Je li opravdano napadati predizborne ankete?
Zašto je SDP toliko strelovito pao u odnosu na rezultate preizbornih anketa
Desetak dana nakon održanih parlamentarnih izbora šok je definitivno prošao. HDZ je proslavio neočekivani trijumf mareći socijalnu distancu kao da je 2019. godina, SDP je već debelo u svojoj izbornoj kampanji, a ostali u niskom startu za početak rada Sabora. Izbori održani 5. srpnja su, ukratko, već sad stvar povijesnih knjiga i lekcija koje se iz njih, možda, mogu naučiti.
Jedna od njih je možda – veliko možda jer nije prvi put da se u Hrvatskoj vodi ova rasprava – trezveniji pogled na predizborne ankete. Taman kad se u javnosti počeo primati fakt da su za tumačenje rezultata anketa značajniji trendovi od samih brojki, dogodilo se da su rezultati predizbornih anketa – u slučaju mandata koje su osvojili HDZ i SDP – u dramatičnom raskoraku.
Jasan pad SDP-a
Nitko, baš nitko nije očekivao da će HDZ imati 25 mandata više od SDP-a, čak su i visoki dužnosnici te stranke samo koji dan pred izbore neslužbeno računali da će – i to s dijasporom – omjer osvojenih mandata biti prilično izjednačen. Jednako su pokazivale i predizborne ankete koje su rađene u svih deset izbornih jedinica od sredine lipnja, uz bitan dodatak – SDP je imao jasan trend pada, dok je HDZ uglavnom stajao na mjestu.
U brojkama je to izgledalo ovako – SDP je po HRejtingu Promocije plus prvo imao 60 mandata, pa tjedan dana kasnije po anketi iste agencije 56, da bi u posljednjem istraživanju, koje je proveo Ipsos spao na 51 mandat. HDZ je pak varirao od 54, na 55, do 52 mandata. I dok su se anketne brojke i trendovi praktički svih ostalih stranaka potvrdili u izbornim rezultatima, omjer dviju najjačih (63:41, plus još tri mandata za HDZ iz dijaspore koja nije obuhvaćena ispitivanjima javnog mnijenja) izazvao je lavinu kritika na ankete, tek nešto blažu od one koja je nakon objave izbornih rezultata zasula Davora Bernardića.
Četiri dodatne analize – uz ankete
Direktor istraživanja agencije Ipsos Ante Šalinović već je pomalo umoran od silnog objašnjavanja kako predizborne ankete nisu predviđanje izbornih rezultata. “Bavimo se promašenom tezom kako predizborna istraživanja nisu dobra predikcija rezultata izbora, a to ona niti jesu, niti trebaju biti”, veli Šalinović te dodaje kako je jedino istraživanje koje služi za direktnu predikciju rezultata izbora – izlazne ankete. “One su se i ovaj put pokazale iznimno uspješnima, prosječno odstupanje bilo je oko 0,7% s malim brojem krivo raspoređenih mandata”, napominje Šalinović. Predizborna istraživanja, pak, mjere broj potencijalnih glasača pojedine političke opcije u trenutku provođenja istraživanja, a i to u okviru statističke pogreške.
Istina, predizborna istraživanja mogu biti osnova za izradu predikcije izbornih rezultata, ali Šalinović upozorava da se na njih moraju dodati još četiri analize: analiza trendova, ocjena završnice kampanje, raspodjela neodlučnih birača i sposobnost političke opcije da svoje potencijalne birače na dan izbora mobilizira da doista izađu na birališta.
HDZ aktivirao četiri od pet, a Restart tri od pet svojih glasača
“U zadnjem objavljenom predizbornom istraživanju koje je provedeno 4 do 8 dana prije izbora vidjelo se da je oko 2,6 milijuna građana uopće zainteresirano za izlazak na izbore, od čega HDZ ima oko 730.000, a Restart koalicija oko 670.000 potencijalnih birača”, podsjeća Šalinović i kaže da tu predizborna istraživanja – staju. Kad su uzme u obzir sve što se događalo i završnici kampanje, finalni rezultat od “cca. 603.000 glasova HDZ-a (aktivacija 83% raspoloživog potencijala birača) i oko 414.000 glasova Restart koalicije (aktivacija 62% raspoloživog potencijala) i nije tako veliko iznenađenje”, smatra Šalinović.
Većina analiza šokantno uvjerljive pobjede HDZ-a se i vrti oko katastrofalnih izbornih lista koje je SDP sastavio za izbore, loše odrađene kampanje i ne pretjerano uvjerljivog nastupa Davora Bernardića u sučeljavanjima (iako je, iskreno govoreći, bio bolji od onoga što se od njega očekivalo).
Nizak odaziv i strah
Čini se, međutim, da se, uz sve teoretske razlike predizbornih istraživanja i izbornih rezultata, te katastrofalno odrađenu kampanju SDP-a, u objašnjenje rekordne pobjede HDZ-a ipak treba ići još malo šire. Naime, izbori koji su održani 5. srpnja sasvim sigurno su jedinstveni (a valjda će takvi i ostati) u hrvatskoj političkoj povijesti. Izlazak na birališta pod maskom, s vlastitom olovkom i usred pandemije je sasvim sigurno odvratio dobar dio glasača od iskorištavanja svog prava glasa. Rekordno nizak odaziv, pritom, znači dodatnu veliku dozu neizvjesnosti u odnosu na anketne rezultate. Naposljetku, glasanje u strahu (od pandemije i ekonomske krize) dodatno (i globalno) onemogućava predvidivost ponašanja glasača, jer odluka o tome kome dati povjerenje odmiče se od sfere racionalnog odlučivanja.
Sve to je pomalo djelovalo kao katalizator na trend kojeg su uočile ankete – streloviti pad SDP-a, koji je, uz ostalo, omogućio HDZ-u da odnese relativnu pobjedu u nekoliko izbornih jedinica i tako svoj rezultat podeblja za nekoliko dodatnih mandata. Te mandate je, mahom, uzeo Restart koaliciji, te dodatno povećao cijelu provaliju razlike između dvije najjače izborne liste. No, to je već sad stvar političke povijesti iz koje se mogu naučiti razne lekcije, uključujući i one kako treba čitati ankete, te koliko se rezultati izbora od njih mogu razlikovati u izrazito dinamičnoj i izvanrednoj političkoj i društvenoj situaciji.