaci tužbe Mađarske i Poljske protiv tzv. režima uvjetovanosti. Taj bi režim uvjetovao isplate iz EU proračuna poštivanjem vladavine prava i demokratskih principa. Ukratko: otklizavanje na tamnu stranu jednako manje novca.
Ima tu, doduše, nekoliko „ali“ i „međutim“. Sud EU-a može i ne mora prihvatiti mišljenje svog nezavisnog odvjetnika, mada u većini slučajeva suci slijede preporuku. Nadalje, režim je vezan uz upravljanje sredstvima iz proračuna EU-a i zaštitu financijskih interesa Unije; ostavljen je, dakle, prostor za tumačenje u kojim se situacijama može primijeniti, a u kojima ne.
Ništa bez političke volje
No, činjenica da su se u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade su baš zbog vladavine prava često na udaru kritika iz Bruxellesa, angažirali na njegovom rušenju, sugerira da bi ovaj mehanizam mogao imati zube. Ali u konačnici, za njegovu učinkovitost – ako ga Sud EU ne suspendira – bit će ključna politička volja država članica da ga iskoriste (u europskoj administracija ta volja postoji, kao i kod većine političkih skupina u Europskom parlamentu).
Politička volja će u ovoj godini svakako imati bitan utjecaj – i to ona biračka. Mađari u travnju izlaze na izbore birajući između iliberalnog šampiona Viktora Orbana i ujedinjene oporbe. Ankete ukazuju na neizvjestan ishod, mada je Orban i dalje favorit, što znači da bi Mađarska nastavila po starom. Pobjeda oporbe bi, pak, značila zaokret, pa i u odnosima s Bruxellesom, često napetima upravo zbog poteza aktualne Orbanove vlasti prema LGBT zajednici, migrantima, medijima i tako dalje.
Hrvatska, naravno, pri dnu
Još i više promijenio bi se odnos snaga unutar EU. U prosincu 2017. Bruxelles je u slučaju Poljske aktivirao postupak po članku 7. Lisabonskog ugovora kojim se može u konačnici sankcionirati državu za koju se utvrdi da sustavno i ozbiljno krši europske vrijednosti. Ali uz lojalnog saveznika u Budimpešti poljske se vlasti ne moraju brinuti jer odluka država članica mora biti jednoglasna. Pobjedom Orbanovih suparnika ta vrsta međusobnog podupiranja bi u najmanju ruku oslabila, ako ne i sasvim nestala.
A što je s Hrvatskom? Izvješće o vladavini prava – ona lingvistička vježba koju smo spomenuli na početku – detektiralo je već notorno nezadovoljstvo domaće javnosti stanjem u pravosuđu. Razina percepcija neovisnosti pravosuđa u široj javnosti se čak i pogoršala u 2021., zabilježila je Komisija, „te je i dalje među najnižima u EU“. No, to što su ljudi nezadovoljni, ne znači da će se i Hrvatska naći na udaru Bruxellesa.
Pozornost na Luxembourgu
Dapače, usuđujemo se prognozirati da neće jer za aktiviranje ‘kaznenih’ mjera nužno je utvrditi da postoji svjesno, namjerno, direktno, osmišljeno miješanje političkih vlasti u neovisno pravosuđe, da postoje konkretni kontroverzni potezi s razine izvršne ili zakonodavne vlasti kojima se ograničava ta nezavisnost i tako dalje. Nezadovoljstvo građana i njihova loša percepcija razlog je za zabrinutost Andreja Plenkovića i ostalih, ali ne pokretanje nekakvih mjera ili postupaka protiv države članice.
No, što se tiče pravosuđa u širem smislu, 2022. mogla bi i u Hrvatskoj donijeti određene promjene. Govorimo, naravno, o Uredu europskog javnog tužitelja, nove institucije pod vodstvom nekadašnje rumunjske antikorupcijske tužiteljice Laure Kövesi. U Hrvatskoj je početak rada tog novog ureda – koji ima formalno sjedište u Luxembourgu,a u EU članicama (većini barem) svoje nacionalne tužitelje – prošao manje-više nezapaženo, sve do slučaja Softver i istrage protiv bivše ministrice Gabrijele Žalac.
Sada se već piše o novim potencijalnim slučajevima kojima se bave europski istražitelji. U Hrvatskoj će se očito ove godine pozornije pratiti, metaforički rečeno, vijesti iz Luxembourga nego iz Bruxellesa.